Nekad je nužno odabrati stranu

Gospodin Tuđman malo je falsificirao povijest i zaboravio da je surađivao s Josipom Perkovićem

Baš i nije istina da je Perković umirovljen nakon osamostaljenja Hrvatske

22.08.2016., Osijek - U hotelu Osijek HDZ predstavio kandidate za IV. izbornu jedinicu. Miroslav Tudjman.
Photo: Davor Javorovic/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Miroslav Tuđman, nositelj liste HDZ-a u IV. izbornoj jedinici, teško je obmanuo hrvatsku javnost kada je na predizbornom skupu te stranke u Osijeku, 5. rujna, rekao kako je Josip Perković bio umirovljen 1992. i kako u novom obavještajnom sustavu, stvorenom nakon osamostaljenja Hrvatske, nije bio nitko iz nekadašnjih službi iz vremena Jugoslavije.

Tuđman je to rekao na predizbornom skupu HDZ-a, referirajući se na intervju šefa SDP-a, Zorana Milanovića, koji je dan ranije u intervjuu Mirjani Hrgi na Novoj TV rekao kako su Miroslav Tuđman i njegov otac, prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, godinama štitili Perkovića.

Te tvrdnje predsjednika SDP-a Zorana Milanovića Miroslav Tuđman nazvao je ”lažima”, ustvrdivši kako je Perković u obavještajnome sustavu bio umirovljen 1992. godine, a ”novi ljudi na čelu obavještajnih službi, nastalih 90-tih godina, nakon osamostaljenja Hrvatske nisu bili pripadnici starih službi nekadašnje Jugoslavije”.

Perković je godinu dana bio pomoćnik ministra

– To su laži kakve može izreći samo netko tko gubi moralni i politički dignitet – rekao je, misleći na Milanovića, Miroslav Tuđman u Osijeku, u nazočnosti predsjednika HDZ-a, Andreja Plenkovića.

Činjenice međutim govore posve drugačije. Josip Perković koji je zajedno sa Zdravkom Mustačem na suđenju u Njemačkoj početkom kolovoza ove godine proglašen krivim za ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića i osuđen na doživotni zatvor, u travnju 1990. – dakle neposredno prije prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj, dok je zemlja još bila u sastavu SFRJ – bio je podsekretar u Republičkom sekretarijatu unutrašnjih poslova (RSUP) i šef Službe državne sigurnosti (SDS).

Nova vlast, izabrana na izborima (27. travnja i 6. svibnja 1990.) potvrdila je 30. svibnja 1990. Josipu Perkoviću funkciju podsekretara RSUP-a, a u jesen te iste godine naziv podsekretar preimenovan je u naziv pomoćnik ministra (za SDS). Tu funkciju Perković je obavljao sve do 4. ožujka 1991., dakle gotovo godinu dana.

Gospodin Tuđman pogriješio je za tri godine

Istoga dana, kada je razriješen s te funkcije, 4. ožujka 1991. Perković je imenovan pomoćnikom ministra obrane za sektor sigurnosti i bio je načelnik SIS-a.

Sredinom jeseni sljedeće godine, točnije 10. listopada 1992. Josip Perković imenovan je za višeg savjetnika u Ministarstvu obrane i to za pitanja sigurnosti. Tek 1. siječnja 1995. – a ne 1992. – kako to danas tvrdi Miroslav Tuđman, Perković je umirovljeni s činom brigadira Hrvatske vojske. No i tada je nastavio raditi, doduše honorarno (na ugovor o djelu) i to u Obavještajnoj akademiji i Hrvatskoj izvještajnoj službi (HIS), na obuci kadrova i drugim poslovima.

Zato je krajnje neobično da se Miroslav Tuđman danas ne sjeća kada je uistinu Perković prestao raditi za hrvatsku obavještajnu zajednicu, jer je sin prvog hrvatskog predsjednika, Miroslav Tuđman i sâm bio angažiran u tim službama. Bio je predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost (UNS) te utemeljitelji i ravnatelj HIS-a, i to u dva navrata: od 1993. do 1998. i ponovno, od 1999. do 2000., dakle u vrijeme kada je ondje radio i Josip Perković.