Ekspertiza Goranka Fižulića: Što su me moždani i karcinom naučili o hrvatskom zdravstvenom sustavu
Nakon uplaćenih gotovo 500.000 eura doprinosa želim dobru uslugu
U travnju 2008. na rutinskom godišnjem pregledu u jednoj privatnoj klinici ustanovljeno je da moj PSA krvni test ima povišenu vrijednost koja može upućivati na postojanje karcinoma prostate. Budući da ni u sljedećih 16 mjeseci nisam imao nikakve druge simptome i tegobe, različiti liječnici su dvojili oko potrebe za biopsijom te je ista obavljena tek u rujnu 2009.
Nalaz je potvrdio karcinom prostate te je potkraj studenoga 2009. obavljena radikalna prostatektomija, čak godinu i pol dana nakon prvog nalaza koji je upućivao na moguće nevolje. Liječničke dijagnoze i propisana terapija nisu bile sputane nikakvim cjenikom ili dozvolom za obavljanje “nadstandardne usluge dijagnostičke pretrage”, one su bile jednostavno posljedica njihova stručnog promišljanja i želje da me poštede nepotrebnog maltretiranja.
Susret s liječnicom
Jednog iznimno vjetrovitog jutra u kolovozu 2010. kada sam uživao u napornom jedrenju između Sardinije i Korzike utrnula mi je lijeva ruka. Nakon sat vremena tegobe su prestale, ali i dalje nisam mogao spojiti palac i mali prst lijeve šake. Tjedan dana kasnije i taj problem je nestao te nisam više tom događaju pridavao neku veću pozornost.
Ali slučaj je htio da po povratu u Zagreb, na ulici sretnem svoju liječnicu koja je odmah inzistirala na neurološkom pregledu. Njezina klinika raspolagala je s uređajem za magnetsku rezonancu jačine 1,5T na kojem iskusni liječnik nije ustanovio ništa vrijedno zapažanja.
Jednog iznimno vjetrovitog jutra u kolovozu 2010. kada sam uživao u napornom jedrenju između Sardinije i Korzike utrnula mi je lijeva ruka. Nakon sat vremena tegobe su prestale, ali i dalje nisam mogao spojiti palac i mali prst lijeve šake. Na nagovor liječnice ipak sam otišao na pretrage i shvatio da sam imao moždani udar… U tome je važnost mogućnosti drugog mišljenja
No, liječnica je bila uporna i uputila me u poznatu javno-privatnu kliniku koja je jedina u Hrvatskoj raspolagala s uređajem za magnetsku rezonancu jačine 3,0T. Naravno da sam navedeni pregled morao platiti, a mladi liječnik je bez puno krzmanja postavio dijagnozu pretrpljenog moždanog udara.
Kako moje ukupno zdravstveno stanje i životna dob nisu upućivali na razloge zdravstvenog incidenta, jedan od liječnika se zainteresirao i upoznao me s mogućim uzrocima te pretragom koju bih trebao obaviti na vlastiti trošak negdje u inozemstvu. Tako je i ustanovljeno da imam urođenu manu PFO ili patent foramen ovale.
Slične dogodovštine mogu prepričati i tisuće drugih korisnika zdravstvenih usluga. Za sve nas koji smo samo pacijenti potreba za dodatnom pretragom ili drugim mišljenjem nije i ne može biti pitanje “nadstandarda”, riječi i pojma koju uvelike popularizira novi ministar zdravlja dr. Dario Nakić.
Smanjivanje troškova
Od svih drugih članova nove Vlade nismo čuli ni jednu riječ o mogućim uštedama u njihovim resorima, a neki kao ministar prometa čak izjavljuju: “Od svega možemo odustati osim od infrastrukturnih projekata”. Jedino dr. Nakić, bez ikakva naročitog povoda nudi odmah uštede na zdravstvenim uslugama i to na način da ih učini teže dostupnim.
Znači, nakon prvog kaotičnog i smušenog tjedna vladajuće koalicije u kojem je samo skakanje samom sebi u usta bilo pravilo, saznali smo da je Pelješki most važniji od prava pacijenta na dodatnu pretragu.
Nije sporno da se u zdravstvenom sustavu mogu učiniti mnogobrojne uštede. Ministar zdravlja bio je ravnatelj Opće bolnice u Zadru od 2009. do 2012. kada je i smijenjen zbog poražavajućeg izvješća inspekcije Ministarstva zdravlja.
Na teret mu se, između ostalog, stavlja da nije uvijek poštovao Zakon o javnoj nabavi, pogotovo pri nabavi lijekova i medicinskog potrošnog materijala. Možemo biti više nego sigurni da je ministar dovoljno upoznat sa svim mogućnostima smanjivanja troškova koje ni na jedan način ne bi utjecale na kvalitetu pruženih usluga i ugrozile uspjeh liječenja.
Valjda je i običnim promatračima jasno da je prioritetni zadatak ministra zdravlja kako da postigne daljnje uštede na 3,9 milijardi vrijednoj nabavci lijekova, jer upravo ista može kreirati najveće pozitivne efekte za zdravstveni proračun, a ne umanjujući pritom prava pacijenata i kvalitetu dostupne usluge.
Ukupni izdaci zadarske bolnice u 2011. iznosili su 294 milijuna kuna. Od tog iznosa najveća stavka bili su troškovi zaposlenih u iznosu od 168,7 milijuna kuna, troškovi za lijekove 43 milijuna kuna te troškovi potrošnog medicinskog materijala 37,8 milijuna kuna. Navedena tri troška iznose zajedno 84,9 posto, ali gospodin ministar želi štedjeti na “nepotrebnim i suvišnim pretragama” koje vjerojatno iznose simbolični dio ukupnog troška.
Bilo bi za očekivati napore na smanjenju troškova lijekova i potrošnog medicinskog materijala koji su činili gotovo tri četvrtine materijalnih troškova zadarske bolnice i to prvenstveno kroz bolju i efikasniju javnu nabavu te niže cijene dobavljača.
U ukupnim troškovima HZZO-a u 2014. lijekovi na recept i posebno skupi lijekovi činili su 17,3 posto troška, odnosno znatno više od troškova primarne zdravstvene zaštite. Valjda je i običnim promatračima jasno da je prioritetni zadatak ministra zdravlja kako da postigne daljnje uštede na 3,9 milijardi vrijednoj nabavci lijekova, jer upravo ista može kreirati najveće pozitivne efekte za zdravstveni proračun, a ne umanjujući pritom prava pacijenata i kvalitetu dostupne usluge.
Tim više što u Banskim dvorima imamo premijera koji je došao iz farmaceutskog generičkog diva pa sigurno svojim znanjem i iskustvom može pomoći daljnjem rušenju cijene lijekova.
Standardne usluge
Već sam pisao da je Hrvatska po uspješnosti javnog zdravstva mjerenoj prema relevantnim pokazateljima koje primjenjuju Svjetska zdravstvena organizacija i specijalizirana tijela EU-a na zavidnom drugom mjestu među bivšim socijalističkim državama. Ali, isto tako po trošku javnog zdravstva u odnosu na BDP je na začelju u Europskoj uniji.
Ako će ministar nastojati provesti svoju ideju o standardnim i nestandardnim zdravstvenim uslugama pozicija Hrvatske na ljestvici uspješnosti javnog zdravstva sigurno će biti pogoršana bez ikakvog bitnog pozitivnog efekta na ukupne troškove HZZO-a.
Najbolnija točka hrvatskog zdravstva su liste čekanja te racionalno korištenje postojećih dijagnostičkih kapaciteta javnih i privatnih klinika. Na početku članka spomenut uređaj za magnetsku rezonancu jačine 3,0 T kupljen je djelomice i javnim novcem. Ali, praktički je i danas nemoguće bez plaćanja iz vlastita džepa obaviti pretragu na tom uređaju. Nedavno je uređaj iste snage kupljen javnim sredstvima za KBC Osijek te pacijenti iz cijele Hrvatske mogu na račun HZZO-a putovati u Osijek kako bi obavili pretrage. Ovaj apsurdan primjer je samo jedan od mnogih koji zaslužuju pažnju novog ministra i njegovo odgovarajuće djelovanje.
Pravo na liječenje
I za kraj, u mojem dosadašnjem radnom vijeku dugačkom gotovo 36 godina iz moje bruto plaće na ime doprinosa HZZO-u i njegovom socijalističkom prethodniku uplaćeno je gotovo 500 tisuća eura. Da sam kojim slučajem navedeni novac uplatio nekom inozemnom privatnom osiguravatelju isti bi mojoj obitelji i meni osigurao vrhunsku zdravstvenu uslugu bilo gdje u svijetu. Veliku većinu dosadašnjih troškova liječenja plaćao sam iz vlastitih sredstava, a dio sam obavio na osobni trošak u inozemnim klinikama.
Ako ministar Nakić ustraje u svojim nadstandardnim idejama i iste uspije provesti, bit ću na čelu kolone magaraca koji su desetljećima plaćali doprinose za koje će na kraju dobiti pouku da zdravstvo nije besplatno. Pacijenti sigurno ne žele da između njih i njihova liječnika stoji polica osiguranja koja određuje nivo prava na liječenje. Država mora prema HZZO-u izvršiti sve svoje obveze, proračunska sredstva namijenjena zdravlju građana sigurno ne mogu biti smanjena, a gospodin ministar uštede može ostvariti na račun farmaceutskih dobavljača i novom, racionalnijom politikom korištenja javnih i privatnih klinika.
Komentar je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 06. veljače 2016.