Erdogan je dosad zatvorio 131 medij. Novinari se boje pisati, bez obzira na čijoj su strani. Ovo je priča jednog od njih
Bojim se da bih mogao završiti na listi nepoželjnika
U Turskoj je, otkako je propao državni udar, zatvoren 131 medij. Predsjednik Erdogan pravda se izvanrednim stanjem, a zatvorene novine optužuje da podržavaju Fethullaha Gülena, propovjednika kojeg Erdogan smatra glavnim i odgovornim za pokušaj puča. Jedan od tih medija je i jedan tamošnji poznati list za koji je donedavno najnormalnije radio 23-godišnji Yusuf. Kako se boji za svoju sigurnost, htio je ostati anoniman, kao i izostaviti ime svoje redakcije, a ovo je njegova priča.
Te srijede bio sam prvi u redakciji, prenosi Süddeutsche Zeitung. Otključao sam, napravio si doručak i baš kad sam namjeravao početi raditi netko je pozvonio. Ljudi na vratima predstavili su se kao suradnici porezne uprave. Obavijestili su me da moram odmah zaključati redakciju i s njima pričekati dolazak policije.
Kad je policija stigla zajedno smo ušli u redakciju, policajci su potom počeli sastavljati točan popis naših materijala: kamere, kompjutere, stolice… Popisali su sve, no nisu ulazili u naše kompjutere ili dokumente. Kad su završili rekli su nam nek pokupimo svoje osobne stvari, a tad su zapečatili redakciju. Imao sam osjećaj kao da sam upravo izbačen.
Nemamo veze s Gülenom
Nitko se nije posvađao s nikim od službenika. Oni su ionako samo izvršavali svoje naredbe. Argumentiranje ne bi nikamo odvelo pa sam jednostavno nastavio doručkovati, a potom sam zapalio cigaretu. Kasnije sam im još kuhao kavu i pomagao im pri unusu podataka u Excelove tablice.
Situaciji u tom trenutku još uvijek pristupam vrlo smireno jer sam uvjeren da se radi o nesporazumu. Svi to mislimo. Kad smo u utorak navečer saznali da se nalazimo na listi Gülenovih pobornika bili smo šokirani. Stvarno s njim nemamo nikakve veze. Štoviše, mrzimo Gülena poput svih ostalih Turaka pa zato kod nas neće ništa niti pronaći. O svemu smo obavijestili svoje odvjetnike pa će nam policija, siguran sam, dopustiti da nastavimo s radom.
Bojao sam se objaviti priču o noći puča
Radim u novinama koje pripadaju mainstreamu, nismo baš kritični prema Erdoganu. Razlog tome krije se zasigurno i u autocenzuri. Otkako je puč propao ljude se hapse i zbog toga jer su navodno na društvenim mrežama uvrijedili predsjednika. To vodi do napetosti; svi jako paze na ono što će reći, kako će formulirati rečenice.
Izvještavao sam s prosvjeda protiv puča u noći nereda. Ostao sam neutralan, pisao sam o smeću koje je ostalo za prosvjednicima, ali sam se bojao objaviti priču nakon što sam je završio. Pomislio sam da bi ljudi mogli reći da sam na strani pučista. Na kraju sam se dugo hrvao sam sa sobom i ipak je objavio. Ništa se nije dogodilo, ali siguran sam da se s ovakvim mislima trenutačno bavi većina novinara ovdje.
Mislim da bi stvari uskoro mogle postati još gore
No, podržavam Erdogana u tome da se treba otpustiti sve ljude koji su sudjelovali u puču. U suprotnom će to dovesti do još večeg divljanja policije i vlade koji će se samo još više htjeti riješiti svih onih koji im ne odgovaraju. Ova bi se priča mogla razviti u pravi lov na vještice. Osobno se smatram ateistom i socijalistom. Protivim se svakom obliku autoritarne vladavine pa se stoga bojim da bih mogao završiti na listi nepoželjnika.
Trenutačno radimo od kuće. Većina vijesti koje objavljujemo dolazi iz državnih agencija jer nismo sigurno smijemo li sami nešto objavljivati. Ovaj je tjedan trebao izaći i naš mjesečnik, ali je, koliko znam, povučen iz tiska. Naši su čitatelji na tu vijest reagirali šokirano. Masovno su nam pristizali mejlovi da to ne može biti točno, vjeruju u našu nedužnost. To je ono što nas drži jer jedino što nam drugo preostaje je pričekati novo svitanje.