Nekad je nužno odabrati stranu

Marko Grčić prisjeća se trenutka kad je shvatio da je fra Bonaventura posve rijetka pojava u našoj Crkvi

Voljeni franjevac preminuo je u četvrtak u 94. godini života

FOTO: Fra Bonaventura, screenshot HRT-ovog dokumentarca Manji brat – fra Bonaventura Duda

Glasoviti hrvatski publicist, pjesnik, esejist, prevoditelj, lektor i urednik Marko Grčić s fra Bonaventurom Dudom dvije godine radio je na prijevodu Zagrebačke Biblije, odnosno prvom cjelovitom prijevodu Biblije u kojem su sudjelovali crkveni i svjetovni ljudi. Prva dva izdanja objavljena su u Stvarnosti, kada je direktor bio Ivo Košutić, a treće izdanje objavila je Kršćanska sadašnjost. Glavni urednici Zagrebačke Biblije bili su književnik Jure Kaštelan i bibličar Bonaventura Duda, a tekstove su književno obradili razni pisci i prevoditelji, kao što su Marko Grčić, Jure Kaštelan, Zvonimir Mrkonjić i Josip Tabak. Donosimo sjećanje gospodina Grčića na franjevca koji je u četvrtak preminuo u 94. godini života.


Fra Bonaventuru Dudu upoznao sam kada su me kao mladog čovjeka pozvali su da se priključim književnoj i jezičnoj obradi Zagrebačke Biblije. Najčešće smo se susretali u prostorijama franjevačkog samostana na Kaptolu 9. Na Zagrebačkoj Bibliji radilo je 50-tak ljudi iz Crkve, ali i izvan nje. Bio je to jedinstven slučaj kada je Crkva u komunističkom sustavu uspjela okupiti raznovrstan skup ljudi raznih kompetencija. Pater Duda je bio kompleksna osoba koju je teško opisati u nekoliko rečenica.

Prvenstveno je bio svećenik s iznimno širokim intelektualnim i emocionalnim rasponom. Kao sveučilišni profesor mogao je raspravljati o najprofinjenijim temama teologije, biblicistike i lingvistike starih jezika, kao što su latinski, grčki i hebrejski. Istovremeno je potpuno prirodno komunicirao s kumicama na zagrebačkom Dolcu. Kod njega nije postojala skrivena osobnost koja bi izbijala pod, recimo, utjecajem alkohola ili uzbuđenja. Bio je potpuno integrirana osoba.

Najbliži predodžbi o svetim ljudima

Od svih svećenika koje sam upoznao, upravo je fra Bonaventura Duda bio najbliži predodžbi koju imamo o svetim ljudima. Uostalom, svetost nije ništa drugo neko integracija ljudskog dna i ljudskog vrha. Tijekom rada na Zagrebačkoj Bibliji nikada nisam osjetio da je 15-ak godina stariji od mene, jer je imao mladenačku naivnost.

Fra Bonaventura Duda doista je bio rijetka pojava i ponos Katoličke crkve. Svoje svećenstvo živio je svake sekunde. Mislim da je bio čovjek kojega je jako teško procijeniti jer je i u okrilju Crkve predstavljao jednu veliku iznimku.

Jedna večera uz kaštelansko vino

Nedugo nakon što smo završili s radom na Bibliji sreo sam ga na vrhu Frankopanske ulice. Bilo je zimsko popodne i puhao je ledeni vjetar. Stajao je pred bivšim kinom Jadran. “Padre, moja supruga iz Dalmacije upravo je donijela skuše i krasno kaštelansko crno vino. Idemo k meni”, predložio sam.

Fra Bonaventura je pristao. Odmah smo uzeli taksi. U našem stanu okupilo se malo veće društvo. Jeli smo svježu ribu i pili izvrsno gusto vino. Naravno da smo se nacvrckali; bili smo malo pod utjecajem jakoga vina. Fra Bonaventura nam je rekao: “Izgleda da me je malo uhvatilo. Pustite me desetak minuta da se odmorim”. Spavao je oko pola sata. Onda se razbudio, umio i osvježio. U njegovoj osobnosti nije se pojavilo ništa drugo osim onoga što je uvijek bilo vidljivo. Tada sam prvi puta doživio koliko je on koherentan, odnosno cjelovit čovjek.

Razgovor nakon sprovoda

Godine 1992. preminuo je fra Jerko Fućak, franjevac i bibličar koji je također radio na Zagrebačkoj Bibliji. Pokopan je u velikoj franjevačkoj grobnici na zagrebačkom Mirogoju. Na sprovodu se okupilo mnogo ljudi. Tom prilikom pater Duda mi je prišao i rekao: “Dragi moj, Marko, nikada više neće biti ovakve ekipe”. Priznao mi je kako je uvjeren da je nad našim poslom bdio Duh Sveti.

Pričao je kako na početku, kada smo tek počeli prevoditi Bibliju, nismo niti znali u što se upuštamo. Educirali smo se kroz posao. “Zagrebačka Biblija ima određenih pogrešaka. Međutim, sama činjenica da je se ne moramo stidjeti, dokazuje da je nad njom bdio Duh Sveti”, zaključio je fra Bonaventura. Premda je vijest o njegovoj smrti s obzirom na njegovu poodmaklu dob bila očekivana, ona me je istinski iznenadila i rastužila. Kao svećeniku, želim mu pokoj vječni.