Europska unija, UN, suci - svi zagovaraju dekriminalizaciju prostitucije. Ali MUP traži još strože kazne

Upravo je prošloga tjedna predstavljeno veliko istraživanje o regulaciji prostitucije u Hrvatskoj. Za Telegram govore njegove autorice

06.07.2021., Zagreb - Na Policijskoj akademiji predstavljeno je osam mobilnih termovizijskih kamera za nadzor drzavne granice. Davor Bozinovic, potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Photo: Sandra Simunovic/PIXSELL
FOTO: Sandra Simunovic/PIXSELL

Jučer obznanjena namjera MUP-a da izmjenom Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira – umjesto dekriminalizacije – propiše još strože kažnjavanje prostitucije, protivna je međunarodnim pravnim standardima za zaštitu ljudskih prava. Upozoravaju na to znanstvenice Ivana Radačić i Marija Antić s Instituta Ivo Pilar koje su, prije samo nekoliko dana, predstavile veliko istraživanje koje ukazuje na nužnost dekriminalizacije prodaje seksualnih usluga u Hrvatskoj.

U razgovoru za Telegram, Radačić i Antić ovu namjeru MUP-a karakteriziraju neobičnom i nejasnom s obzirom na preporuke Ujedinjenih naroda i Europske unije koje apostrofiraju da se osobe koje prodaju seksualne usluge ni na koji način ne bi trebale kažnjavati. Ističu i kako je Hrvatska jedina članica Europske unije koja kažnjava prodaju seksualnih usluga.

Doslovno nitko nije za kažnjavanje

Radačić i Antić prošli su tjedan predstavile rezultate znanstvenog projekta “Regulacija prostitucije u Hrvatskoj” koji je financirala Hrvatska zaklada za znanost. Veliko istraživanje apostrofira kako je, unatoč međunarodnim i europskim standardima, u Hrvatskoj još uvijek na snazi Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira koji kriminalizira odavanje prostituciji.

Istraživačice i istraživači anketirali su provoditelje zakona – policajce i suce – koji se bave slučajevima prostitucije. Izrazito su kritični prema postojećem zakonu; smatraju da represija nije rješenje, a većina je protiv (povećanog) kažnjavanja osoba koje se bave prostitucijom. Među njima prevladava i stajalište da je bavljenje prostitucijom prvenstveno rezultat loših životnih uvjeta.

Istraživači su razgovarali i s osobama koje se bave prostitucijom; onima koji se njome bave kako bi preživjeli, kao i s onima koji prodaju seksualnih usluga doživljavaju kao posao. Svima njima predstavlja nelagodu mogućnost pokretanja prekršajnog postupka. Većina ih se zalaže za neki oblik regulacije prostitucije koji bi im omogućio legalno stjecanje novca.

‘Dodatno nepovoljan položaj za te osobe’

Radačić, ujedno članica Radne skupine UN-a o diskriminaciji žena i djevojčica, podcrtava koliko je problematična najava MUP-a o strožem kažnjavanju prostitucije. “Kada se kažnjavaju osobe koje se bave prostitucijom i koje su istovremeno u teškom materijalnom položaju, koje su seksualne usluge prodavale za niske iznose i koje su to radile zato da prehrane sebe ili obitelj, one imaju problem platiti te kazne. Povećanjem iznosa tih kazni, te će osobe biti u dodatno nepovoljnom položaju”, upozorava.

Kaže i kako je UN-ova skupina, čija je članica, u više izvještaja spominjala da se osobe koje prodaju seksualne usluge ne smiju kažnjavati. Isti se apeli mogu pronaći u izvješćima specijalnog izvjestitelja UN-a o pravu na zdravlje, Odbora UN-a za ukidanje svih oblika diskriminacija žena, kao i u Rezoluciji o seksualnom iskorištavanju i prostituciji Europskog parlamenta.

Hrvatska bez ikakve politike

Radačić i Antić podcrtavaju kako, osim u međunarodnim, i u nacionalnim okvirima postoji konsenzus o dekriminalizaciji prostitucije, na što ukazuju i rezultati njihovog istraživanja. “Svi misle da kažnjavanje osoba koje se time bave nema smisla. Riječ je o populaciji koja je već ionako marginalizirana i stigmatizirana, u pravilu je riječ o nižoj razini prostitucije u kojoj je ekonomska pozicija osoba koje se time bave ključna”, kažu znanstvenice.

Dodaju i kako Hrvatska nema baš nikakvu politiku vezanu za ovo područje. Zbog toga, nema mehanizama koji bi, primjerice, omogućili izlazne strategije za žene koje bi htjele izaći iz prostitucije, nema regulacije socijalnih i ekonomskih prava, nema zapravo ničega od standarda koje propisuju EU i međunarodno pravo.

Zanimljiv nalaz njihovog istraživanja govori o tome kako oni koji provode zakon – suci i policajci koji se bave slučajevima prostitucije – većinom smatraju da treba učiniti više i od dekriminalizacije, odnosno da prostituciju treba legalizirati. MUP, čini se, smatra suprotno i izmjenom zakona udaljava Hrvatsku od međunarodnih pravnih standarda koji naglašavaju važnost dekriminalizacije.