Nekad je nužno odabrati stranu

Fižulić nastavlja sa serijom analiza o Agrokoru: zašto će dobavljači na kraju morati pristati na nagodbu

Kakva je pozicija dobavljača u mogućoj nagodbi o namirenju

FOTO: PIXSELL

Prvi tjedan rada izvanredne uprave u hrvatskom dijelu koncerna Agrokor završio je sukladno očekivanjima. Budući da je blokada računa ključnih kompanija u sastavu grupe trajala svega sedam radnih dana, „novi Agrokor“ nastavio je raditi samo uz manje poremećaje u svom dobavnom lancu. Zahvaljujući zalihama roba na policama i u skladištima „novog Konzuma“ te neprekinutim isporukama svježih artikala uspostavljen je tijek novca koji je uz novi kreditni aranžman četiri domaće banke omogućio isplatu plaća te namirenje diskrecijski odabranih tražbina dobavljača iz bivšeg života koncerna.

Kredit od 80 milijuna eura, koliko inače u ovo doba godine približno iznosi desetodnevni priljev novca na račune svih kompanija u sastavu koncerna, na kraju je realiziran bez sudjelovanja ruskih banaka. Naime, Sberbank je početkom ožujka krivo procijenila svoje šanse da preuzme upravljanje koncernom te je ne poštujući ni svoje vlastite procedure naprečac odobrila 100 milijuna eura kratkoročnog kredita svom velikom klijentu. Maksim Poletajev, prvi zamjenik direktora najveće ruske banke, kako bi izbjegao budući djelomični otpis za last minute kredit i svoju osobnu odgovornost, zatražio je njegovo izjednačavanje s kreditnim plasmanima „novom Agrokoru“.

Iako je izvanredni povjerenik Ante Ramljak izjavio da je to „zakonski dozvoljeno“ bojim se da članci 39. i 40. Zakona o postupku izvanredne uprave priječe udovoljavanju želji najvećeg pojedinačnog vjerovnika koncerna. U svakom slučaju, kao što sam već pisao, tijek novca iz dnevnih operacija koncerna trebao bi biti dovoljan za podmirenje tekućih obaveza i plaćanje svih novih isporuka roba i usluga, što istovremeno znači da svako novo zaduživanje može služiti samo plaćanju selektivno odabranih starih obaveza.

Buduća noćna mora izvanredne uprave i Vlade

Agrokor grupa je 2015. u Hrvatskoj ostvarila prihode od prodaje prema trećim osobama u iznosu od 22,9 milijardi kuna. Istovrsni prihod u drugim državama iznosio je 26,08 milijardi kuna pa temeljem tih omjera treba sagledavati i momentalne dosege primjene lex Agrokor. U toj godini maloprodajna i distribucijska djelatnost ukupno je ostvarila 43,3 milijardi kuna prihoda, a prerada i proizvodnja hrane 11 milijardi kuna uključivši i prodaju između kompanija koncerna. Operativna dobit (dobit prije kamata i poreza) prerađivačkog kompleksa bila je gotovo 10%, a trgovačkih lanaca slabašnih 4% od ostvarenih prihoda.

Kako je golemi dug prema vjerovnicima nastao prvenstveno zbog financiranja maloprodajnih aktivnosti i njihove ekspanzije, nije previše teško zaključiti da je dominantna vrijednost koncerna u njegovom prehrambeno-prerađivačkom dijelu. Prema pisanju nekih zatvorenih poslovnih servisa procijenjena vrijednost tog dijela koncerna polovicom prošle godine iznosila je 2 do 3 milijarde eura, naravno oslobođena svih danih jamstava i garancija za potrebe financiranja većinskog vlasnika i maloprodajne i distribucijske djelatnosti. Ako se tome pridoda da je Mercator sa svojim operacijama u Sloveniji i Srbiji djelomično izdvojen iz konsolidacije grupe, te da u naredne tri godine treba sam otplatiti 710 milijuna eura kredita, dolazimo do buduće noćne more izvanredne uprave i hrvatske Vlade.

Zašto su ruske banke svojim klijentima dale mig

Jednostavnim rječnikom, Ledo, Jamnica, Zvijezda, Pik, Dijamant, Frikom, Mivela i Sarajevski kiseljak uz još neku manju kompaniju mogu biti prodani za dvije milijarde eura pod uvjetom da se banke i vlasnici obveznica Agrokora usuglase oko skidanja jamstava, garancija i zaloga na nekretnine i opremu. Budući da te iste banke i vlasnici obveznica Agrokora potražuju između 3,2 i 3,5 milijardi eura nameće se zaključak da je prodaja navedenih kompanija najbolji mogući scenarij za tu grupu vjerovnika. Upravo to i jest razlog zašto su ruske banke svojim klijentima dale mig za kupovinu tri tranše obveznica koncerna uz, opreza radi, dodatno organizirani marketing preko poslovnih servisa. Tako je cijena obveznica u četvrtak porasla s jedne četvrtine na trećinu nominalne vrijednosti.

Ako tržište povjeruje u buduću realizaciju gore navedenog scenarija njihova vrijednost mogla bi se u odnosu na sadašnju cijenu i udvostručiti. Istina, to bi još uvijek bilo samo 60% do 65% nominalne vrijednosti pa bi svi njihovi primarni kupci iz 2012. te kupci na sekundarnom tržištu do početka ove godine pretrpjeli značajne gubitke. Prema prospektu koji je predstavljen financijskim institucijama u rujnu 2012., za sve tri tranše obveznica u vrijednosti od 900 milijuna eura jamče između ostalih Konzum, Jamnica, Ledo, PIK Vinkovci, Zvijezda i Sarajevski kiseljak. Ali isto tako u slučaju prodaje, restrukturiranja, stečaja ili likvidacije ostalih kompanija u sastavu koncerna posjednici obveznica imaju pravo namirenja prije samog izdavatelja, znači Agrokora.

Vladino obećanje jednostavno nije moguće izvršiti

Kakva je pozicija dobavljača za robu i usluge u mogućoj nagodbi o namirenju? Relativno malobrojni dobavljači kompanija iz prehrambeno-prerađivačkog sektora bit će u bitno boljem položaju od vjerovnika Konzuma koji čine 90% svih dobavljača roba i usluga. Ovi potonji baš ništa nemaju s prihodima od prodaje Jamnice, Leda ili Frikoma te je naplata njihovih tražbina isključivo vezana uz sudbinu Konzuma. Zbog toga je Vlada još prošlog vikenda obznanila namjeru plaćanja njihovih tražbina tijekom samog trajanja izvanredne uprave.

Ali izvršenje tog obećanja jednostavno nije moguće jer ukupna potraživanja dobavljača po svim osnovama, uključivši i prikriveno financiranje, iznose barem 12 milijardi kuna. Agrokor će u najboljem slučaju iz vlastitih operacija do kraja godine imati višak od 2 milijarde kuna, koji će moći pod određenim uvjetima usmjeriti za plaćanje „starih“ potraživanja. Znači, izvanredna uprava može umjesto novih plaćati stara potraživanja ili se dodatno zadužiti.

Što god učinila, izazvat će lavinu sudskih sporova jer će na jedan i drugi način izravno oštetiti sve one vjerovnike koji na kraju neće moći u cijelosti naplatiti svoje tražbine. Dobar dio dobavljača roba i usluga morat će sudjelovati u budućoj nagodbi. Možda će oni najmanji među njima to moći i izbjeći, ali lavovski dio njihovih tražbina vrijednih 12 milijardi kuna postat će na kraju najveći politički i financijski uteg za realizaciju nagodbe. Banke i vlasnici obveznica imat će gotovo sigurno dvije trećine svih glasova vjerovnika što je prema članku 43. Zakona dovoljno za prihvaćanje same nagodbe na gore opisani način.

Želje vjerovnika predstavljene kao nacionalni interes

Iz svega spomenutog proizlazi da je buduće vlasničko i poslovno preoblikovanje Konzuma jedina opcija za veliku većinu dobavljača. Njegova prodaja u sadašnjem integralnom obliku nije izvediva, a ukoliko bi pojedinim konkurentima bio dopušten cherry-pick trgovina to bi onemogućilo opstojnost poslovanja preostalog dijela trgovačkog lanca. Isto se odnosi i na Mercator. Alvarez&Marsal sigurno nije pogriješio u svojoj procjeni. Otpisi potraživanja bit će između 40% i 70% njihove nominalne vrijednosti.

Na kraju potrebno je spomenuti i sudbinu dioničkog kapitala. Ivica Todorić založio je sve svoje dionice Agrokora za PIK obveznice koje su u četvrtak imale cijenu od 4 centa za jedan euro nominale. Kako iz svega navedenog proizlazi da vjerovnici Agrokora, banke i imatelji obveznica koncerna, neće moći u cijelosti naplatiti svoja potraživanja njegov dionički kapital zapravo je već sada izgubljen. O toj činjenici najbolje svjedoči cijena PIK obveznica. S druge strane, manjinskim dioničarima u kompanijama koje su davale jamstva za kreditne obaveze svog većinskog vlasnika tek predstoji pravna bitka za vrijednosti svojih udjela s vrlo neizvjesnim konačnim ishodom.

U narednim mjesecima možemo očekivati cijeli niz marketinških akcija pojedinih grupa vjerovnika koji će svoje parcijalne želje pokušati predstaviti kao samorazumljivi nacionalni interes. Tako i sada slušamo prijedloge za rješenje problema regresnih mjenica koji su ne samo izvan bilo kakvih pravnih okvira, nego i zdravog razuma. Svi koji su dobro živjeli preskupo hraneći nezasitnog Moloha morat će sami snositi konzekvence svog rizičnog poslovanja. Hrvatski Moloh ipak nije ono kanaansko božanstvo koje je tražilo žrtve da bi uklonilo opasnost od zla, razaranja i smrti. Oni koji danas najviše vrište nisu bili njegove žrtve, nego samo razuzdani partneri na piru gdje je glazba nedavno zauvijek prestala svirati.