Sposobna vlast nakon katastrofe radi temeljitu reviziju sustava. Naša, tvrdeći da je sve super, riskira novu
Goranko Fižulić o kaosu kod požara i samoorganiziranju građana
Jedne srpanjske večeri 1968. udar groma zapalio je makiju na nepristupačnom području jugozapadno od mjesta Savar na Dugom otoku. Mularija u selu Dragove, udaljenom kojih desetak kilometara, gledala je odsjaj požara na noćnom nebu i pogrešno zaključila kako gori južna strana obližnjeg Vrha zlata te odlučila junački krenuti u gašenje. Prilično glasan dogovor odvijao se ispod prozora spavaće sobe mog dide Mate koji je bio na jednom od svojih rijetkih odmora u „starom kraju“. Iznerviran našom bukom otvorio je prozor te nas potjerao na spavanje na jedinstvenom narječju američkih Dalmatinaca: „Ma, di ćete vi bez fajerfajters traka gasit Savorsku goru?“ Tako je naša prva vatrogasna avantura završila prije nego što je i počela, a bura koja je zapuhala narednog jutra potjerala je plamenu bujicu ravno u more i na taj način ugasila požar.
Prvi protupožarni amfibijski zrakoplov Canadair CL-215 poletio je godinu dana ranije, a isporuke naručiteljima počele su 1969. Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo nabavilo je prvih pet aviona 1981. te formiralo vatrogasnu eskadrilu sa sjedištem na zadarskom aerodromu. Jedna od posada postavila je 1983. do danas neoboreni svjetski rekord u bacanju „vodenih bombi“. Prigodom gašenja požara na otoku Hvaru izveli su čak 225 bacanja za 24 sata. Trideset i pet godina intenzivne upotrebe kanadera u gašenju šumskih požara u priobalju imalo je uz sve dobre strane i jednu negativnu koja se još uvijek uspješno drži pod tepihom.
Danas u Hrvatskoj djeluje 65 javnih vatrogasnih postrojbi
Preveliko oslanjanje na zračno gašenje i nespornu efikasnost kanadera uzrokovalo je gotovo potpuno zanemarivanje razvoja i modernizacije profesionalnih i dobrovoljnih vatrogasnih postrojbi na dobrom dijelu obale i otoka. Neposredno prije osamostaljenja u Hrvatskoj je radilo 4073 profesionalnih vatrogasaca organiziranih u 120 gradskih i tvorničkih jedinica. U istoj godini djelovalo je 2405 dobrovoljnih vatrogasnih društava sa 104 216 aktivnih članova. Ako se pribroje potpomažući članovi i vatrogasna mladež, broj članova neposredno pred rat dosegao je 290 tisuća. U bivšoj zajedničkoj državi zakonom je bilo propisano da svi gradovi veći od 16 000 stanovnika moraju imati profesionalnu vatrogasnu jedinicu od minimalno 16 vatrogasaca.
Danas u Hrvatskoj djeluje 65 javnih vatrogasnih postrojbi (JVP) u kojima je zaposleno 2517 profesionalnih vatrogasaca, a ako tom broju pridodamo one koji rade u dobrovoljnim vatrogasnim društvima i tvorničkim vatrogasnim postrojbama dolazimo do broja od 3525 profesionalaca. Tom broju treba pridodati 57 138 dobrovoljnih vatrogasaca organiziranih u 1890 DVD-a. Svi podaci su iz 2016. i preuzeti su sa službenih internetskih stranica Hrvatske vatrogasne zajednice.
Požar je gasilo 0,6 posto od ukupnog broja vatrogasaca
Premijer Andrej Plenković stigao je prošlog utorka u Split nakon što je majka svih požara poharala 4500 hektara između sela Tugare i predgrađa drugog najvećeg hrvatskog grada. Iako je vatri trebalo samo 17 sati da prevali razdaljinu od 20 km i uđe u Grad Split u predjelima Dračevca i Kamena premijer je svekoliku javnost razveselio izjavom kako je „sustav jako dobro funkcionirao“ te „da je odrađen sjajan posao.“ Navedene izjave su u potpunoj suprotnosti s izjavama ne samo velikog broja sudionika borbe s požarom epskih razmjera, nego i sa izvješćem Državne uprave za zaštitu i spašavanje (DUZS-a) za 17./18. srpnja 2017. Nadležno tijelo državne uprave pedantno je izvijestilo da je na požarištu ukupno bilo 384 gasitelja sa 102 vozila te 53 vojnika sa šest vozila te kako su upućene dodatne snage od 250 vatrogasaca i 60 vozila iz Grada Zagreba i sjeverozapadne Hrvatske.
Znači, najveći požar od osamostaljenja Hrvatske gasilo je 0,6 posto od ukupnog broja vatrogasaca koristeći 3 posto cjelokupnog voznog parka. Zašto nije korišteno 99 posto potencijala hrvatskog vatrogastva očito ne zanima premijera, a ni samo Predsjedništvo Hrvatske vatrogasne zajednice na čelu s Antom Sanaderom. Bivši župan Splitsko-dalmatinske županije, a sadašnji prvi vatrogasac Hrvatske očito isto nije pročitao izvješće DZUS-a jer je uz hrpu izrečenih uvredljivih gluposti o „rutinskom požaru“ uspio kazati kako su iz unutrašnjosti „digli 12 cisterni“ te da je to bilo dovoljno.
Potpuni komunikacijski i organizacijski kaos
Svaka pametna i sposobna vlast nakon prirodnih katastrofa ili terorističkih napada podvrgava funkcioniranje sustava temeljitoj reviziji, te ako je potrebno, čak i sam sustav kao takav. Sjedinjene Američke Države su nakon napada koji su se dogodili 11. rujna 2001., odnosno katastrofe koju je prouzročio uragan Katrina krajem kolovoza 2005. potpuno promijenile sistem organiziranja nadležnih federalnih ministarstava i agencija. Japan je izmijenio zakonski i regulatorni okvir za rad nuklearnih električnih centrala nakon kataklizmičke nesreće u Fukushimi izazvane potresom i tsunamijem u ožujku 2011.
U Hrvatskoj, umjesto ozbiljne rasprave o sustavu prevencije i zaštite od požara, javnost broji dane u kojima Pantovčak nije razgovarao s Banskim dvorima te hoće li se ministar obrane prestati duriti na premijera i predsjednicu Republike. Jedina započeta rasprava o angažmanu 53 pripadnika HV-a vrlo brzo je prekinuta kako bi javnost bila pošteđena saznanja o potpunom komunikacijskom i organizacijskom kaosu koji je prošlog ponedjeljka prisilio građane na samoorganiziranje.
Kako je Ante Sanader sam sebe diskvalificirao iz rasprava
Krapinsko-zagorska županija ima tri puta manje stanovnika od Splitsko-dalmatinske, ali i dva puta više DVD-a i tri puta više obučenih vatrogasaca. Sisačko-moslavačka i Zadarska županija jednake su po broju stanovnika, ali ova u unutrašnjosti ima sedam puta više DVD-a i devet puta više vatrogasaca. Vatrogasna zajednica Grada Zagreba ima 57 DVD-a i Javnu vatrogasnu postrojbu, a Split samo JVP sa 140 djelatnika. Znači, u unutrašnjoj Hrvatskoj svako ozbiljnije selo ima gotovo isti broj vatrogasaca kao Split. Tradicijske razlike odavno su trebale biti prevladane, o čemu najbolje svjedoči nesebično sudjelovanje samih građana u gašenju ne samo ovog požara.
Ante Sanader bio je splitsko-dalmatinski župan u dva mandata te je imao na raspolaganju sav potreban instrumentarij za stvaranje mreže DVD-a po uzoru na onu u Hrvatskom zagorju. Prošlog tjedna svojom je izjavom u Križevcima objasnio zašto to nije učinio. Rekavši kako je u svojoj karijeri imao na desetke ovakvih požara sam je sebe diskvalificirao iz bilo kakve ozbiljne rasprave i to ne samo o požarima i njihovom gašenju. Ako nas Andrej Plenković ipak ugodno iznenadi i javno prizna da je problem i u samom sustavu, ne znamo hoće li to na neki način zabrinuti našeg prvog vatrogasca. Japanski ministar Masahiro Imamura podnio je u travnju ove godine neopozivu ostavku nakon izjave kako je bilo bolje da su potres i tsunami pogodili sjeveroistočnu regiju u kojoj se nalazi Fukushima nego Tokyo. Ne treba se previše bojati, naš iskusni rutinski vatrogasac Ante Sanader takvo što sigurno neće učiniti.