Eutanazirali mu 93 svinje, a onda ga ministrica htjela odlikovati, što je odbio. Država mu do danas nije dala ni cent odštete

Odbio razdraganu ministricu

Uz svinjsku, ni bijela kuga nije mimoišla ovaj dio Slavonije. U Đurićima je, u najboljim demografskim vremenima sredinom prošlog stoljeća, živjelo više od 700 duša; sad ih je manje od 200. Danas, to je slavonsko selo posve nalik drugima: možda različito tek po tome što je jedno od rijetkih koje uz crkvu, trgovinu i kafić, još nema kladionicu. Mjesto koje je mnogima varljiva nada za bolji život.

Početkom rujna na Bjelovarskom poljoprivrednom sajmu u Gudovcima Golubović je trebao primiti priznanje za višegodišnje uspješno bavljenje svinjogojstvom jer je ranijih godina dobivao nagrade za najbolji uzgoj autohtonih pasmina crne slavonske svinje. Ali nije htio na pozornicu gdje je ministrica poljoprivrede Marija Vučković razdragano dijelila priznanja, ostao je na tribinama, prosvjedujući zbog odnosa države prema uzgajivačima svinja u njegovoj županiji, odakle je i krenula afrička svinjska kuga.

Država potpuno zakazala

Prvi je slučaj zabilježen 26. lipnja u Posavskim Podgajcima, desetak kilometara zračne linije od njegovih Đurića. Smatra da je država potpuno zakazala, trebalo je, veli, slijediti primjer Švedske koja je, kad se ondje pojavila svinjska kuga, očistila tisuću kvadratnih kilometara oko žarišta i riješila problem. I zato je odbio primiti priznanje.

– Trebalo je odmah zatvoriti svih devet sela u kojima se pojavila afrička svinjska kuga, djelovati brzo i odlučno. Da je u to vrijeme trajala školska godina trebalo je čak zatvoriti i škole, aktivirati jame za eutanazirane životinje, podići na noge lovce da odstrijele divlje svinje u okolinom šumama. Jako se zakasnilo i sada imamo afričku svinjsku kugu u čak tri županije. Ne želim biti zloguki prorok, ali bojim se da tu nije kraj – priča Golubović.

Pitam ga kako se osjeća sad kad su svinjci na njegovu imaju prazni. Kad nema posla i kad je neizvjesno koliko će trebati vremena da se opet bavi poslom koji je u tradiciji njegove obitelji. Golubovići su u tom poslu već više od stoljeća, a njegov djed, koji se također zvao Antun, iza Drugog svjetskog rata bio je među najvećim proizvođačima svinja u tom kraju.

Poput zatvora na otvorenom

Uz djeda, zavolio je taj posao. Tjerali bi izjutra svinje na utvaj, kako u njegovom kraju zovu pašnjak. Ili ujesen u okolne hrastove šume na žirovanje. Prije je to bio običaj, okolne su šume pune žira, koji svinje rado jedu, no Hrvatske su šume posljednjih godina svinjogojcima počeli raditi probleme pa se s tim prestalo.

Iznenađuje me Golubovićev odgovor da je osjetio olakšanje nakon što su mu eutanazirali cijeli čopor.

– Tih dana, kad su svinje počele obolijevati, noćima nisam spavao ni cijeli sat. Bilo je teško gledati kako se muče. Imam hrvatskog ovčara, iznimno pametnog psa koji se različito glasa kad u njegovu blizinu dolazi poznata ili nepoznata osoba, ili kad se približava druga životinja ili kad su svinje koje čuva u opasnosti. Slušao sam noću njegovo lajanje, reagirao bi uvijek kad bi osjetio da sa svinjama nešto nije u redu. I onda, kad su ih eutanazirali, bilo mi je lakše. Jer se više ne pate. Ali prizor u mom dvorištu bio je strašan. Pokušajte zamislit toliko mrtvih svinja u dvorištu, koje ste dojučer hranili, svakodnevno o njima brinuli. Apokaliptična slika – kaže.

Pojašnjava misao o tome da je svinjogojstvo ravno boravku u zatvoru otvorenog tipa. I što znači kad za stotinjak svinja dnevno treba pripremiti i do pola tone hrane. Ustajanje u 5 i 30, bilo ljeto bila zima, čišćenje tora, ispaša, prženje soje koju svinje ne mogu jesti sirovu i koja se miješa s kukuruzom, ječmom, pšenicom. A onda na traktor i rad na poljima. Golubović ima 32 hektara zemlje, 14 i pol svojih, ostalo u zakupu. Trebalo bi više, zbog plodoreda, jer ne može iz godine u godinu na istom polju saditi istu kulturu. Radi i po 15 sati dnevno. To je cijena bavljenja svinjogojstvom: zatvor otvorenog tipa.

Svinje od pola tone

Meso crne slavonske svinje, fajferice, na osobitu je glasu među gurmanima pa nije čudo da su k njemu svinje dolazili kupovati i neki državni dužnosnici, saborski zastupnici, čak i jedan kratkotrajni ministar iz Vlade prije Andreja Plenkovića. Crna slavonska svinja može težiti i do gotovo pola tone. Priča kako je veterinarka, koja je u Đuriće došla eutanazirati svinje, bila krhka žena i kako mu je rekla, kad je vidjela svinje, da se, zbog njihove veličine, osjeća kao da izlazi pred medvjeda.

Golubović nema lijepe riječi o poljoprivrednoj politici. Kaže kako je rekao ministrici Vučković da je loša mjera kojom se želi stimulirati svinjogojstvo kroz program poticaja mladim stočarima.

– Rekao sam ministrici da 200 crnih svinja nazimica državu košta pet milijuna eura. Gledala me u čudu pa sam pojasnio. Ako Ministarstvo poljoprivrede stimulira s 50.000 eura stotinu mladih stočara dajući mu dvije nazimce da bi pet godina bili u obvezi baviti se svinjogojstvom, računica je jasna. Problem je što većina tih mladih stočara nekako izdrži pet godina, pokupi poticaj od države i onda ugasi proizvodnju. I nakon toga eto ih u Irskoj, Njemačkoj, tko zna gdje…

Nije dobio ni centa

Život Antuna Golubovića stubokom se promijenio otkako u njegovom gateru više nema svinja. Ne vjeruje da će cijele iduće godine moći obnoviti proizvodnju. Možda tek početkom 2025. Trebat će ponovno nabaviti nazimice, no veći je problem što će za to vrijeme izgubiti tržište.

Imao je stalne kupce koji moraju nastaviti proizvodnju i okrenut će se drugim dobavljačima. A treba preživjeti vrijeme dok se ponovno ne uspostavi ciklus proizvodnje.

Država je obećala platiti 100 eura za prase, 650 eura za krmače i nazimice, odnosno dva eura za kilogram svinja koje su eutanazirane. Njegove su, kako smo rekli, usmrćene početkom kolovoza. Na dan kad smo razgovarali, u srijedu, 25. listopada na račun njegova obiteljskog poljoprivrednog gospodstva nije uplaćen ni cent.

Panika prije svinjokolje

Đurići i cijeli taj dio uz Savu, na krajnjem istoku Hrvatske, u svibnju 2018. zadesile su katastrofalne poplave. U obližnjoj Gunji samo su krovovi stršali iz vode, u Đurićima, kaže Antunova majka Slavica Golubović, nabujala voda došla je do prozora. Spašavali su svinje odvozeći ih u mjesta koja nisu bila poplavljena. Tek potom mislili su na sebe.

A onda je početkom ljeta ove godine istok Hrvatske poharalo nezapamćeno olujno nevrijeme. Posljedice se vide i danas. Sad je došla i svinjska afrička kuga.

– Što će još? – pita se. – Kao da smo ukleti.

Na istoku Hrvatske ponestalo je hladnjaka za duboko zamrzavanje. Zbog velike potražnje nema ih u trgovinama. Ljudi u panici kolju svinje i prije uobičajene svinjokolje, krajem studenoga. Da spase što se još spasiti da. Seljaci s kojima smo razgovarali ljute se kad iz usta političara čuju da je svinjokolja u Slavoniji, običaj, tradicija.

– To je smiješno i uvredljivo – kaže jedan od sugovornika. – Nije to nekakav kirvaj, nekakva folklorna priredba ili lokalni običaj koji se njeguje da bi se sačuvala tradicija. Svinjokolja je slavonskom seljaku pitanje opstanka. Kad ide na njivu odreže komad slanine, kobasice, kulena. Jede ono što sam proizvede. I zato, smiješno je govoriti o svinjokolji kao tradiciji, kao nekakvom lokalnom običaju.

Mrtvi kapital

Antun Golubović ispraća me iz svog skromnog doma. U dvorištu rumunjska Dacia koju je, kaže, kupio od prodaje svinja. I pokazuje na visoku građevinu koja odskače od krovova njegove i okolnih kuća. To je pušnica koju je sam sazidao, u kojoj je uvijek bilo suhog mesa, kobasica, kulenova, osobito cijenjenog proizvoda u tom kraju.

Ove godine ta će pušnica, što bi proročanski rekao slavonski književnik Josip Kozarac, biti ”mrtvi kapital”. Kao i sve okolne pušnice. Ne samo u Đurićima, Drenovcima, Gunji, Nijemcima, Bošnjacima… Već u tri slavonske županije kojima hara svinjska afrička kuga.

– Ponovo ne želim biti zloguki prorok, ali reći ću i spreman sam se, za razliku od naših političara kojima isprika najteže pada, ispričati svima ako promašim u procjeni. Dosad je usmrćeno oko 27 tisuća svinja. Europska komisija, objavljeno je ovog tjedna, traži da eutanaziramo još 50.000. Moja je procjena, a volio bih da se varam, kako će ukupni broj eutanaziranih svinja preći 110 do 120 tisuća komada. Volio bih da griješim i rado ću se ispričati budem li promašio – kaže Golubović.