Kad je, naposljetku, današnji predsjednik Republike u svojoj posljednjoj utakmici u SDP-u pobijedio Zlatka Komadinu, 2016. godine, SDP je imao 28 posto potpore birača. Iste godine, nakon poraza na parlamentarnim izborima stranku preuzima Davor Bernardić, s rejtingom od 24,8 posto.
SDP koji je upravo preuzeo Peđa Grbin podržava 17,1 posto birača.
Stvarnost i svečani govori
I to još nije najgore – HDZ je na 33,7 posto, dakle skoro duplo jači. Stoga, i kad bi se zanemarila duboko podijeljena i zapuštena stranka koju preuzima Grbin, samo anketne brojke su dovoljne da pokažu složenost zadatka pred kojim se našao dosadašnji potpredsjednik SDP-a (pola potpredsjedničkog mandata odradio je u suspenziji jer je kritizirao Bernardića).
A u stvarnosti se, jasno, problemi unutar stranke neće moći zanemariti, niti će već od sutra stvari izgledati onako kako izgledaju u prigodnim pobjedničkim govorima u kojima se svečano spominje zajedništvo, drugarstvo i novi početak.
Rukovanje nitroglicerinom
Na radnom stolu novog predsjednika SDP-a odmah od sutra, nema veze što je nedjelja, bit će kako riješiti problem čelnih mjesta u Saboru, koje su zauzeli isključivo Bernardićevi ljudi – a da se ne otvori nova fronta unutar SDP-a, što napraviti s izabranim članom predsjedništva stranke Željkom Sabom koji je zbog pokušaja političke korupcije jedini u Hrvatskoj gulio zatvorsku zakonu, kako dalje sa Zagrebom i mnogim drugim duboko podijeljenim stranačkim organizacijama po Hrvatskoj.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Koliko duboko? “Imam osjećaj da bi, da im date oružje, pucali jedni po drugima”, tako nam je u neformalnom razgovoru prije četiri-pet godina za stanje u jednoj velikoj SDP-ovoj organizaciji govorio istaknuti član stranke. U tih 4-5 godina se stanje, dakako, nije pretjerano popravilo.
Samo pobjeda
S druge strane, četvrti predsjednik SDP-a u trideset godina (17 godina je stranku vodio Ivica Račan, devet Zoran Milanović i četiri Davor Bernardić) možda može lošu poziciju u kojoj se stranka nalazi iskoristiti kao dobar početak, jer nikako nije isto padnete li se 30 posto na 25 ili narastete na 25 sa 17 posto.
Kao što nije isto tijesno izgubiti od HDZ-a na izborima ili biti potpuno potopljen kao prije tri mjeseca. No, onakav Grbin kakav je bio dosad teško će se zadovoljiti takvim rezultatom – kad je SDP lani osvojio jednako mandata kao i HDZ na europskim izborima, ali s rekordno niskim postotkom glasova, dok su svi oko njega slavili, Grbin je za Telegram oporo izjavljivao kako u uvjetima kad birači pokažu palac HDZ-u, SDP mora ići na pobjedu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ikad više?
Ono što je, međutim, najporaznije za stranku je činjenica da se mnogi u posljednje vrijeme, zbog izbornog debakla, dubokog pada rejtinga stranke i pojave ozbiljne konkurencije na ljevici pitaju – hoće li SDP ikad više biti u stanju ozbiljno konkurirati za pobjedu na parlamentarnim izborima?
To pitanje je i odgovor na njega će ključno definirati ostavštinu Peđe Grbina, čovjeka koji nije mogao šutjeti još 2017. godine kad je postajalo jasno u kojem smjeru ide njegova stranka, te je prvi javno zatražio Bernardićev odlazak. Takve vrste političke hrabrosti će mu u naredne četiri godine trebati na vagone.
Mnogo ozbiljniji meč
Za širu javnost, pak, koja je izbore u SDP-u pratila sa, čini se, nikad manjim interesom, izbor Peđe Grbina znači prije svega, ako je suditi po dosadašnjem Grbinovom radu, da će Andrej Plenković ovaj put imati mnogo ozbiljnijeg političkog takmaca.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Onog koji u Saboru neće teatralno uzvikivati “Di su pare?”, nego udarati s argumentima. Onog kojeg neće tako lako biti otpisivati kao neiskusnog i neinformiranog ili oduševljeno čekati da se, usred predizborne debate, snađe u gomili papira pred sobom. Ovo će biti – ne uruši li se SDP do parlamentarnih izbora sam od sebe – mnogo, mnogo ozbiljniji meč.
Grbin je ozbiljan izazov Andreju Plenkoviću. Može li spasiti stranku, drugo je pitanje
Milanović je preuzeo SDP na 28, Bernardić na 25 posto. Grbin je predsjednik stranke s rejtingom od 17 posto
Za širu javnost koja je izbore u SDP-u pratila sa, čini se, nikad manjim interesom, izbor Peđe Grbina znači prije svega, ako je suditi po dosadašnjem Grbinovom radu, da će Andrej Plenković ovaj put imati mnogo ozbiljnijeg političkog takmaca.
Kad je Zoran Milanović prvi put postao predsjednik SDP-a, 2007. godine, ta stranka je imala 28,7 posto podrške građana (po Crobarometru, redovnoj mjesečnoj anketi IPSOS-a). Druga Milanovićeva pobjeda, godinu kasnije, zatekla je stranku na 30 posto, kao i treća, 2012. godine.
Kad je, naposljetku, današnji predsjednik Republike u svojoj posljednjoj utakmici u SDP-u pobijedio Zlatka Komadinu, 2016. godine, SDP je imao 28 posto potpore birača. Iste godine, nakon poraza na parlamentarnim izborima stranku preuzima Davor Bernardić, s rejtingom od 24,8 posto.
SDP koji je upravo preuzeo Peđa Grbin podržava 17,1 posto birača.
Stvarnost i svečani govori
I to još nije najgore – HDZ je na 33,7 posto, dakle skoro duplo jači. Stoga, i kad bi se zanemarila duboko podijeljena i zapuštena stranka koju preuzima Grbin, samo anketne brojke su dovoljne da pokažu složenost zadatka pred kojim se našao dosadašnji potpredsjednik SDP-a (pola potpredsjedničkog mandata odradio je u suspenziji jer je kritizirao Bernardića).
A u stvarnosti se, jasno, problemi unutar stranke neće moći zanemariti, niti će već od sutra stvari izgledati onako kako izgledaju u prigodnim pobjedničkim govorima u kojima se svečano spominje zajedništvo, drugarstvo i novi početak.
Rukovanje nitroglicerinom
Na radnom stolu novog predsjednika SDP-a odmah od sutra, nema veze što je nedjelja, bit će kako riješiti problem čelnih mjesta u Saboru, koje su zauzeli isključivo Bernardićevi ljudi – a da se ne otvori nova fronta unutar SDP-a, što napraviti s izabranim članom predsjedništva stranke Željkom Sabom koji je zbog pokušaja političke korupcije jedini u Hrvatskoj gulio zatvorsku zakonu, kako dalje sa Zagrebom i mnogim drugim duboko podijeljenim stranačkim organizacijama po Hrvatskoj.
Koliko duboko? “Imam osjećaj da bi, da im date oružje, pucali jedni po drugima”, tako nam je u neformalnom razgovoru prije četiri-pet godina za stanje u jednoj velikoj SDP-ovoj organizaciji govorio istaknuti član stranke. U tih 4-5 godina se stanje, dakako, nije pretjerano popravilo.
Samo pobjeda
S druge strane, četvrti predsjednik SDP-a u trideset godina (17 godina je stranku vodio Ivica Račan, devet Zoran Milanović i četiri Davor Bernardić) možda može lošu poziciju u kojoj se stranka nalazi iskoristiti kao dobar početak, jer nikako nije isto padnete li se 30 posto na 25 ili narastete na 25 sa 17 posto.
Kao što nije isto tijesno izgubiti od HDZ-a na izborima ili biti potpuno potopljen kao prije tri mjeseca. No, onakav Grbin kakav je bio dosad teško će se zadovoljiti takvim rezultatom – kad je SDP lani osvojio jednako mandata kao i HDZ na europskim izborima, ali s rekordno niskim postotkom glasova, dok su svi oko njega slavili, Grbin je za Telegram oporo izjavljivao kako u uvjetima kad birači pokažu palac HDZ-u, SDP mora ići na pobjedu.
Ikad više?
Ono što je, međutim, najporaznije za stranku je činjenica da se mnogi u posljednje vrijeme, zbog izbornog debakla, dubokog pada rejtinga stranke i pojave ozbiljne konkurencije na ljevici pitaju – hoće li SDP ikad više biti u stanju ozbiljno konkurirati za pobjedu na parlamentarnim izborima?
To pitanje je i odgovor na njega će ključno definirati ostavštinu Peđe Grbina, čovjeka koji nije mogao šutjeti još 2017. godine kad je postajalo jasno u kojem smjeru ide njegova stranka, te je prvi javno zatražio Bernardićev odlazak. Takve vrste političke hrabrosti će mu u naredne četiri godine trebati na vagone.
Mnogo ozbiljniji meč
Za širu javnost, pak, koja je izbore u SDP-u pratila sa, čini se, nikad manjim interesom, izbor Peđe Grbina znači prije svega, ako je suditi po dosadašnjem Grbinovom radu, da će Andrej Plenković ovaj put imati mnogo ozbiljnijeg političkog takmaca.
Onog koji u Saboru neće teatralno uzvikivati “Di su pare?”, nego udarati s argumentima. Onog kojeg neće tako lako biti otpisivati kao neiskusnog i neinformiranog ili oduševljeno čekati da se, usred predizborne debate, snađe u gomili papira pred sobom. Ovo će biti – ne uruši li se SDP do parlamentarnih izbora sam od sebe – mnogo, mnogo ozbiljniji meč.