HDZ ima malo problematičnu situaciju s koalicijskim partnerima, raspitali smo se koji su im planovi

Poželjni Prgomet i Tomašić

Te beznačajne stranke vjerojatno su na posljednjim izborima odbile od HDZ-a više glasača, nego li su ih donijele. Ali, puno važnije od toga, HSP Ante Starčević, BUZ, HDS i Hrast, nanijele su HDZ-u veliku političku štetu: stvoren je, naime, dojam, kako se HDZ preobrazio u stranku radikalne desnice te postao talac ustaško nostalgičarskih članova tih stranaka. Zaista je bilo groteskno vidjeti kako su se potpuni anonimusi, poput Ivana Tepeša ili Pere Ćorića, nametnuli kao glasnogovornici Domoljubne koalicije i važni politički faktotumi.

Zbog svega toga HDZ je prošao tako slabašno na prošlim izborima. Velika pobjeda Andreja Plenkovića pokazuje, međutim, da najveći broj članova HDZ-a ipak nije sklon desničarenju i političkom ekstremizmu te da želi da HDZ bude konzervativna, demokršćanska, narodnjačka, demokratska stranka proeuropske orijentacije. Zbog toga bi bilo poželjno da Andrej Plenković postigne dogovor samo s Dragom Prgometom, za kojega smo sigurni da bi donio sa sobom značajan broj glasova, kao i s Ružom Tomašić, koja sama nema nikakvu političku snagu, ali bi HDZ-u pomogla da zadrži dio desnije orijentiranih birača”.

Politički patuljci s deset mjesta u Saboru

Uz taj ključni političko ideološki argument, postoji još nekoliko razloga zbog kojih Plenković i njegovi najbliži suradnici nisu skloni nastavku koaliranja s partnerima iz Domoljubne koalicije. Kao i Zoran Milanović, predsjednik SDP-a, tako ni Tomislav Karamarko, bivši predsjednik HDZ-a, nije škrtario sa saborskim mandatima, ministarskim foteljama i funkcijama u državnoj upravi i javnim tvrkama. Dijelio ih je na sve strane kako bi u Domoljubnu koaliciju privukao što više partnera. Rezultat: politički patuljci, koalicijski partneri HDZ-a, dobili su čak deset mjesta u Saboru.

Plenković, međutim, ne može biti tako široke ruke: on, naime, mora pronaći na izbornim listama dovoljno novih mjesta za svoje najbliže suradnike, a istodobno mora paziti da se na listama nađe prostora i za najistaknutije stranačke lokalne vođe. Također s lista ne smije izbaciti previše ljudi s prošlogodišnjih izbora kako ne bi došlo do pretjeranog nezadovoljstva u stranci. Zbog toga Plenković ne može ionako ograničeni broj mjesta na listama podijeliti sa strankama koje, objektivno gledajući, da izađu same na izbore, ne bi osvojile niti jedno mjesto u Saboru. To je, među ostalim, razlog zašto nije poželjna koalicija ni s HSLS-om. Kada je ta stranka u pitanju, nije problem u njenoj ideološko političkoj orijentaciji, već u tomu da Darinko Kosor traži tri mjesta na listama. Unatoč tome što svi znaju, pa i Kosor, da se HSLS, da sam izađe na izbore, niti u jednoj izbornoj jedinici ne bi ni približio izbornom pragu.

Strah od eksperimentiranja

Međutim, dio utjecajnih članova HDZ-a, zalaže se za nešto drugačiji, kako kažu, racionalniji pristup problemu izbornih lista. Jedan od onih koji smatra da je potrebno dobro promisliti kako sastaviti liste, izjavio je za Telegram kako se pribojava da je HDZ ipak preslab da se sam suprotstavi Narodnoj koaliciji.

“Na izbore, htjeli to priznati ili ne, izlazimo ranjeni, oslabljeni i kompromitirani radom bivše vlade premijera Tihomira Oreškovića. Nagrizli su nas unutarnji sukobi, pa bi trebalo biti vrlo obzirni pri odlučivanju treba li HDZ na izbore sam ili u koaliciji. Domoljubna koalicija, koja je bila sastavljena od osam stranaka, ipak se doimala kao ozbiljna politička formacija. Ako HDZ sam sastavi liste, ispast će da su ga ostale stranke ostavile i okrenule mu leđa. Stoga mi se čini pametnije pokušati zadržati birače koji su za nas glasovali na prošlim izborima, što bi nam jamčilo da nećemo doživjeti ozbiljniji poraz. SDP ionako, ma što trenutno pokazivale ankete, ne može dobiti više mjesta u Saboru nego li na prošlim izborima. Zbog toga ne smijemo riskirati: eksperimentiranjem više, naime, možemo izgubiti, nego li dobiti”.

Suradnja u pojedinim, a ne svim izbornim jedinicama

Djelomice zbog takvih upozorenja, ali i uočljivog nezadovoljstva starih koalicijskih partnera, Plenković i njegovi suradnici nude svojevrsno kompromisno rješenje. Umjesto generalne koalicije, strankama iz Domoljubne koalicije predlažu suradnju u pojedinim, a ne svim izbornim jedinicama. Dakle, Plenković nije partnerima sasvim zatvorio vrata za suradnju, ali je ostavio HDZ-u dovoljno prostora da praktički sam odredi liste te svakog koalicijskog partnera stavi na mjesto koje mu objektivno pripada.

Takvu ponudu, očekivano, većina je dosadašnjih koalicijskih partnera HDZ-a ocijenila kao podcjenjivačku. Pero Ćorić, glavni tajnik HSP-a AS, bio je potpuno određen.

Plenković ostao hladan

“Ako HDZ ne može surađivati s mojom strankom na svim listama, onda mi idemo samostalno na izbore. Ne može s nama malo surađivati u dijelu izbornih jedinica, a u drugima nam biti politički protivnik.”

Procjenjuje se, međutim, da ni od te ucjene HSP-u AS, neće biti puno vajde. Kao, uostalom, ni u slučaju HSP-ova ultimatuma o terminu objave koalicijske suradnje s HDZ-om. Tada je Plenković ostao potpuno hladan, pa i nezainteresiran za Ćorićeve ucjene, pa će vjerojatno tako biti i u slučaju ucjena oko suradnje na lokalnim razinama. Tepeš i društvo očito su se malo zaigrali i precijenili, pa ne mogu razumijeti da se HDZ, kao najveća stranka, ipak ne može ucjenjivati.