Grčka je upravo objavila kako će izgledati referendumsko pitanje, a mi vas podsjećamo zašto je uopće došlo do krize

Grčka ljevičarska vlada, koja je odbacila taj prijedlog jer je u suprotnosti s njezinim predizbornim obećanjima, pozvala je Grke da glasuju protiv. Tvrdi da će to osnažiti njezinu poziciju u pregovorima s vjerovnicima, ali čelnici eurozone, uključujući predsjednika Europske komisije Jeana-Claudea Junckera, predsjednika euroskupine Jeroena Dijsselbloema, njemačku kancelarku Angelu Merkel i talijanskog premijera Mattea Renzija, jasno su u ponedjeljak upozorili da će odbijanje tog prijedloga smatrati odbijanjem članstva u eurozoni.

1. Sve je počelo još 2000. godine

Da bi se moglo razumjeti što se sad događa, treba se vratiti najmanje u 2000. godinu. Tada je u Grčkoj odobren euro kao valuta, godinu dana nakon što je jedinstvena valuta prihvaćena u izvornim zemljama članicama. Sad je poznato da Grčka nije zapravo ispunjavala uvjete za ulazak u eurozonu. Financijska revizija iz 2004. godine pokazala je da je deficit državnog proračuna 1999. godine bio neznatno iznad granice od 3% za prijam.

2. Grčke ekonomske brojke bile su – izmišljene

Tijekom ranih godina eurozone grčka je ekonomija cvjetala. Bila su prisutna strana ulaganja, a na osnovi vjerodostojnosti eura posuđivanje za vladu, biznis i kućanstva nikad se nije činilo tako jeftinim. Kad je Grčka morala predstaviti statistike za ulazak u eurozonu, isporučila je neke poprilično nepouzdane brojke, koje su bile problematične za zemlju. Barem dio stalnog deficita bio je uzrokovan neprestanim izbjegavanjem plaćanja poreza od strane ljudi iz srednje klase.

Godine 2009. još je jednom otkriveno da su grčke ekonomske brojke izmišljene. Proračunski deficit od oko 6 posto bio je zapravo dvostruko veći (naknadno je revidiran na 15 posto). U dužničkoj krizi eurozone Grčka je najgore prošla i morala je prihvatiti program spašavanja u iznosu od 110 milijardi eura u svibnju 2010. godine. Od tada Grčka bilježi nevjerojatan ekonomski kolaps, koji je ostavio više od četvrtine populacije mlađe od 25 godina nezaposlenom.

3. Što je Trojka?

Mjere dogovorene sporazumom o pomoći bile su bolne. Strukturne reforme koje su bile provedene u zamjenu za pomoć bile su očekivano nepopularne, a uključivale su privatizaciju i slabljenje sustava socijalne sigurnosti zemlje i propisa tržišta rada.

Kreditori (poznati kao Trojka) su Međunarodni monetarni fond (MMF), Europska središnja banka (ECB) i Europska komisija. Komisija predstavlja interese zemalja članica eurozone, ali skupina ministara financija zemalja koje koriste euro također je bila bitna u pregovorima. Uključenost MMF-a bila je posebno važna skeptičnijim europskim zemljama, koje su se bojale beskrajnih paketa pomoći za Grčku. Sudjelovanje Fonda jamčilo je pravila, strukturiran program. Komisija je, s druge strane, bila viđena kao blaži vjerovnik – Bruxelles je imao sentimentalnu vezanost za europsku solidarnost koju nisu dijelili s ekonomistima iz Washingtona.

4. Propast glavne lijeve stranke

Između 2010. i 2012. godine uzet je novac iz grčkih banaka. ECB je grčki financijski sustav potpomogao u obliku pomoći hitne likvidnosti. Do početka 2012. godine grčka je vlada morala ratificirati još jedan paket pomoći vrijedan 130 milijardi eura.

Bivša glavna lijeva stranka u Grčkoj, PASOK, prihvatila je oba paketa pomoći. Sad ima samo 13 od 300 zastupničkih mjesta, dok je 2009. imala 160 mjesta. Syriza, koja je s godinama rasla i dobivala veću podršku, nije jedna stranka. To je koalicija lijevih stranaka i ima puno više zajedničkog s francuskom Komunističkom strankom, nego sa socijal-demokratima.

5. Syriza lako osvojila izbore

Do 2014. godine grčka je ekonomija vratila skroman rast, ali nezaposlenost je i dalje bila jako visoka. Syriza je osvojila jasnu pobjedu u siječnju 2015. godine u neočekivano ušla u koaliciju sa strankom neovisni Grci, koja je imala program usmjeren protiv mjera štednje, ali je inače pripadala desnom bloku. Nove zvijezde nove vlade postali su premijer Aleksis Cipras i ministar financija Janis Varufakis.

6. Od Grčke se tražilo previše

Mnogi su ekonomisti imali razumijevanja za Grčku. Tvrdili su da je isplata duga teška, da kreditori nikad ne bi primili punu isplatu i da programi usporavaju ekonomski rast Grčke. Za razliku od perioda krize u eurozoni, većina se okolnih zemalja počela oporavljati krajem 2014. godine i više nisu bile saveznice Grčkoj.

Inicijalno se kreditori i Atena nisu složili ni oko čega. Atena je tražila izravno olakšanje duga, okončanje privatizacije, poticajno financiranje od strane ECB-a i povlačenje reformi nametnutih prošlih godina (poput smanjene minimalne plaće). Ostatak Europe nije bio zadivljen. Tijekom jeseci mučnih pregovaranja, činilo se da je napravljen pravi napredak s vremenom.

7. Iznenadan prekid pregovora

Grčka je trebala otključati posljednju ratu paketa pomoći, ali tijekom cijelog lipnja pregovori između Atene i vjerovnika bili su puni uspona i padova. I onda je 29. lipnja, kad se činilo da bi sporazum mogao biti postignut, Cipras pozvao na raspisivanje referenduma o mjerama štednje. Ustvrdio je da dogovor nije bio dovoljno dobar i da se ne uklapa u politiku njegove stranke.

Trenutni paket pomoći istječe 30. lipnja pa čak i ako zemlja glasuje za mjere štednje i novi paket pomoći, nije jasno hoće li se to dogoditi. Komentar uglednog Nobelovca o tome zašto bi glasao protiv mjera štednje pročitajte OVDJE.