Hapšenje Plenkovićevih kritičara podsjeća da i dalje postoji verbalni delikt. Ako to ne ukinemo, džaba smo krečili
Donosimo pregled tjedna Dragana Markovine
Protekli tjedan u Hrvatskoj je prošao u znaku standardnih političkih prepucavanja, svađe premijera i predsjednika oko odnosa prema situaciji u Ukrajini i suludih hapšenja Plenkovićevih kritičara. Ispratili smo i SDP-ov prijedlog izborne reforme, obilježili dan sjećanja na Holokaust s još uvijek polulegaliziranim ustaškim pozdravom, a preminuli su Nedjeljko Mihanović i Srećko Lorger.
U Bosni i Hercegovini trajali su neizvjesni pregovori u Neumu, umirovljen je kardinal Vinko Puljić, dok je u Srbiji sve izgledniji ozbiljan protukandidat profesionalni vojnik i Kninjanin Zdravko Ponoš. Na koncu, gledali smo povijesni Australian open, ne samo zbog peripetija oko Đokovićevog nastupa, nego i zbog epskog finala od skoro pet i po sati i nevjerojatne Nadalove pobjede koja mu je donijela 21. Grand slam titulu.
Kriza u Ukrajini
Od brojnih primjera sukoba između premijera i predsjednika, iz proteklog tjedna izdvojit ćemo onu koja se odnosi na ukrajinsku krizu. Zoran Milanović je zauzeo čvrsti verbalni stav kako je on vrhovni zapovjednik i kako neće dopustiti da hrvatski vojnici ratuju za tuđe ciljeve. Što je vidno uzrujalo Ukrajini sklonog premijera, razljutilo Ukrajinu i razveselilo Rusiju. No, mimo svega toga, pa i neovisno o tome ima li Milanović neke simpatije za Rusiju ili nema, stoji činjenica da je izbjegavanje sudjelovanja u ratovima uvijek bolja opcija od obratne.
Hapšenja kritičara
Kad smo već kod premijera, početak tjedna su obilježila su suluda hapšenja ljudi koji su ga kritizirali na društvenim mrežama, uoči posjeta Zadru, nakon čega je razumljivo uslijedila šokiranost javnosti i njegov pokušaj peglanja situacije pozivom na kavu. A stvari su kao i obično banalne. Ako je jedan od najvećih problema u socijalističkom razdoblju bilo postojanje verbalnog delikta u kaznenom zakonu, a jeste, neshvatljivo je da taj problem još uvijek postoji, samo pod drugim imenom. Stoga smo, ako se to uskoro ne ukine, ‘džaba krečili’.
SDP-ova izborna reforma
Konačno smo nakon dužeg vremena čuli i nešto konstruktivno iz SDP-a, u vidu prijedloga izborne reforme kojom bi se Hrvatska podijelila u šest logičnih izbornih jedinica. Istina je da je ovaj Šeksov sustav trebalo davno ukinuti, što SDP u dva svoja mandata na vlasti nije napravio, jednako kao što je istina da HDZ-u ozbiljna reforma teško da odgovara, ni faktično, a ni na simboličkoj razini, jer još uvijek vuku Tuđmanov kompleks od regionalizacije Hrvatske.
Dan sjećanja na Holokaust
Obilježen je i još jedan dan sjećanja na Holokaust u ambijentu polulegaliziranog ustaškog pozdrava, na što je po tko zna koji put upozorio Ognjen Kraus, čelni čovjek židovske zajednice. I sve dok se ‘Za dom spremni’ nedvosmisleno ne stavi van zakona i prema njegovom korištenju se ne uspostavi ustaljena sudska praksa, svako će obilježavanje dana sjećanja na Holokaust i velike riječi izgovorene tom prigodom ostati tek šuplje riječi bez ikakvog stvarnog sadržaja.
Preminuo Nedjeljko Mihanović
A jedan od razloga zbog kojeg je nužno konačno se jasno zakonski odrediti prema ustaškom nasljeđu jeste i izjava Nedjeljka Mihanovića, nekadašnjeg predsjednika Sabora koji je preminuo prošlog tjedna, a koji je svojevremeno kao čelni čovjek te institucije predstavljao jasenovačku stvarnost ružičastim bojama, zaključujući kako su logoraši izvodili Tijardovićevu operetu ‘Mala Floramy’.
Odlazak Srećka Lorgera
Slučaj je htio da nas u istom tjednu napusti i Srećko Lorger, jednako čovjek iz kulture kao Mihanović, ali s druge strane čovjek koji je doživio namješteni bombaški proces kao jedan od čelnika Dalmatinske akcije, koji je maltretiran od vlasti i bezrazložno zatvoren. O čemu se neće puno pisati ovih dana, a ni ubuduće.
Neumski pregovori
U Bosni i Hercegovini su pak održani intenzivni i neizvjesni pregovori oko izborne reforme u Neumu, na kojima su izgleda Palmer i Eichhorst uspjeli donekle pritisnuti bošnjačke stranke i Dragana Čovića da donekle reteriraju. Hoće li do konačnog dogovora uistinu doći, znat ćemo sljedećeg tjedna, a to sada ponajprije ovisi o Draganu Čoviću.
On je, naime, dobio mogućnost legitimnog predstavljanja uz uvjet da se jasno definira što je to vitalni nacionalni interes i na kojim se temama mogu blokirati odluke u Domu narodu te da se posljedično zakonski onemogući potpuno blokiranje Federacije. On to, naravno, može odbiti, ali sve i da to napravi, izbori će se održati po aktualnom zakonu, bojkotirao ih HNS ili ne.
Umirovljenje Vinka Puljića
Paralelno s neumskom pregovorima, Papa je odlučio umiroviti vrhbosanskog nadbiskupa i prvog kardinala iz Bosne i Hercegovine, Vinka Puljića. Iza njega će ostati presudna uloga u pomoći za spas Bosne i Hercegovine u ratnim događajima i oponiranje Tuđmanu, ali i kasnija simbioza s HDZ-om sve do umirovljenja, kao i sporna sarajevska misa za žrtve Bleiburga s kojom se simbolički odjavio.
Zdravko Ponoš
U Srbiji se pak sve više kristalizira Zdravko Ponoš, rođeni Kninjanin, zagrebački student i profesionalni vojnik, kao najozbiljniji protukandidat Aleksandru Vučiću na predsjedničkim izborima. Da Ponoš ima solidne izglede svjedoči panika u režimskim medijima, a za one koji žele znati više o njegovim političkim stavovima i životnom putu, najbolje će poslužiti veliki intervju u Nedjeljniku prije mjesec dana.
Povijesni Australian open
Na koncu, tjedan odjavljujem s povijesnim Australian Openom, kojeg su pratile peripetija oko Đokovićevog nastupa, niz fantastičnih mečeva u drugom tjednu i epsko finale od skoro pet i po sati, kojeg je nakon nevjerojatnog preokreta dobio Rafael Nadal, upisavši svoju 21. Grand slam titulu, koja ga trenutačno izdvaja od svih tenisača u povijesti.