Priznatog znanstvenika Lenharda malo su uzrujali ljudi koji brane Barišićev rad pa ga je i on analizirao

---

Domaća zadaća za voditelje hrvatskih “centara izvrsnosti”, voditelje privatnih instutita ovisnih o državnoj milosti, te za barem jednog vatikanskog novinara:

Tema: Je li ministar Pavo Barišić plagijator, pokušaj drugi.

Exhibit 1: Usporedba Barišićevog i Schlesingerovog teksta na ovom su linku.

Exhibit 2: Dokument “Examples of plagiarism” za studente na sveučilištu Princeton dostupni su na ovom linku.

Zadatak: usporediti način na koji je Barišić preuzeo Schlesingerov tekst s instruktivnim primjerima plagijatorstva, i nakon ozbiljnog i profesionalno odgovornog razmatranja odgovorite možete li još uvijek čista obraza tvrditi da Barišić ne bi bio optužen za plagijat da je to što je napravio napravio kao student na Princetonu.

Extra credit: ako vam Princeton nije dovoljan, potražite upute o plagijatorstvu s drugih sveučilišta usporedive reputacije, ponovite zadatak.

Točno rješenje: Drage dame i gospodo, koliko god se vi zapetljali u različite omjere lijenosti (“čuo sam iz novina da je greška nenamjerna i ispravljena”) i demagogije, ono što je Barišić napravio može stajati u enciklopediji kao ilustracija plagijata.

Važni su samo svjetski kriteriji

Usporedbom dvaju tekstova, vidi se da se ne radi o ispuštenim navodnicima. Ne radi se o ispuštenoj referenci. Radi se o copy+paste s mjestimičnim minornim preinakama i zamjenama redoslijeda, bez ikakve naznake da se radi o tuđim rečenicama.

Nema veze što vi mislite. Važno je kakvi su svjetski kriteriji po tom pitanju, a svjetski kriteriji su jasni kao dan. Slobodno možete sazvati koje god povjerenstvo koje će zaključiti da to nije plagijat – za odgovorne i kvalitetne akademske osobe to će i dalje biti plagijat.

Ustavni sud može donijeti presudu da to nije plagijat – za odgovorne i kvalitetne akademske osobe to će i dalje biti plagijat. Željka Markić može iznuditi referendum na kojem će se izglasati da u Ustav uđe da to nije plagijat – za odgovorne i kvalitetne akademske osobe to će i dalje biti plagijat.

‘Rezultat nemara i dalje je plagijat’

Jer, plagijat nije pitanje suda, zastare niti ponavljanja procesa. Plagijat je pitanje akademske čestitosti i svaka presuda koja ignorira akademsku čestitost je iz akademske perspektive jednostavno bezvrijedna i izvan nadležnosti za prosudbu takve vrste.

Je li to samo slučaj situacije “tko radi, taj i griješi”, kako to tvrdi ugledni francuski akademik koji se nije potrudio usporediti sporne tekstove? Možda, no to ne znači da neke greške nisu dovoljno ozbiljne da ne bi mogle nekoga učiniti nedostojnim visoke političke funkcije.

Je li, kako to cijenjeni vatikanski novinar tvrdi, Barišić bio jednostavno nemaran? Možda – no rezultat njegova nemara je i dalje plagijat. Isprika oštećenom autoru i uvažavanje isprike od strane istog ne znače da je nakon toga sve isto kao da se plagijat nikad nije dogodio.

Opravdanje postojanja opskurnih časopisa

Osobno se slažem da se vjerojatno radi o nemaru. Nije mi teško povjerovati da je ono što je Pavo Barišić napisao u spornom radu nemarna, ofrlja, cargo-cult filozofija. Nije mi teško povjerovati da taj i mnogi drugi radovi hrvatskih profesora u opskurnim časopisima nikad nisu napisani s namjerom da ih netko drugi čita, nego samo da bi služili za punjenje liste publikacija pripadnog autora i posljedično napredovanje u struci, kao i za opravdanje postojanja opskurnih časopisa.

Bez obzira na sve to, jasno se zna što je plagijat, i dame i gospoda kojoj sam posvetio ovaj upis to neće promijeniti. Ne tamo gdje je to bitno.