EK će nas tužiti zbog zakona o INA-i jer ne poštujemo slobodno tržište. Istodobno, Njemačka, čelnica EU-a, uvodi istu mjeru
Njemačka i Francuska bile su najveći zagovaratelji globalizacije. Što se dogodilo?
Upravo na dan kad je Europska komisija pokrenula postupak protiv Hrvatske pred Sudom EU-a jer nije promijenila Zakon o privatizaciji INA-e, koji državi daje pravo veta kod donošenja ključnih odluka, u Bundestagu u Berlinu usvojen je zakon koji omogućava njemačkoj Vladi ulaganje veta na prodaju strateški važnih tvrtki stranim kupcima.
Premda njemačka vlada objašnjava kako je donijela tu mjeru da bi zaštitila svoju vrhunsku tehnologiju od kineskih kupaca, to je ipak zakon koji je u potpunoj suprotnosti sa svim standardima toliko razvikane politike slobodnog tržišta i protoka roba.
Tako se Njemačka, koja je skočila na zadnje noge nakon što je Donald Trump proklamirao politiku “America First” te najavio brojne mjere, poput zaštitnih carina, kako bi zaštitio američko gospodarstvo od inozemne konkurencije, ponijela na gotovo isti način kao i novi američki predsjednik. Ali nije to sve: i francuski predsjednik Emmanuel Macron najavio je da će i Francuska znati zakonima zaštiti svoj ekonomske interese.
Za globalizaciju dok je to odgovaralo SAD-u i Njemačkoj
Još donedavno SAD, Njemačka i Francuska bile su bez sumnje najveći zagovaratelji globalizacije i slobodne trgovine. To je, naime, upravo bilo njima od najviše koristi i s tim su se morale pomiriti sve ostale države premda je to nerijetko išlo na njihovu štetu. No, od kada je Kina izrasla u ekonomsku velesilu koja je postala moćna konkurencija najrazvijenijim državama Zapada, kao i nakon što su ojačale ekonomije Indije, Rusije, Brazila, od tada pravila slobodne trgovine i protoka roba i ljudi, više ne vrijede. SAD su već počele razmatrati uvođenje zaštitnih carina nakon što su se kineske investicije u tu zemlju prošle godine utrostručile.
Dakle, odmah nakon što su se osjetile ugroženima, SAD i Njemačka smjesta su odbacile toliko reklamirana načela slobodnog tržišta i trgovine. Zanimljivo je također da su Njemačka i SAD među vodećim državama u svijetu po veličini izvoza, koje o njemu u velikoj mjeri i ovise, pa je zaista licemjerno da se upravo one zalažu za uvođenje protekcionizma. Posljednjih tjedana Njemačka, Francuska i Italija pozvale su na stvaranje europskog pandama Odboru za vanjske investicije u SAD-u, koji odobrava i pregledava sva osjetljiva strana ulaganja.
Kina je samo alibi da se zacementira postojeća situacija
Njemačka se opravdava da time postavlja prepreke kako bi zaštitila svoju tehnologiju od kineskih kupaca. Odnosno da spriječi Kinu da se domogne vrhunske tehnologije. Najavljuje također da će se nova pravila odnositi uglavnom na tvrtke iz obrambenog sektora i visokih tehnologija, financijskih i telekomunikacijskih usluga te javnog prijevoza. Dakle, gotovo na sve važnije industrijske grane.
Svima je, navodno, glavna briga Kina, međutim to je samo krinka: na taj način najrazvijenije zemlje Zapada, nakon što su se dokopale najvažnijih strateških tvrtki po svijetu, nastoje zacementirati globalizaciju na razini koja njima najviše odgovara. Prošle su godine kineske tvrtke uložile u njemačko gospodarstvo oko 11 milijardi dolara, što je zaista golem skok u odnosu na 2010. kad su investirale manje od milijarde.
Prošle godine preuzele su u svoje vlasništvo 62 njemačke tvrtke, a 2011., samo 17. Istodobno je međutim Njemačka 2016. investirala u inozemstvu 106 milijardi dolara, SAD 317, a Francuska 43 milijarde dolara. I nikome nije palo na pamet da zbog toga zaustavi njihova ulaganja u inozemstvu, kao što Berlin, Pariz i Washington, sada pokušavaju učiniti Kini koja je prošle godine investirala 128 milijardi dolara.
Cinično tumačenje pojma ‘pošteno tržišno natjecanje’
“Njemačke tvrtke su među vodećim visokotehnološkim industrijama u svijetu i logično je da ih se Kina nastoji domoći, to je njen prirodni cilj”, izjavio je Jan Gaspers, istraživač na Institutu Mercator za kineske studije u Berlinu. Prošle godine njemačka vlada blokirala je ponudu za kupnju tehnološke tvrtke Aixtron SE za 670 milijuna eura od strane njemačkog predstavništva kineske Fujian Grand Chip grupe.
Takvom monopolističkom ponašanju vlade u Berlinu, odmah se suprostavila utjecajna federacija njemačke industrije BDI. Zatražila je od kancelarke Angele Merkel da ne uvodi nove prepreke za slobodnu trgovinu, već da se zalaže kod drugih država da se postojeće još više smanje. Tim zakonom njemačka Vlada osigurala si je duže vrijeme za proučavanje raznih ponuda te dobivanje svih potrebnih izvješća o namjerama kupaca.
Sasvim je sigurno da se Komisija EU neće usuditi tužiti Njemačku za kršenje elemenatarnih načela slobodne trgovine, kao što optužuje hrvatsku vladu da si zakonom o INI osigurava posebne ovlasti koje neprimjereno ograničavaju slobodno kretanje kapitala i roba. Međutim, doista farizejski zvuči sljedeća izjava njemačke ministrice ekonomije Brigitte Zypries: “Ostajemo jedno od najotvorenijih gospodarstava na svijetu, ali pazimo na pošteno tržišno natjecanje. To dugujemo našim tvrtkama” .
Zanimljivo tumačenje ‘trgovinskog natjecanja’
S obzirom na zanimljivo tumačenje pojma “poštenog trgovinskog natjecanja”, valjalo bi postaviti pitanje Vladi Angele Merkel zašto se onda tako principijelno ne ponaša u slučaju Hrvatskog telekoma koji je u vlasništvu Deutsche Telekoma. Po novom zakonu koji je uvela Vlada Angele Merkel, hrvatska vlada nikada ne bi smjela prodati bivše Hrvatske telekomunikacije i poštu Nijemcima, kao što je to učinila HDZ-ova vlada. A još manje bi se ljutila na Hrvatsku jer ne želi pokloniti Deutsche telekomu infrastrukturu za optičke kablove. To je, naime, zaista od najvišeg strateškog interesa svake države.
No, kad su u pitanju Hrvatska i Njemačka to načelo očito ne vrijedi. U slučaju Hrvatskog telekoma vlada u Berlinu zalaže se za maksimalno poštivanje zakona o slobodi tržišnog natjecanja jer njoj ide u prilog, a Hrvatskoj na štetu. Za tako neravnopravnu poziciju Hrvatske odgovorna je prije svega nesposobnost vladajućih elita koje godinama nisu u stanju zaštititi elementarne nacionalne interese.
Dosta loša diplomacija pored toliko diplomata u vrhu vlasti
Zalud je, međutim, Hrvatskoj što su joj na tri najviše državne funkcije bivši diplomate, Kolinda Grabar Kitarović, Andrej Plenković i Gordan Jandroković, kad se ne uspijevaju pred EU, SAD-om i ostalim državama, izboriti za minimum poštivanja i zaštite nacionalnih interesa vlastite države. A istodobno odnosi Hrvatske i Njemačke, pa i Hrvatske i EU, nikada još nisu bili na tako niskim granama.
Vladajuća elita građane namjerno zaokuplja pitanjima iz prošlosti i stalnim nametanjem tema koje samo razjedinjuju hrvatsko društvo, jer tako najlakše čuvaju svoje pozicije. A to što već sada, zbog njihovog neznanja, neodgovornosti i nezainteresiranosti, plaćamo iznimno visoku cijenu, a uskoro ćemo još i višu, to nikoga od njih ne brine.