Kada je problem Agrokorovih regresnih mjenica eruptirao, Vlada je reagirala krivo. Imaju li kontrolu?
Goranko Fižulić o mjerama nužnim za ublažavanje posljedica kolapsa
Izvanredna uprava Agrokora 11. svibnja 2017. izdala je priopćenje u kojem je između ostalog navela da je krajem ožujka ove godine dugovanje proširene grupe po mjenicama iznosilo 7,36 milijardi kuna. Vanjske mjenice za isporučenu robu i usluge iznosile su 1,39 milijardi kuna, vanjske financijske mjenice 1,76 milijardi kuna, a interne mjenice 4,21 milijardu kuna. Prema tekstu koji je objavljen na internetskim stranicama koncerna „proširena grupa primjenjuje režim vanjskih mjenica s regresnim pravom dobavljača, a interne mjenice korištene su za potrebe financiranja obrtnog kapitala“.
Agrokor je u subotu dodatno obavijestio javnost da su Promemoriju o mjenicama potpisali dobavljači koji drže 71,5 posto udjela u tražbinama. Navedena Promemorija predviđa obustavljanje provođenja prisilne naplate nad dobavljačima do 31.svibnja 2017. te ih potiče na sklapanje bilateralnih sporazuma s financijskim institucijama, kojima bi se regulirali međusobni odnosi.
Preostalo je jako malo vremena za dogovore
Kako rok za prijavu tražbina ističe 10. lipnja 2017., preostalo je jako malo vremena za dogovore dviju grupa vjerovnika Agrokora oko načina prijave potraživanja vrijednih nešto malo više od tri milijarde kuna, koja su pokrivena regresnim mjenicama koncerna i kompanija u njegovom vlasništvu. Nedavno smo u Jutarnjem listu mogli čitati ispovijed neimenovanog dobavljača koji se upustio u financiranje koncerna. Prema njegovom navodu predstavnici Agrokora raspolagali su podacima o kreditnim limitima dobavljača po pojedinim bankama te su tražili od dobavljača da iste u potpunosti iskoriste.
Kada bi dobavljač zaključio novi kreditni aranžman s bankom, tako dobivena sredstva doznačio bi na račun koncerna, a zauzvrat bi primio mjenice. Dobavljač je mjenice pretvorio u gotovinu u nekoj banci, ali zbog velike razlike u iznosu diskonta između primjene regresnog prava i prebacivanja rizika naplate na banku, dobavljač bi obično izabrao ono prvo što znači da je rizik naplate ostao na njemu. Veselje je trajalo godinama sve dok krajem ožujka muzika nije konačno prestala svirati.
Tko je sve na listi dobavljača s mjenicama
Bankama i ostalim kupcima mjenica s regresnim pravom namirenja nije preostalo ništa drugo nego da zbog nemogućnosti naplate mjenica od Agrokora pozovu zaprepaštene dobavljače na povrat novca. Kako je većina trgovačkih društava involviranih u financiranje koncerna prethodno unovčila i mjenice s regresnim pravom za isporuke roba i usluga, povrat svih tih sredstava u kratkom vremenskom roku za većinu i dalje nije realan. Zbog toga su banke ponudile dobavljačima pretvaranje već naplaćenih iznosa po regresnim mjenicama u kredite uz obavezu dobavljača da ukupne tražbine prijave kao dug Agrokora u postupku izvanredne uprave.
Jedna od dostupnih verzija liste dobavljača roba i usluga koji trenutno posjeduju mjenice s regresnim pravom namire sadrži 165 imena domaćih pravnih osoba. Njih 29 su proizvođačke i distribucijske kompanije u stopostotnom inozemnom vlasništvu kao što su Coca-Cola, Heineken, Meggle, Zagrebačka pivovara, Nestle, IBM, Mondelez i Procter & Gamble. Nešto veći broj čine veletrgovci u većinskom domaćem vlasništvu koji posluju kao distributeri najrazličitijih uvoznih artikala široke potrošnje, poput AWT-a, Alce, Dupina i Nikasa. Trećina svih kompanija, isto u pretežito domaćem vlasništvu, može se svrstati u grupu „ostali“ jer je čine izdavači novina, reklamne agencije, vlasnici poslovnih prostora, posrednici u prometu nekretnina, trgovci naftnim derivatima te manja faktoring i investicijska društva.
Nemogućnost naplate ugrožava 10-ak dobavljača
U toj grupi su između ostalih Crodux, Dalmare, Unex Media i Jolly. I na kraju je skupina u čije se interese u protekla dva mjeseca zaklinje vladajuća politika, a sastoji se od 48 pravnih osoba u domaćem vlasništvu iz poljoprivrednog i prehrambeno-prerađivačkog kompleksa. U tu grupu spadaju Podravka, Kraš, Vindija, Franck, ali i pokoji OPG. Poseban kuriozitet cijele liste čine državna Agencija za plaćanje u poljoprivredi, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te HEP-Opskrba i HEP-Plin iz Osijeka. Već sam pisao da bi bilo jako zanimljivo saznati kako je moguće plaćati državi i javnim poduzećima mjenicama koje isti pretvaraju u gotovinu s regresnim pravom namire.
Zasad dostupne liste vjerovnika ne sadrže pojedinačne iznose tražbina te prije njihove konačne objave u drugoj polovini lipnja nije zahvalno raspravljati o mogućim reperkusijama po bilance pojedinih dobavljača. Sigurno nitko ne mora brinuti o domaćim tvrtkama koje su sastavni dio multinacionalnih kompanija, ali ni o velikoj većini dobavljača koji se nisu upuštali u vrlo isplativo financiranje koncerna. Njihova ukupna potraživanja po regresnim mjenicama iznose 1,39 milijardi kuna i privremena nemogućnost naplate možda ugrožava poslovanje desetak dobavljača. Za razliku od većine onih koji su po gore opisanom obrascu hranili malo sebe, a više Šarca te tako spiskali 1,76 milijardi kuna. Njihova nevolja je dvostruka, ne samo da će ostati bez dobrog dijela posuđenih sredstava, nego sva je prilika, i bez Šarca.
Na problem mjenica Vlada je reagirala krivo
Dobavljači Konzuma i Mercatora moraju računati na vrlo izvjesnu promjenu formata trgovina ova dva regionalna maloprodajna lidera. Svaka promjena uključivat će i snažno reduciranje broja i količine artikala na prodajnim policama te potpuno eliminiranje dijela asortimana. Tome treba pridodati kako su godinama pojedini domaći dobavljači koristili Konzum kao izdvojeno skladište za pumpanje vlastitih poslovnih rezultata te ga krajem svakog obračunskog razdoblja doslovno zatrpavali robama. Taj nakaradni i za njih neprežaljeni oblik „dogovorne ekonomije“ može i dalje opstati jedino ako sami preuzmu vlasništvo nad još uvijek najvećim domaćim trgovačkim lancem. Ali treba vjerovati da ta opcija nije na stolu, ponajviše za njihovo dobro.
Kada je problem regresnih mjenica eruptirao u javnosti Vlada je reagirala na prvu loptu, naravno pogrešno. Umjesto da najprije ustanovi strukturu i vrstu vjerovnika te razloge za izdavanje mjenica, dozvolila je pojedinim dobavljačima igru skrivača. Nepotrebno je natjerala izvanrednu upravu na sudjelovanje u izradi Promemorije što nije njen posao. Tko će na kraju prijaviti tražbinu, Coca-Cola ili Erste Factoring, stvarno je nebitno, a raditi razliku između Francka i Coca-Cole krajnje je opasno. Stalno ponavljanje poruke o zaštiti domaće proizvodnje kao glavnom razlogu usvajanja i implementacije lex Agrokor nasukalo se na vrlo prozaičnu činjenicu, ne može se pogodovati ludo gramzivom Francku i istovremeno ignorirati Heineken. A platiti „stara“ potraživanja ovog drugog bilo bi stvarno blesavo.
Potreban je dodatni paket zakonskih mjera
Kako je posve izvjesno da će u narednih godinu dana dobar dio domaćih dobavljača Konzuma morati proći kroz vlastito poslovno i financijsko restrukturiranje, a manji dio i kroz vlasničko, Vlada je trebala pripremiti izmjene Stečajnog zakona, ponajviše dijela koji se odnosi na predstečajne nagodbe. Ministar Goran Marić još je prije dva mjeseca izjavio da trenutni Stečajni zakon „nije životan“ te da je zbog toga bio potreban lex Agrokor. Kako je Vlada dužna osigurati osnovne preduvjete za „životnost“ i ostalih poduzetnika, a ne samo onog najvećeg, onda je odgovarajuća prilagodba Stečajnog zakona, kao jednog od ključnih dijelova zakonskog okvira svake tržišne ekonomije, trebala biti apsolutni prioritet.
Bojim se da manifestno i deklarativno pozivanje na zaštitu domaće proizvodnje i pripadajućih radnih mjesta ne može nadomjestiti zakonske manjkavosti koje priznaju i sami ministri. Uz sve to i sam lex Agrokor mora na remont kako bi se njime eksplicitno utvrdila prioritetna naplata i za nove isporuke roba i usluga, kakva već postoji za novonastala kreditna zaduženja. Znači, potreban je dodatni paket zakonskih mjera kojim bi se ublažile posljedice kolapsa koncerna. Sve više od toga bilo bi nepotrebno i preskupo. Jer za ostalo će se pobrinuti potrošači, ruske banke i američki fondovi. Možda ne baš tim redom.