Američka i hrvatska vladajuća politika imaju nešto zajedničko. Jedna i druga su #covfefe

Sean Spicer, glasnogovornik Bijele kuće umjesto da ponudi najlogičnije objašnjenje kako je njegov šef umjesto “coverage” pogrešno utipkao “covfefe”, otišao je korak dalje i zaprepastio novinare novom bedastoćom rekavši “kako mala grupa ljudi zna točno što je predsjednik mislio”. Negiranje tako banalne pogreške otvara cijeli niz novih pitanja ne samo o Donaldu Trumpu, nego i o ljudima koji ga okružuju.

I naftne kompanije protiv napuštanja sporazuma

Kada je dva dana kasnije u vrtu svoje rezidencije teatralno obznanio povlačenje SAD-a iz Pariškog sporazuma o klimi kojem je pristupilo 195 država njegov predsjednički mandat prestao je biti vic i postao je kolosalni promašaj. Iako je trideset najvećih američkih korporacija 10. svibnja 2017. čak i objavilo plaćeni oglas u New York Timesu i Wall Street Journalu kojim pozivaju Trumpa da ostane u Pariškom sporazumu on je odlučio suprotno.

Zanimljivo je da su se protiv napuštanja Sporazuma javno izjasnile i najveće američke naftne kompanije poput Exxon Mobilea, Chevrona i ConocoPhilipsa, a tri najveća proizvođača ugljena, Peabody Energy, Arch Coal i Cloud Peak Energy, nisu se javno protivili sporazumu jer su očekivali državne subvencije za razvoj tehnologija koje bi dodatno smanjile zagađenje okoliša. Donald Trump očito nema namjeru odustati od svog covfefe stila i načina vladanja čak ni onda kada je to suprotno interesima korporativne Amerike. Svi ostali nisu ga nikada ni zanimali.

Izostala je, nažalost, bilokakva službena izjava Vlade

Nije nikakva tajna tko je cheerleader lokalnog fan kluba trenutnog stanara Bijele kuće. Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović u tom je nadmetanju vrlo lako pobijedila malobrojnu i uglavnom nevažnu konkurenciju. Naravno da je bilo iluzorno očekivati reakciju Pantovčaka na duboko pogrešnu odluku američke administracije, ali je nažalost izostala i bilo kakva službena izjava hrvatske Vlade i Ministarstva vanjskih poslova.

Prigodna alibi izjava državnog tajnika u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike Marija Šiljega kako “Hrvatska stoji uz svoje partnere iz Europske unije” samo je još jedan prilog hrvatskoj covfefe politici. Umjesto da Vlada jasno osudi odluku američke administracije kao štetnu za svijet u cjelini ona se skriva pod skute Europske unije izjavom državnog tajnika kao da se radi o trećerazrednom i potpuno nebitnom događaju.

Potezi koje bi premijer danas vrlo rado zaboravio

Andrej Plenković sigurno nije tip političara čija komunikacija ili javni nastup na bilo koji način sliče skandaloznom ponašanju američkog predsjednika. Ali u proteklih šest mjeseci nekoliko napravljenih gafova čini ozbiljan otklon od brižno njegovane politure umjerenog europskog političara. Sve je počelo izborom Pave Barišića za ministra znanosti i obrazovanja, nastavilo se odbijanjem opravdanih zahtjeva za njegovom smjenom, što je na kraju moralo rezultirati i teškim porazom zagovornika kurikularne reforme.

Nepotrebno božićno obećanje premijera o kupnji INA-e malo tko je shvatio previše ozbiljno, većina samo kao pokušaj saniranja štete zbog izgubljene arbitraže s mađarskom naftnom kompanijom. Tajno vođeni pregovori s ruskim bankarima i Ivicom Todorićem tek čekaju svoj javni epilog, ali izbacivanje Mostovih ministara iz Vlade na dosad nezabilježen način dolazi uskoro na naplatu. Zaštita i obrana ministarske pozicije Zdravka Marića po svaku cijenu izazvala je cijeli niz pitanja i u redovima HDZ-a.

Kolaps Agrokora sigurno nije na listi grijeha Andreja Plenkovića, ali način vođenja posebno dizajniranog predstečajnog postupka putem produžene ruke Vlade trajno će odrediti njegovu političku karijeru. Zajedničku konferenciju za medije s tadašnjim savjetnikom Uprave Agrokora Antoniom Alvarezom održanu u Banskim dvorima prije dva mjeseca danas bi vrlo rado zaboravio. Baš kao i nepotreban susret s Maksimom Poletaevim, drugim čovjekom Sberbanke početkom prošlog tjedna.

Ključni razlog novog snižavanja Agrokorovog rejtinga

Potpuno je nejasno kako netko s toliko diplomatskog iskustva i poznavanjem svih finesa formalnih političkih odnosa održava sastanke koji nisu prilični ni za ministarski rang. Pogotovo što odnosi s dijelom nezadovoljnih financijskih vjerovnika mogu imati sudski epilog u kojem bi Republika Hrvatska bila tužena za naknadu štete zbog načina na koji je izvanredna uprava vodila Agrokor. Nije teško za pretpostaviti kako bi takav odštetni zahtjev bio potkrijepljen i dokazima o prevelikoj umiješanosti i utjecaju Vlade na cijeli proces te evidentno političko arbitriranje o prioritetima namirenja tražbina različitih grupa vjerovnika.

Upravo je to ključni razlog najnovijeg snižavanja rejtinga Agrokora od strane agencije Moody’s koja u petak u svom obrazloženju između ostalog navodi da se cijeli proces vodi samo administrativno bez mogućnosti vjerovnika da upravljaju restrukturiranjem koncerna. Moody’s zaključuje kako će to dovesti do smanjene vrijednosti naplate tražbina pa tako vlasnici obveznica mogu očekivati manje od 35 % vrijednosti nominale, a ostali vjerovnici niži iznos u rasponu od 35 % do 65 % nominalne vrijednosti svojih potraživanja. Poletaev je u svom vrlo otvorenom razgovoru za Večernji list citirao rusku poslovicu: “Bolje mršava nagodba nego debela tužba.” Ali propustio je kazati kada nagodba postaje premršava, a tužba izglednija.

Kao Trumpova, i naša je politika nelogična i nerealna

Cijela igra skrivača s novom saborskom većinom te neuspješni pokušaj uvezivanja međusobno oprečnih političkih opcija samo zbog održavanja skrpane Vlade vrlo brzo će zasjeniti uspjeh HDZ-a na lokalnim izborima. Andrej Plenković zasad nije uspio probiti cordon sanitaire kojim je najveća politička stranka od samog svog osnutka gotovo neprekidno ograđena od centra i ljevice.

Očito je da će morati na nove prijevremene izbore kako bi nakon njih isprobao svoje pregovaračko umijeće i koalicijske kapacitete. Zbog čega nije odmah nakon prekida saveza s Mostom isprovocirao nove parlamentarne izbore zasad nije poznato, ali u slučaju izbornog neuspjeha mnogi u HDZ-u tražit će odgovore i na to pitanje. Jako loše vijesti iz i oko Agrokora trebao je obznaniti još u travnju, svakako bez preskupih i zavaravajućih obećanja pojedinim dobavljačima i grupama vjerovnika.

Isto tako, ishod arbitraže s MOL-om bit će bolan, INA neće biti kupljena, a ukupan dug u zdravstvu jednom mora biti prikazan i u Državnom proračunu. Kada je Ivan Vrdoljak prije nekoliko dana u tri sata ujutro koristio Twitter poput Donalda Trumpa samo je simbolički potvrdio da je i hrvatska vladajuća politika kao i ona koja to želi postati upala u metaforički covfefe. Ona je isto tako nerazumljiva, nelogična, nerealna i neostvariva, baš poput one koju trenutno provodi još uvijek nedostižni uzor iz Bijele kuće.