Fižulić: MOL je još 2014. najavio namjere za rafineriju Sisak; što su u međuvremenu radili hrvatski članovi uprave Ine
Sudbinu rafinerije u Sisku MOL je najavio na EU Forumu
Četvrti EU Refining Forum održan je u Bruxellesu početkom prosinca 2014. Prezentacija predstavnika MOL-a pod nazivom “Today Competitivness = Right Investment In the Past” još uvijek je dostupna na internetskim stranicama Europske komisije.
Četrnaest jednostavnih slajdova prikazuje tržišnu poziciju MOL-a, njegove postojeće rafinerijske kapacitete, i što je najvažnije, planove za budućnost. Rafinerije u Bratislavi i Szazhalombatti prikazane su kao primjeri uspješnih investicija u protekloj dekadi i potpunog suglasja s europskom regulativom.
Za riječku rafineriju planirane su dvije faze modernizacije i tehnološke obnove, od kojih je prva trebala trajati pet do sedam godina uz procijenjenu vrijednost investicije od 700 milijuna američkih dolara. Rafinerija u talijanskoj Mantovi prezentirana je kao primjer nekonkurentnog postrojenja koje je zbog dobre geografske pozicije pretvoreno u logistički centar povezan naftovodom s obližnjim lukama. Budući da sisačka rafinerija nije prikazana ni na jednom slajdu, svakom, pa i najpovršnijem sudioniku foruma, bila je jasna poruka MOL-a o njenoj budućoj sudbini.
Ministri postali glasnici loših vijesti
Dvije godine kasnije jedan bivši ministar gospodarstva i jedan sadašnji ministar zaštite okoliša i energetike postali su glasnici loših vijesti. Znači pune dvije godine trebalo je jednoj PowerPoint prezentaciji da stigne iz Bruxellesa u Zagreb kako bi hrvatska javnost saznala da mađarska naftna kompanija ne računa na kapacitete sisačke rafinerije. Ako je MOL u prosincu 2014. u svom službenom dokumentu jasno najavio svoje namjere postavlja se pitanje što su u međuvremenu radili hrvatski članovi NO-a i Uprave INA-e?
Zbog čega nitko nije imao dovoljno hrabrosti da upozori na javno dostupne planove mađarskog suvlasnika? MOL je vođen isključivo svojim ekonomskim interesima i eventualnim političkim obavezama prema mađarskim vlastima. Rafinerije u Bratislavi, Szazhalombatti i Rijeci imaju mogućnosti prerade nafte na nivou sadašnjih potreba mađarskog, slovenskog, slovačkog i hrvatskog tržišta zajedno.
Pogreška koja je prerasla u katastrofu
Prva pogreška napravljena je samim odabirom MOL-a za strateškog partnera hrvatske naftne kompanije jer su i tada bile vidljive opasnosti koje proizlaze iz preklapanja rafinerijskih kapaciteta. Kada je mađarskoj kompaniji poklonjena eksploatacija nafte i plina u hrvatskom podzemlju za simboličnu naknadu pogreška je prerasla u katastrofu. Zatvaranje sisačke rafinerije samo je jedan od žalosnih rezultata naopakog društvenog modela nastalog u devedesetim godinama prošlog stoljeća.
Već sam povodom nedavnog prijevoza nafte željeznicom u Rijeku napisao da nitko MOL ne može natjerati da zadrži rafinerijsko poslovanje u Sisku. Ali ga Vlada i Sabor mogu prisiliti na plaćanje bitno uvećane koncesijske naknade za vađenje nafte i plina iz panonskog i jadranskog podzemlja sukladno najboljoj svjetskoj praksi.
Podjela dobiti između države kao vlasnika nafte i plina i operativne naftne kompanije u obaveznoj je primjeni već punih sedamdeset godina. Krajnje je vrijeme da i ta vijest stigne u Hrvatsku.