Odustani // Pritisni ENTER za pretraživanje
Politika & Kriminal

Hrvatska ima zastarjeli porezni model, a ova reforma ne nudi bitan iskorak ni pravedniju raspodjelu

Telegramov kolumnist analizira čemu, na kraju, služi ova porezna reforma

Telegram komentar

1-18-55-04
Pošalji Podijeli Tweetaj

Predstavljanje cjelovite porezne reforme na prvoj sjednici Vlade na kraju je očekivano završilo debaklom, usprkos silnom trudu da se ishod prikaže drugačijim. Most i Božo Petrov nisu previše dvojili kako da naivno nabačenu loptu agilnog ministra financija, podržanog od neopreznog premijera, neobranjivo zakucaju u prostor svog najmilijeg političkog partnera.

Iskreno, većina dobronamjernih promatrača od samog je početka upozoravala da je porezna reforma preozbiljan poduhvat za ovakav ishitren pristup u kojem se istovremeno s njom susreću članovi Vlade, koalicijski partner i cjelokupna javnost.

Umjesto političkih dogovora iza čvrsto zatvorenih vrata, na temelju izračuna utjecaja promjene pojedinih poreznih stopa na gospodarske grane i pojedine segmente stanovništva te njihovog predstavljanja javnosti, na kraju smo svjedoci agitpropovskog nadmudrivanja u kojem sudjeluju vladajući, oporba i razne interesne grupe.

PDV od 24% ne znači uštedu za potrošače

Naravno da je u takvoj atmosferi jedno potpuno marginalno pitanje kao što je povećanje neto plaća ministara i saborskih zastupnika zbog izmjene poreznih stopa na dohodak, nezasluženo prekrilo sav ostali teško branjivi sadržaj. Vlada je nakon ove nepotrebne i suvišne gnjavaže na kraju odustala od predizbornog obećanja HDZ-a o smanjenju standardne stope PDV-a s 25% na 24% u 2018.

U hrvatskim predizbornim igrama uvijek neka stranka istrči s planom o smanjenju druge najviše osnovne stope PDV-a u državama Europske unije. Sama namjera nije sporna, ali je njena prezentacija potpuno pogrešna. Naime, uvijek se pokušava smanjenje stope PDV-a od jednog postotnog boda prikazivati kao ušteda za potrošače, što naravno nije istina.

Takva promjena zbog rezistentnosti maloprodajnih cijena na artiklima male vrijednosti ide daleko više u korist povećanja marži trgovaca ili cijena proizvođača. Znači, smanjenje PDV-a za jedan postotni bod osim negativnih implikacija za prihodovnu stranu proračuna daleko više rasterećuje gospodarstvo, nego što utječe na cijene artikala u potrošačkoj košari.

Iskustva su suprotna od onog što ministar govori

U proteklih trideset godina provedeno je stotinjak promjena standardne stope PDV-a u državama Europske unije, ali samo u šest slučajeva pokušalo se smanjiti osnovnu stopu za jedan postotni bod. Jedini uspješan ishod bio je u Latviji 2011., gdje je snižena stopa PDV-a i preživjela.

U svim ostalim državama, Nizozemskoj 1989., Češkoj 1995., Irskoj i Francuskoj 2000. te Portugalu 2008. lokalne vlasti su nakon kratkog vremena bile prisiljene ponovo povećati stopu PDV-a. Ne znam zašto je ministar financija u obrani svog prijedloga mahao podatkom kako će doći do smanjenja maloprodajnih cijena za “10 000 artikala što će osjetiti svi hrvatski potrošači” kada iskustva svih drugih država pokazuju upravo suprotno.

Primjena sniženih stopa politička je odluka

Hrvatska od samog uvođenja PDV-a 1998. nije imala lako objašnjiv i logičan model primjene sniženih stopa PDV-a na određene grupe roba i usluga. Istini za volju, i u mnogim drugim europskim državama reducirane stope PDV-a su prije svega plod utjecaja pojedinih interesnih grupa na političke stranke i mehanizme odlučivanja.

Rasprava koja se vodila oko povećanja stope PDV-a za kruh i mlijeko mogla se isto tako voditi i oko cijelog niza proizvoda i usluga koji su različito porezno tretirani u ostalim državama Europske unije. Primjena sniženih poreznih stopa nema nikakve veze sa strukom, nego je isključivo politička odluka koja je usmjerena na pogodovanje pojedinim gospodarskim granama ili grupama poduzetnika.

Tako se, za razliku od Hrvatske, u nekim državama primjenjuju snižene stope PDV-a na usluge prijevoza putnika, usluge popravaka i čišćenja, medicinske i zubarske usluge te usluge parkiranja, ali i standardne stope za sve prehrambene artikle, lijekove, knjige, novine i magazine, hotelski smještaj, hranu i piće u restoranima i barovima te ulaznice za kino i kazalište. Nije moguće pronaći dvije zemlje Europske unije koje imaju potpuno istu primjenu i iznos stopa PDV-a po vrstama roba i usluga.

Obrana važećih stopa je tek prodavanje magle

U takvim okolnostima braniti trenutno važeće stope PDV-a ili prijedloge njihovih izmjena, bez transparentnih detaljnih izračuna posljedica promjena na potrošače, poduzetnike i gospodarstvo, u cjelini je najobičnije prodavanje magle i stavljanje politike u funkciju obrane pojedinačnih interesa. Hrvatska je jedina europska zemlja u kojoj je bez ikakve potrošačke logike izabrana grupa prehrambenih artikala za povlašteni porezni tretman.

Sniženu stopu PDV-a od 5% imaju kruh i mlijeko, a međustopu od 13% životinjske i biljne masti i ulja, bijeli kristalni šećer te hrana za djecu. Ni jedna druga država nije sastavila ovakvu besmislenu grupu, a što je još gore, ista se predloženim poreznim izmjenama i dalje zadržava uz iznimku povećanja porezne stope za bijeli kristalni šećer.

Ne vidim razloga za izbjegavanje odgovora

Devet država Europske unije ima jedinstvenu sniženu poreznu stopu PDV-a za sve prehrambene artikle, a među njima su Slovenija s 9,5% i Austrija sa stopom od 10%. Poljska primjenjuje sniženu stopu od 5% na kruh i brašno, sve mliječne proizvode, svježe voće i povrće te meso, a međustopu od 8% na agrume. Takva primjena snižene stope za razliku od one hrvatske može pronaći uporište u želji zakonodavca da olakša nabavu cjelovite prehrambene košare građanima skromnih platežnih mogućnosti.

Odavno je hrvatskoj javnosti trebalo objasniti zašto su za životni standard i prehranu najvažniji samo kruh, mlijeko, ulje, margarin i bijeli šećer. Ako je to objašnjenje do sada izostalo prijedlog poreznih izmjena pruža jedinstvenu priliku za temeljitu raspravu o poreznom tretmanu osnovnih prehrambenih artikala, njihovoj tržišnoj poziciji te usporedbi s oporezivanjem u drugim državama Europske unije. „Cjelovita porezna reforma“ otpočetka je više nego pretenciozan naziv, ali ako je već na stolu ne vidim razloga za izbjegavanje odgovora na jednostavna pitanja.

Hrvatska ima zastarjeli porezni model

U jedanaest država Europske unije postoje geografska izuzeća ili povlašteni tretman pojedinih područja primjenom sniženih stopa PDV-a. Tako Grčka, Španjolska, Portugal i Francuska izravno pomažu život stanovnika i razvoj gospodarstva na svojim otocima. Umjesto jalove rasprave o iznosu stope PDV-a u restoranima i barovima, treba pokrenuti promjenu porezne regulative za one jadranske otoke gdje je broj stanovnika desetkovan u proteklih sto godina.

Snižena stopa PDV-a za sve proizvode i usluge na Visu, Lastovu, Žirju ili Dugom otoku mogla bi biti uvod u drugačije i daleko modernije promišljanje o utjecaju porezne politike na demografska kretanja i privlačenje talenata sa svih strana svijeta na život i rad u Hrvatskoj. Takva politika zahtjeva i raspravu o porezu na globalni dohodak čije su izmjene puno važnije od iznosa neto plaća Bože Petrova ili Andreja Plenkovića.

Hrvatska ima zastarjeli i odavno prevladani porezni model, a rasprava koja je vođena u proteklih desetak dana nažalost ne nudi bitan i hrabar iskorak te pravedniju i razumljiviju raspodjelu poreznog opterećenja. Sve je još jednom pretvoreno u zabavu za javnost iza koje ostaju dobro skriveni pojedinačni ili grupni interesi očuvanja važnih segmenata uspostavljenog modela.

Podijeli 162 Tweetaj 0 Pošalji E-mailom
Ovaj članak ima komentara. Klikni ovdje za čitanje.

Prijava na Newsletter

Odustani