Gdje je u povijesti diplomacije predsjednica vidjela da državnici ponižavaju svoje Vlade?

Telegramov kolumnist o kontekstu predsjedničine vanjske politike

ZADNJA IZMJENA: Sep 17, 2017

Vlast diplomata u Hrvatskoj dosad je obilježena uglavnom diplomatskim katastrofama, a posljednjih dana pretvara se u komediju. To je istodobno komedija situacije i komedija karaktera. Naravno, riječ je o komediji ako samo gledate kako se ponašaju čelni ljudi hrvatske vlasti. Osvijestite li činjenicu da ste hrvatski građanin, dakle jedan od onih koje bi ti karakteri trebali predstavljati i čije bi interese trebali zastupati, onda imate više razloga za brigu nego za smijeh.

Da bi se našlo povoda za smijeh, više nije potrebno tražiti briljantnu sarajevsku seriju Lud, zbunjen, normalan. Dovoljno je gledati središnje informativne emisije nacionalnih televizijskih kanala. U utorak nas je opet uveseljavala predsjednica. Ovaj put to nije bila jeftina kostimirana božićna komedija. Izvješćujući o svom radnom posjetu Budimpešti predsjednica je rekla da mađarska odluka o blokadi pristupa Hrvatske u OECD nije motivirana političkim razlozima nego zaštitom mađarskih poslovnih interesa.

Politički interesi za predsjednicu nisu politika

Današnja predsjednica iza sebe ima zavidan diplomatski staž. Premda je dobar dio doktorskog studija politologije još ispred nje, ipak je prije toga morala završiti diplomski i magistarski studij. Stoga bi bilo više nego opravdano pretpostaviti da joj je poznato da je vanjska politika neke zemlje određena nacionalnim interesima te zemlje kako ih definiraju ustav i zakoni, različite nacionalne strategije i politički prioriteti vladajuće garniture.

Politički prioriteti Mađarske u odnosima s Hrvatskom, očito, obuhvaćaju i interes da MOL tretira INU kao svoju podružnicu i da s njezinim rafinerijama i benzinskim crpkama radi što hoće. Isto tako Orbanova vlada smatra da obustava kaznenog progona direktora MOL-a i ukidanje međunarodne tjeralice za njim predstavlja prvorazredni mađarski interes.

Tim interesima, kao i mnogim drugim o kojima se javno još ne govori, određena je mađarska politika prema Hrvatskoj. Ti su interesi, dakle, politički. Sve to za našu predsjednicu nije politika. U svojoj izjavi kao važnu političku poruku istaknula je uvjeravanje da Mađarska želi razvijati prijateljstvo s Hrvatskom na svim razinama.

Je li sve ovo bio diplomatski hokus-pokus?

Činjenica da je to prijateljstvo začinjeno onemogućavanjem ostvarivanja hrvatskog interesa za članstvo u OECD-u, pri čemu ulaskom Hrvatske u tu organizaciju nijedan mađarski interes ne bi bio ugrožen ili doveden u pitanje, za predsjednicu ne predstavlja problem. Njezina očaranost ispraznim frazama o prijateljstvu nije bila pokolebana ni činjenicom da Mađarska ni ne pomišlja ukloniti žičanu ogradu s hrvatsko-mađarske granice što nipošto nije znak prijateljstva.

Predsjednica je posjetila Budimpeštu i u vrijeme izbjegličke krize 2015. godine te je ondje kritizirala Milanovićevu vladu zbog načina tretiranja izbjeglica. Kako je poznato, Milanović je učinio sve što je mogao da Hrvatska ne postane europski hot spot i u tome je uspio. Što je predsjednica tada smatrala nacionalnim interesom Hrvatske? Da li se prije tadašnjeg odlaska u Budimpeštu konzultirala s Vladom?

Da li je ona tada možda mislila da se Hrvatska treba pokoriti zamislima dijela europske birokracije da bude sabiralište svih izbjeglica s Balkanske rute? I gdje je u povijesti diplomacije našla primjer da predsjednica države u posjeti državi koja je s njezinom državom usred ozbiljnog spora kritizira svoju vladu povlađujući toj suparničkoj državi? Ako je to bio neki nadnaravni diplomatski hokus-pokus, kako to da nije očarala svoje mađarske sugovornike i uvjerila ih da ne trebaju graditi žičanu ogradu na granici?

Predsjednica ponovila predstavu iz doba Milanovića

Jednako tako i danas je opravdano pitati je li se predsjednica uopće konzultirala s Plenkovićevom Vladom prije nego je krenula u Budimpeštu. Ako je točno da Mađarska, zapravo, Hrvatsku ne blokira ni zbog INE ni zbog Hernadija nego zbog toga što Mađarska procjenjuje da Hrvatska nije u dovoljnoj mjeri pravna država, onda je time Mađarska izrekla poraznu ocjenu o Hrvatskoj za čije su funkcioniranje najodgovorniji premijer Plenković i sama predsjednica.

Prihvaćajući tezu da nije riječ o neobrazloženoj ucjeni nego o opravdanim razlozima, predsjednica je Mađarskoj dala za pravo. Kako je za vođenje državnih poslova povezanih s poslovnim i financijskim interesima zadužena Vlada, a predsjednica samo za čiste političke poslove (što god da to značilo), takvo predsjedničino suglasje s mađarskom stranom predstavlja ponavljanje predstave kakvu je upriličila u vrijeme Milanovićeve vlade.

Glavna poruka one i ove recentne predstave glasi: pogledajte kako se ja slažem s Mađarima u osudi politike vlade moje države. Nimalo impresivan rezultat njezinih razgovora s mađarskim premijerom i predsjednikom svodi se na to da treba nastaviti razgovore radi rješavanja otvorenih pitanja. Da li je time predsjednica poručila da hrvatski premijer ne zna ili ne želi razgovarati o otvorenim pitanjima pa ga ona mora voditi za ruku?

Neprikladan trenutak za primanje doktorata

Znači li to da diplomati apsolutno ništa ne rade ako predsjednica treba doći i podučavati ih elementima njihova posla, naime tome da s mađarskim kolegama trebaju razgovarati o pitanjima koja su važna za obje zemlje? Ili to znači da predsjednica ne razumije da nema smisla da ona dolazi na nepripremljene sastanke za koje se unaprijed zna da ne mogu dovesti ni do kakvog rezultata?

No, jedan je događaj bio dugo i pomno pripreman i predsjednica je ponajprije radi toga putovala u Mađarsku. Riječ je, dakako, o dodjeli počasnog doktorata na Sveučilištu Corvinus. Počasni doktorat predsjednici je dodijeljen zbog njezinih zasluga u promicanju Inicijative triju mora. Riječ je o inicijativi koju je opravdano smatrati instrumentom američke politike u onemogućavanju postizanja većeg stupnja integracije EU.

Umjesto da odgodi primanje počasnog doktorata sve dok Mađarska ne ukine blokadu hrvatskog članstva u OECD-u i ne odstrani bodljikavu žicu s granice, predsjednica je odlučila suglasiti se s mađarskim neprijateljskim stavom prema Hrvatskoj samo zato da njezin počasni doktorat ne bi bio doveden u pitanje. Taj doktorat je predsjednici važniji i od arbitražnih postupaka koje je Mađarska pokrenula protiv Hrvatske i od mogućih financijskih gubitaka koji se mjere u stotinama milijuna eura.

Dopustivost privatnih interesa na visokim funkcijama

Uopće joj nije važno što bi se dodjeljivanje tog doktorata moglo smatrati nagradom za koristi koje je donijela Mađarskoj otvoreno ugrožavajući kredibilitet vlada vlastite države. To je moguće u državi u kojoj predsjednica i premijer vode svaki svoju vanjsku politiku, a da pritom nijedna od tih politika nije primarno hrvatska.

Iz perspektive predsjedničinog shvaćanja američke politike – koja je predsjednici, očito, važnija od hrvatske i europske – moguće katastrofalne posljedice za Hrvatsku i mađarski otvoreno omalovažavajući tretman Republike Hrvatske sekundarni su u odnosu prema američkom interesu da oslabi Europu. Iz perspektive premijerove europske politike manje je važno što će se odnosi Hrvatske i Rusije nepopravljivo pogoršati negoli to da se on legitimira kao predvodnik u rješavanju ukrajinske krize.

Dopustimo li si primisao – koja s obzirom na ono što rade i kako se ponašaju nije nelogična – da to oboje rade i zbog toga da bi povećali izglede za svoje karijere u međunarodnim institucijama nakon isteka mandata u Hrvatskoj, onda je opravdano postaviti pitanje da li je takvo što dopustivo.

Građani bi mogli platiti nerazumno visoku cijenu

Osim što nas kao državu sramote provodeći dvije usporedne vanjske politike koje ne mogu biti korisne za hrvatske nacionalne interese nego, eventualno, samo za njihove privatne interese, predsjednica i premijer nas zajednički, usuglašeno i dosljedno sramote svojim unutrašnjim politikama. Predsjednica je svoju inauguraciju obilježila pozivanjem dokazanih kriminalaca i zločinaca kao počasnih gostiju, a nedavno je mrtva-hladna u kameru izgovorila notornu laž da je ustaški pozdrav, zapravo, stari narodni pozdrav.

Premijer se pak proslavio činjenicom da je sa šačicom deklariranih nacista pregovarao o tome kako da izigra obećanje dano koalicijskim partnerima da neće biti državnog pokroviteljstva nad bilo kakvim manifestacijama nacizma. Budu li građani uljuljani u iluziji da su oni samo gledaoci ove zloslutne komedije situacije i karaktera a ne i sudionici u njoj, moglo bi im se opet dogoditi da moraju plaćati nerazumno visoku cijenu izlaska iz takve predstave.

Božo Kovačević
Kolumnist i publicist
145 članaka Više o autoru