Nekad je nužno odabrati stranu

Cijene hrane su, zbog Konzuma, apsolutno visoke; što će se događati kad na tržište uđu novi lanci?

Fižulić o kontekstu regionalne pozicije Konzuma i Mercatora

FOTO: PIXSELL

Prošlog četvrtka Ante Ramljak, izvanredni povjerenik za Agrokor, ponovo je posjetio Sarajevo. Nakon sastanka s lokalnim ministarskim dvojcem i direktorima Agrokorovih kompanija u BIH održao je konferenciju za medije. Tako smo saznali za plan po kojem će buduće trgovine koncerna u susjednoj državi umjesto Konzumovog opet nositi znak Mercatora. Kao razlog navedeni su “nezadovoljavajući rezultati” trgovačkog lanca i njegove veleprodajne kompanije Velpro.

Gospodin Ramljak nije objasnio detalje tog plana pa i dalje ne znamo na koji način će Mercator preuzeti poslovanje trgovačkog lanca i 4600 zaposlenih. Tijekom obraćanja javnosti nisu spominjane brojke, ali prema podacima dostupnim putem državne Finansijsko-informatičke agencije, Konzum d.o.o. Sarajevo imao je u 2016. ukupan prihod od 783 milijuna KM-a, što je bilo 7% manje nego u 2015. Pad prihoda od prodaje robe u odnosu na prethodnu godinu iznosio je čak 11% te je sve zajedno uzrokovalo gubitak od 42 milijuna KM-a.

Kako je gubitak za 29 milijuna KM-a veći od visine kapitala Konzum Sarajevo treba sukladno lokalnim propisima biti uskoro dokapitaliziran ili ide u stečaj. To je jedini i glavni razlog iznenada iskazane potrebe za preuzimanjem poslovanja od strane Mercatora, makar je potpuno nejasno na koji će način slovenska kompanija, ograničena obavezama prema svojim kreditorima, izvesti tu operaciju.

Zašto su cijene hrane kod nas apsolutno visoke

Gubitak iz poslovanja Konzuma u BIH, te prošlogodišnji gubici Mercatora u Sloveniji i Srbiji mogu poslužiti i kao indikator još uvijek nepoznatih poslovnih rezultata hrvatskog Konzuma u 2016. Održivost poslovnog modela ključnih kompanija koncerna koje generiraju više od 80% ukupnih prihoda odavno je upitna, a njihova transformacija nakon završetka postupka izvanredne uprave u lanac no-frills trgovina sve više izvjesna. Konzum i Mercator imaju u svom asortimanu 25 tisuća artikala, dok diskontni trgovački lanci drže na policama manje od jedne desetine tog broja.

No-frills je zajednički naziv za trgovce koji prodaju samo osnovni asortiman, najčešće proizveden pod vlastitom robnom markom ili u nekom generičkom obliku. Maloprodajna cijena takvih proizvoda bitno je niža i utječe na snižavanje općeg nivoa cijena na nekom tržištu. Konzum i Mercator su zahvaljujući svojoj liderskoj poziciji i udjelu na tržištu značajno pridonijeli relativno i apsolutno visokim maloprodajnim cijenama prehrambenih artikala.

Prema podacima Eurostata prosječne cijene hrane i bezalkoholnih pića u domaćim trgovinama su iznad nivoa prosječnih cijena u svim ostalim istočnoeuropskim državama, a jedva nešto niže od onih u Španjolskoj, Portugalu i Nizozemskoj. Ostali trgovački lanci prilagodili su svoje poslovanje cjenovnoj politici Konzuma i Mercatora te će tek moguća promjena njihovih trgovačkih formata dovesti do snižavanja općeg nivoa cijena.

Malo vremena za prilagodbu domaćih proizvođača

Poljska je članica Europske unije s najnižim prosječnim maloprodajnim cijenama prehrambenih artikala i bezalkoholnih pića, cijene su prosječno niže za 30% od onih u hrvatskim trgovinama i to ponajviše zahvaljujući velikom tržišnom udjelu četiri diskontna trgovačka lanca. Biedronka, Lidl, Aldi i Netto drže gotovo trećinu poljskog tržišta te bi očekivani ulazak jednog od spomenutih konkurenata Lidla na hrvatsko tržište bio više nego dobrodošao.

Domaći proizvođači imaju relativno malo vremena da svoj asortiman i cjenovnu politiku prilagode promijenjenim tržišnim uvjetima. Podravka je u Konzumu prisutna s nešto manje od sedamsto uglavnom preskupih artikala. Poljska Biedronka, inače u vlasništvu portugalske kompanije Jeronimo Martins, drži na policama najviše 1500 različitih proizvoda, a ostvaruje pet puta veći prihod od Konzuma.

Koliko će Podravka i društvo biti zastupljeni u nekom od mogućih nasljednika Konzuma i Mercatora ako ne promijene svoju politiku najbolje pokazuju police Lidla u Hrvatskoj i Hofera u Sloveniji. Kao ohrabrenje i utjeha za dobavljače, Biedronka nabavlja 90% artikala iz lokalnih izvora, a većini malih i srednjih dobavljača plaća u roku od deset dana nakon isporuke robe.

Lavina reakcija zbog odavno dostupnog podatka

Ista sudbina čeka i prehrambeno-prerađivački dio Agrokora. Jamnica, Zvijezda, Ledo i ostali morat će prilagoditi svoje poslovanje životu bez Konzuma i Mercatora. Jedino je pitanje hoće li to učiniti prije ili poslije prodaje novim vlasnicima. Ledo je u petak objavio odgovor na upit dioničara na nedavno održanoj Glavnoj skupštini u kojem između ostalog navodi da je ukupni iznos izdanih garancija u korist većinskog vlasnika, društva Agrokor d.d., na 31. prosinac 2016. iznosio 18,9 milijardi kuna.

To je izazvalo nevjerojatnu lavinu javnih reakcija iako je taj podatak cijelo vrijeme dostupan na internetskim stranicama samog društva odnosno Zagrebačke burze. U proteklih pet godina Agrokorove kompanije čije su dionice uvrštene u kotaciju Zagrebačke burze obavještavale su javnost o svakom izdavanju jamstava svom većinskom vlasniku prilikom njegovih zaduženja na inozemnim financijskim tržištima.

Tako je Ledo od 25. travnja 2012. do 11. studenog 2016. trinaest puta dao priopćenje o izdanim jamstvima. To su u istim slučajevima i prigodama činili Jamnica, Zvijezda i PIK Vinkovci, što znači da i svaka od tih kompanija ima izdana jamstva u iznosu od 18,9 milijardi kuna. Vupik i Belje nisu sudjelovali u izdavanju jamstava za tri emisije obveznica iz 2012. jer tada još nisu bili u sastavu koncerna te je zbog toga iznos njihovih garancija manji i iznosi 12 milijardi kuna. Tisak je jedina kompanija od onih čije su dionice u burzovnoj kotaciji koja nije izdavala jamstva za dugove svog većinskog vlasnika, vjerojatno zbog protivljenja manjinskih dioničara.

Događaji koji su ključni za razumijevanje jamstava

Tri su ključna događaja za razumijevanje jamstava. Prvi je izdavanje obveznica koncerna u vrijednosti od 300 milijuna eura u travnju 2012., drugi emisija dvije tranše obveznica u listopadu iste godine vrijednih 325 milijuna eura i 300 milijuna dolara te treći u studenom 2016. nakon refinanciranja obaveza i promjene kreditnih uvjeta od strane obje ruske i četiri zapadne banke u ukupnom iznosu od milijardu i 550 milijuna eura. Znači, sve spomenute kompanije iz sastava koncerna, uz navedene izuzetke, zajedno jamče za otplatu ukupnog iznosa duga, ali u svojim knjigama moraju iskazati ukupan iznos garancija.

Tome treba pridodati da su kao jamci za obveznice i kredite navedene i ostale važnije Agrokorove kompanije u Hrvatskoj i BIH, dok su one u Sloveniji i Srbiji ostale pošteđene tog rizika zbog lokalnih zakonskih propisa odnosno regulative središnje banke. Izdana jamstva su najvažnije i najdalekosežnije oruđe u rukama inozemnih kreditora, ali i uzrok mogućeg međusobnog sukoba vlasnika obveznica i ruskih banaka. Bloomberg je u petak objavio vijest kako neke zapadne institucije nude Agrokoru roll-up obaveza kojim bi osigurale novi kredit uz dobivanje super seniority statusa za odgovarajući dio „starog“ duga.

Priča o obrani lokalne proizvodnje ne drži vodu

U američkim stečajnim postupcima nadležni sudovi vrlo često odobravaju takav oblik financiranja, ali lex Agrokor nije izrijekom predvidio tu mogućnost. Kako to nije jedina manjkavost dvojbenog zakona, a njegova dosadašnja primjena boluje od populističkog politikantstva, German Gref, predsjednik Uprave Sberbanke, javno je prozvao hrvatsku Vladu zbog vrlo originalnog shvaćanja insolvencijskog prava te provođenja samog postupka izvanredne uprave. Njegov prvi zamjenik Maxim Poleatev došao je u Zagreb kako bi osobno objasnio svojim sugovornicima tko drži kontrolni paket nagodbe te kakve su moguće posljedice ignoriranja te jednostavne činjenice.

Izvanredna uprava može voditi postupak poštujući zatečena prava inozemnih vjerovnika, ruskih i zapadnih banaka te investicijskih fondova, ili i dalje slijediti kratkoročne i kratkovidne političke interese vladajućih. Stvarno ili prividno favoriziranje nekih domaćih dobavljača sigurno nije put do nagodbe, nego dapače, samo prečica do suda u New Yorku i ICSID-a u Washingtonu.

Priča o navodnoj obrani lokalne proizvodnje zbog svega gore navedenog jednostavno ne drži vodu, a ukoliko se želi i dalje razvijati hrvatska varijanta crony kapitalizma onda u toranj treba vratiti bivšu Upravu Agrokora. Bez ikakve dvojbe, oni to ipak rade najbolje. Konačni rezultat bit će isti, ali bar će Republika Hrvatska ostati pošteđena sudske blamaže i nemalog financijskog troška.