Europom dominira politički centar. Pa, eto, i Plenković pokušava zauzeti tu poziciju

Pismo biskupa Košića

Vi ste se lišili gosp. Hasanbegovića i gđe Brune Esih, ljude visoke moralnosti i zavidnog domoljublja, a uzeli ste u svoj klub one koji su zagovornici optužbi na račun hrvatskoga naroda, koji su protiv života, koji nemaju nacionalnog osjećaja. To jest Vaša kompetencija – da odlučujete o strateškoj i personalnoj politici svoje stranke i Vlade kojoj ste na čelu – ali je i pravo nas, običnih građana i birača, koji Vas promatramo i imamo pravo prosuđivati, reći Vam što o tome mislimo.

Molim Vas stoga da više ne ističete da je Vaša stranka demokršćanska – jer od sada, ili barem dok ju Vi vodite, to više nije. Zar je demokršćanski da ste uveli za svoga potpredsjednika čovjeka koji sudjeluje u gay paradi, a riješili ste se čovjeka koji je sudjelovao u hodu za život? Vama nije stalo do naroda, koji je 86% katolički, i to me brine jer smatram da ste pošli krivim putem te sam imao potrebu to Vam reći, premda se ne nadam da ćete o tome razmisliti i promijeniti stavove, što bih volio. Molim se za Vas, ali me Bog s obzirom na Vas više ne uslišuje”, napisao je Košić.

Dominacija političkog centra u Europi

Istodobno, političari i stranke koje su se pozicionirali na desnom ili lijevom političkom centru, posljednjih mjeseci uvjerljivo pobjeđuju na izborima u Europi, a stranke radikalne ljevice i desnice nižu poraz za porazom. Pa su tako nastojanja premijera Plenkovića da od HDZ-a napravi demokršćansku, građansku, proeuropsku stranku desnog centra što izaziva sablazan u velikom dijelu javnosti, u Europi legitiman i nadasve uspješan politički trend. Zahvaljujući takvoj politici nacionalistički populizam i euroskepticizam doživio je težak udarac na izborima u Austriji, Nizozemskoj, Italiji, Francuskoj, pa čak i na nedavnim parlamentarnim izborima u Velikoj Britaniji.

Po svemu sudeći ekstremistički i populistički pokreti ispuhali su se i prije nego li se očekivalo. A još prije samo pola godine sve je izgledalo krajnje dramatično i opasno: u Austriji je favorit na predsjedničkim izborima bio ultra radikalno desničarski političar Norbert Hofer, u Nizozemskoj se predviđala pobjeda desne populističke, antimuslimanske stranke koju je predvodio Geert Wilders. U Francuskoj su ankete upućivale da će na predsjedničkim izborima pobijediti ekstremna desničarka Marine le Pen, koja je, kao i Bepe Grillo, vođa Pokreta Pet zvijezda u Italiji, najavljivala da će njihove zemlje napustiti euro i izaći iz EU.

Macronova pobjeda u Francuskoj

Nakon pobjede Emmanuela Macrona na predsjedničkim izborima u Francuskoj, a s obzirom da će Angela Merkel i njen CSU na parlamentarnim izborima ove jeseni sigurno sačuvati vlast u Njemačkoj, Europa napokon može odahnuti. EU će, naime, nakon brojnih najava o njegovom raspadu, krenuti u pod vodstvom Njemačke i Francuske u restrukturiranje te sasvim sigurno ojačati više nego što se to do prije nekog vremena moglo uopće pretpostaviti. Emmanuel Macron, mlađahni političar desnog centra, osnovao je prije godinu dana stranku La République en Marche, koja je u prvom krugu parlamentarnih izbora u Francuskoj pobijedila u 449 od 577 okruga, što joj jamči da će nakon drugog kruga imati natpolovičnu većinu u parlamentu.

To je golem uspjeh jer je Macron uspio politički marginalizirati tradicionalne stranke ljevice i desnice koje su vladale Francuskom punih 60 godina. Doduše, dio analitičara upozorava kako je Macron uspio zahvaljujući i tomu što je na izbore izašlo rekordno malo birača: svega 49 posto. Macronova stranka osvojila je 32,32 posto glasova, ispred desnih republikanaca koji su dobili 21,56 posto i krajnje desne Nacionalne fronte Marie le Pen koja je osvojila 13,20 posto glasova. Nepokorena Francuska (LFI), stranka radikalne ljevice Jean-Luca Melenchona i Komunistička stranka dobivaju zajedno 13,74 posto, Socijalistička stranka i saveznici 9,51 te zeleni 4,30 posto.

Pri tomu se zapravo ne zna tko je pretrpio veći poraz. Desničarka Marie le Pen doživjela je dvostruko razočarenje: izgubila je na predsjedničkim izborima, a na parlamentarnih izborima njena ekstremistička stranka praktički se raspala u prvom krugu izbora te je dobila manje glasova nego prije četiri godine. Istodobno, socijalisti koje je svojedobno predvodio donedavni predsjednik države Francoise Holland, doživjeli su biblijski poraz: ostali su bez gotovo 100 mjesta u parlamentu, a prolaz u drugi krug nisu izborili ni njihovi najviše pozicionirani političari poput čelnika stranke Jean-Christophe Cambadélis, Benoît Hamona, predsjedničkog kandidata socijalista te niz bivših ministara iz vremena vladavine Francoise Hollanda.

Poraz Therese May na izvanrednim izborima

Iako je Macron trijumfirao mnogi smatraju da će biti vrlo ranjiv jer će mu nedostajati potpora široke baze kako bi izgurao svoj program. Istraživanja, naime, pokazuju da na izbore u najvećem broju nisu izašli radnici i siromašni ljudi, najveći gubitnici globalizacije, pa se mnogi pribojavaju da će doći do golemih problema kad Macron pokuša realizirati svoj program koji podrazumijeva mijenjanje uvjeta za odlazak u mirovinu, njihovo smanjivanje te promjene radnih zakona. Jean Garrigues, povjesničar na Sveučilištu u Orleansu, upozorio je:

“U parlamentu će oporba biti prilično slaba, pa će Macron imati najviše problema izvan institucija, na ulici i društvenim mrežama, a uvijek je opasno kada se politička borba vodi izvan institucija. Prethodni francuski predsjednici koji su predlagali promjene u zakonima o radu i smanjenju socijalne zaštite uvijek su na kraju morali, zbog golemog otpora, odustajati od te ideje. Iako je u Velikoj Britaniji Konzervativna stranka imala funkcionalnu parlamentarnu većinu, premijerka Theresa May željela je ojačati svoju poziciju pa je raspisala izvanredne izbore. I doživjela pravu katastrofu: izgubila je natpolovičnu većinu i 13 mjesta u parlamentu. Stoga sada ima 318 zastupnika, dok je istodobno Laburistička stranka osvojila 30 mjesta više te sada u parlamentu ima 262 zastupnika.

Corbyn kao magnet za mlade i obespravljene

No, najveći kolaps doživjela je desničarska, antieuropska stranka UKIP, nekadašnjeg lidera Nigela Faragea, koja je dobila 10 posto manje glasova nego na prošlim izborima pa više nema niti jednog zastupnika u parlamentu. Stradala je Liberalno demokratska stranka koju su birači kaznili zbog njenog koaliranja s Konzervativcima Davida Camerona 2010: njen bivši vođa Nick Clegg nije se uspio izboriti za mjesto u parlamentu. Konzervativce nije spasilo ni to što se potpuno urušila eurofobna stranke UKIP-a: očito je dio njenih birača ostao razočaran kod kuće ili se okrenuo laburistima.

Torijevci su najviše glasova izgubili u Londonu i drugim urbanim područjima, posebno u onim mjestima gdje su se glasači suprotstavili Brexitu u junu prošle godine. Da za Therese May nevolja bude veća Konzervativna stranka oštro se podijelila na one koji su bili za ostanak u EU i one koji su protiv. Jeremy Corbyn, lider laburista, uspio je na svoju stranu privući mlade, urbane proevropski orijentirane građane koje se protive Brexitu. Podržali su ga i birači obespravljenih nižih slojeva, gubitnika globalizacije koje je privuklo njegovo obećanje da će povećati poreze za bogataše, da će nacionalizirati željeznicu te povećati javnu potrošnju.

Proeuropski predsjednik Austrije

Da je Theresa May dobila uvjerljivu većinu, uskoro bi započela tvrde razgovore o Brexitu. No, sada je posve neizvjesno kako će teći pregovori o izlasku Velike Britanije iz EU. Nakon što su birači kaznili Torijevce zbog Brexita i sukobljavanja s EU, sve ukazuje da bi pregovori o izlasku mogli biti puno kompliciranije, duži i mekši. Bez obzira kakva će biti budućnost pregovora između Velike Britanije i EU, jasno je da je slom euroskeptika u Austriji, Nizozemskoj i Francuskoj, bitno pridonio porazu konzervativaca u Velikoj Britaniji.

Nakon šoka koje je izazvala odluka Velike Britanije da napusti EU te ulaska Donalda Trumpa u Bijelu kuću, činilo se da više ništa ne može spasiti euro i EU od populista svih vrsta. No, dogodio se preokret kakvog je malo tko očekivao. Početkom prosinca na predsjedničkim izborima u Austriji pobijedio je nezavisni kandidat Alexander Van der Bellen koji je tako spriječio da Austrija postane prva članica EU na čijem će čelu biti ekstremni desničar. Van der Bellen (72), umirovljeni profesor ekonomije Sveučilišta u Beču kojega su podržali i zeleni, nakon izbora je izjavio kako se oduvijek borio za proeuropsku Austriju.

Na parlamentarnim izborima u Nizozemskoj pobjedu su odnijela dva čvrsto proeuropski orijentirana političara: dosadašnji premijer liberal Mark Rutte i laburist Diederik Samson. Njihove stranke koje zagovaraju opstanak Europske unije i eura, sada imaju 80 od ukupno 150 mjesta u nizozemskom parlamentu. Antiislamist i radikalni desničar Geert Wilders doživio je poraz, kao i ljevica koju predvode socijalisti Emilea Roemera. Zanimljivo je kako se, ne samo u Nizozemskoj nego i u Italiji, ali i u Hrvatskoj, krajnja desnica i krajnja ljevica služe sličnom anti EU retorikom.

Krajnja desnica pod geslom zaštitite nacionalnih interesa zastrašuje ljude da ne smiju dopustiti da drugi odlučuju o njihovoj sudbini, a krajnja ljevica optužuje EU da je tvorevina bankara, koja izrabljuju obespravljene građane. No, Nizozemci su pokazali da su, baš u trenutku kada su europski političari živjeli u strahu od poplave populizama u Europi, sposobni oduprijeti se lažnom zovu populista i ekstremista. Populizmi nastaju u kriznim ekonomskim situacijama u kojima samozvani lideri obećavaju uplašenim i dezorijentiranim građanima jednostavna rješenja koja, dakako, u praksi nisu izvediva. Tako je, primjerice, Wilders je računao na te strahove i socijalni egoizam Nizozemaca koji žive u unutrašnjosti, ali se, na sreću, prevario.

Kolosalni neuspjeh Pokreta Pet zvijezda

Populistički Pokret pet zvijezda komičara Bepe Grilla doživio je na lokalnim izborima u Italiji pravo poniženje: u najvažnijim gradovima njegovi kandidati nisu ušli ni u drugi krug, a posebno je bolan poraz vođe stranke koji se u rodnoj Genovi na izborima za gradonačelnika nije plasirao ni u drugi krug. U Parmi je lista Pokreta Pet zvijezdica osvojila bijednih 3 posto glasova. Takav kolosalni neuspjeh stranke koja je vjerovala da može osvojiti vlast u Italiji, tumači se nezadovoljstvom njihovih pristalica koji su se uvjerili da Grillovi sljedbenici krajnje nesposobni i neuspješni u obnašanju vlasti, a najbolji primjer za to je gradonačelnica Rima Virginie Raggi.

Nema sumnje da u Europi pa i u Hrvatskoj i dalje raste otpor protiv političkih elita i klasičnih političkih stranaka koje su kompromitirane korumpiranošću i nesposobnosću. Stoga nije čudno da sve više glasača, umornih od štednje, stagnacije i pada standarda, razočarani korupcijskim aferama i lažnim obećanjima, daje potporu onima koji se bore protiv političkih elita. Zbog toga su neko vrijeme prosperirali radikalno lijevi pokreti poput Szirya u Grčkoj ili Podemosa u Španjolskoj te nacionalistički ekstremisti kao što su Nacionalna fronta u Francuskoj, Alternativa za Njemačku, AfD, Pokret pet zvjezdica u Italiji, UKIP u Velikoj Britaniji, antimuslimanska i euroskeptična Stranka slobode u Nizozemskoj…

Desni populisti dobivali su potporu zbog njihove kritike vladajućih stranaka i njihovog preblagog i neodlučnog odnosa spram izbjegličke krize te neučinkovite borbe protiv terorizma… No, nakon početnog zanosa došlo je do razočarenja i otrežnjenja: pokazalo da se većina populističkih obećanja ne može ostvariti, a da su njihove vođe poprilično nesposobne i neuspješne. Stoga se sve više građana okreće strankama i pokretima bliskim političkom centru koji su skloni društvenim kompromisima i koje nude razumnija rješenja od populista i radikala.