Grozna je priča dečka kojeg su pet godina mučili u razredu. Škola kraj Zagreba nije učinila ništa
Od maltretiranja kojem je izložen dobio je ozbiljan PTSP i dugo se liječio. Ni jedan profesor nije mu pomogao
Učenik Osnovne škole Sesvetska Sela pet godina trpio je iživljavanje svojih vršnjaka. Utvrdio je to Općinski građanski sud u Zagrebu u nepravomoćnoj presudi prema kojoj škola svom, sada već bivšem učeniku, mora platiti gotovo 200.000 kuna odštete. Dječaku je od maltretiranja kojem je bio izložen dijagnosticiran PTSP, a vještaci su zaključili kako škola nije učinila dovoljno da ga zaštiti. Škola je sve optužbe negirala, svaljujući na svog učenika krivnju za ono što mu se događalo.
Sve je počelo još 2007. godine kada je išao u drugi razred. Jedan učenik tada ga je fizički napao; počeo je bjesomučno udarati njegovom glavom o pod. Dečkova majka nešto se kasnije obratila profesorici hrvatskog, no ona joj je samo odgovorila kako su to, citiramo, dječje čarke.
Uništena odjeća, modrice na tijelu, znoj…
“Nakon toga, počeli su mu se stalno rugati. Taj isti učenik uporno ga je zadirkivao. Jedan dio djece u tome mu se priključio. Znali su ga zadirkivati zbog odjeće, govorili su mu da nosi ženske majice, izrugivali su se njegovoj obući. To se uglavnom događalo tijekom školskih odmora.
Sve se to je trajalo tijekom drugog, trećeg i četvrtog razreda. Sin mi je pričao o svemu što je proživljavao u školi. Čula sam i priče dvoje njegovih prijatelja iz razreda. U drugoj polovici četvrtog razreda situacija se još pogoršala. Tada je znao dolaziti kući s modricama i ogrebotinama po tijelu. Često bi sav bio popljuvan pa sam mu morala prati i torbu i jaknu”, opisala je dječakova majka tijekom sudskog procesa.
Školi su svi incidenti bili prijavljeni
Ponadali su se da će nasilje prestati kada je jedan od nasilnih učenika otišao iz razreda. No, njegovu ulogu tada preuzima drugi. “Koliko je to sve bilo ozbiljno shvatila sam 2012., kada su me zvali u školu jer je mom sinu, koji je tada bio u petom razredu bilo mučno. Nakon što smo ga odveli kući nije mogao govoriti. Već smo raniji bili potražili pomoć u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež u Kukuljevićevoj ulici. Primjećivali smo da su našem sinu čarape i cipele potpuno mokre od znoja, a kasnije nije mogao ni olovku u ruci držati.
U petom razredu jedno ga je dijete gurnulo tako snažno da je pao i slomio ruku. Znao je dolaziti kući s crvenilom na licu, masnicama… Svaki dan je bio i vrijeđan. Sve te incidente prijavila sam u školi, išla sam i na razgovore. Zvali su me po nekoliko puta tijekom tjedna jer se nije osjećao dobro.
Otac: ‘Osjećam grižnju savjesti sada’
Liječničku pomoć dobio je i na Rebru, a školu smo na kraju obavijestili i o mišljenju multidisciplinarnog tima, no nisu ništa poduzeli”, svjedočila je na sudu mama. Njezin suprug prisjetio se kako je jednom, dok je sin još bio u drugom razredu, došao po njega u školu i našao ga s krvavom glavom. Bio je to početak maltretiranja.
“Znao je kući dolaziti popljuvane i podrapane jakne. Stalno bi mu otimali kape, pa sam tijekom zime znao kupiti i 20 njih. Išao sam razgovarati s ravnateljicom, pedagoginjom i defektologijom. One su me uvijek umirivale. Obećale su da će razgovarati s dječakom koji je tukao mog sina, te da će napraviti neke radionice, no ništa se nije promijenilo.
Vjerovao sam im, ali sada osjećam grižnju savjesti jer nisam učinio više i što nisam bolje pomogao svom djetetu. Trpio sam sve to što se događalo jer ni ja kao roditelj nisam shvaćao kolike će to posljedice ostaviti na njegovu psihu. Moj sin bio je jako mirno i dobro dijete koje nikada nije stvaralo probleme. Počeo ih je raditi tek kasnije”, ispričao je otac u sudnici.
Liječnici su sve precizno utvrdili
Prisjetio se jednog dana kada je sina našao potpuno blijedog u sobi. Uopće nije govorio. Odveo ga je k liječnicima koji su zaključili kako je u pitanju reakcija na stres. Nakon timske obrade dječak je dobio terapiju za PTSP. U bolnicu je odlazio dva-tri puta tjedno, idućih godinu i pol dana.
Uz PTSP, kod dječaka su utvrđene i posljedice vršnjačkog nasilja. Liječnici preporučuju da ipak ostane u istoj školi, ali da se postupci prema njemu individualiziraju i da mu se da pojačana podrška. Trebalo je učiniti sve kako se njegove teškoće ne bi negativno odrazile na daljnji školski uspjeh. Psihologinja Bruna Profaca potvrdila je dječakovu dijagnozu, te objasnila kako se ona postavlja tek nakon duže izloženosti djeteta vršnjačkom nasilju. U ovom slučaju ono je trajalo od drugog razreda osnovne škole.
Škola baš i nije slušala stručnjake
“Predložili smo školi da učenik nastavi školovanje kod njih u redovnom programu, ali uz individualizaciju postupaka, s čime se škola nije složila. Htjeli su dječaka prebaciti u Osnovnu školu Grigor Vitez da tamo pohađa nastavu po posebnom programu”, navela je psihologinja.
Dok se čekalo da se nešto poduzme prema zlostavljanom učeniku, on je, u višim razredima, počeo pokazivati neke oblike neprimjerenog ponašanja. Primijetili su to i psiholozi. Zbog svakog njegovog ekscesa sada je u školu je sada pozivana policija. “To je sve bilo posljedica njegovih poteškoća i nedovoljne suradnje nadležnih u školi”, zaključila je psihologinja.
Nova škola, novo i bolje okruženje
Nakon što je dječak u osmom razredu ipak promijenio školu, cijeli tim iz Kukuljevićeve povezao se s tamošnjim socijalnim pedagogom i psihologom, pa je konačno došlo do poboljšanja u učenikovom psihičkom stanju. U školi su ga bolje prihvaćali.
“U školi Sesvetska Sela premalo su radili s ovim učenikom, jer su mislili da će se promjene brzo dogoditi. Ni komunikacija škole s roditeljima nije bila dobra. Na kraju su i oni i njihov sin izgubili povjerenje”, kazala je dr. Bruna Profaca. Gotovo identičan zaključak donio je i tim iz Poliklinike za zaštitu djece i mladeži Grada Zagreba. Potvrdila je to na sudu psihijatrica Marija Bogadi, dodajući kako smatra da u školi nisu razumjeli dječakovo psihičko stanje, niti su na njega adekvatno reagirali.
Sud: ‘Vršnjačko nasilje razlog je PTSP-a’
Školska socijalna pedagoginja Snježana Čukelj i psihologinja Silvija Ravlić opisale su kako je ovaj učenik k njima počeo dolaziti u trećem ili četvrtom razredu. “Znao se potužiti na ostale učenike, no nikoga posebno nije izdvajao. Uvijek sam s njim razgovarala, te kontaktirala roditelje. O svemu postoje i zapisnici. Učitelji i ostali učenici primijetili su da je ovaj dječak dosta osjetljiv. Zato smo pokušali pažljivo raditi s njim”, uvjeravala je sud Snježana Čukelj.
Ipak, na osnovu svih dokaza zaključeno je kako je dječak bio žrtva vršnjačkog nasilja što je kod njega izazvalo PTSP. Budući da mu se sve to događalo u školi kojoj je u tom času bio povjeren na brigu, prema nepravomoćnoj presudi, škola mora platiti odštetu.