Čemu služi Dan državnosti, zvuči kao prilično logično pitanje u zemlji čiji Ustav počinje s “Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskog naroda…”? Zemlji u kojoj se Dan državnosti slavi kao obljetnica događaja od prije – 33 godine.
Klasični odgovori su poznati – jedna škola razmišljanja tvrdi da se radi o obilježavanju konstituiranja prvog modernog višestranačkog Sabora kao zaglavnog kamena hrvatske državnosti. Druga, pak, da se radi o oktroiranom prazniku kojim se slavi tek pobjeda HDZ-a na izborima 1990. godine.
Prilika za obračun
Ove godine smo oko 30. svibnja, međutim, dobili i nekoliko kvalitetno originalnih odgovora na to pitanje čemu služi Dan državnosti u Hrvata. Naime, HDZ-ovi dužnosnici su ovaj put posebno podemonili na uporno odbijanje predsjednika Republike Zorana Milanovića da sudjeluje u obilježavanju Dana državnosti, pa su se, uz uobičajeno prepucavanje spomenutih dviju škola tumačenje 30. svibnja, otkrile i još neke uporabne vrijednosti ovog datuma.
Recimo, Dan državnosti u Republici Hrvatskoj služi za – još jedan – obračun premijera sa stručnjacima za Ustavno pravo, koji su se nedavno drznuli primjetiti da možda i nije baš najbolje da se krojenje novih granica izbornih jedinica odvija u potpuno netransparentnoj proceduri i suprotno dobrom dijelu preporuka Ustavnog suda.
Smjernice medijima
O ne, Andrej Plenković im to nije zaboravio, a još manje oprostio. “Predlažem jedan interkatedarski sastanak svih katedri za ustavno pravo da malo razmotre kako to izgleda kad predsjednik države javno, flagrantno godinama ne poštuje Dan državnosti vlastite zemlje. Neka nađu jedan presedan, jedan primjer. Ja bih volio znati i naći gdje se to događa, ovo je jedini takav slučaj koji je meni poznat”, sprdao se premijer s profesorima koji su se usudili dignuti glas oko izbornih jedinica.
Dan državnosti u Hrvatskoj, nadalje, služi i za novu premijerovu cameo ulogu glavnog urednika svih domaćih medija. Za Milanovićevo preskakanje obilježavanja Dana državnosti kazao je da je to “pitanje koje mediji trebaju potezati” i pitati “kakav je to predsjednik koji ne poštuje Dan državnosti vlastite države”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Habijan i ridikuliziranje
Najzabavnija je, međutim, bila sad već uobičajena serija osobnih uvreda koje su dužnosnici vladajuće stranke prema Milanoviću, u isto vrijeme se zgražajući zbog – njegove retorike. Recimo, Damir Habijan. “Osoba koja je institut predsjednika države potpuno degradirala odnosno ridikulizirala i dovela u poziciju šmrkavog klauna”, zgraža se, govoreći o Milanoviću ovaj istaknuti HDZ-ov navalni igrač iz Varaždina.
I nije slučajno krenuo u tom pravcu – nešto ranije je baš Plenković konstatirao kako Milanović “čak ponovno i šmrče”, potpirujući tako suptilno glasinu po kojoj se kod predsjednika ne radi o alergiji, nego o posljedici uživanja kokaina. Nakon što je tim pravcem i, dakako, bez ikakvih dokaza udario po predsjedniku države, Habijan je, mrtav-ozbiljan, napao Milanovića zbog njegove retorike. Čovjek koji je, dakle, Milanovića koju sekundu ranije nazvao “šmrkavim klaunom” je ozlojeđeno kazao da Milanović “na najniži način vrijeđa ‘ad hominem’ političke dužnosnike i to stalno radi”.
Tko, zapravo, dijeli Hrvatsku?
Dan državnosti je, dakako, i ove godine poslužio da vladajući HDZ pokuša utjerati građane u svoju, jednu i neupitnu verziju jedinstva. ”Ovo je dan koji treba Hrvate ujediniti, a Milanović je svojim nastupom pokazao koliko dijeli Hrvatsku”, žalio se Plenković, čovjek koji je prije četiri godine dirigirao – promjenom datuma Dana državnosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Je li onda, 2019. godine, u svojoj jedinoj reformi u prvom mandatu, onoj državnih blagdana, Plenković dijelio Hrvatsku? Zar 25. lipnja, koji je dotad skoro dva desetljeća bio Dan državnosti, nije također bio datum koji je “trebao ujediniti Hrvate”?
Priča iz davnine
Priča o Danu državnosti 30. svibnja, sav sarkazam na stranu, od samog je početka nakrivo postavljena. Nema nikakve stvarne logike u tome da se državnost zemlje “tisućljetne nacionalne samobitnosti i državne opstojnosti” slavi suvremenim datumom.
Kad bi bar iz te tisućljetne povijesti postojao neki datum koji ne bi bio podložan dnevno-političkim tumačenjima i nadigravanjima… Naravno, postoji takav datum. I ako se priča o državnosti, on je daleko najpogodniji – radi se o 7. lipnju 879. godine, u kojem je papa Ivan VIII. blagoslovio hrvatskog kneza Branimira, njegov narod i njegovu zemlju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jedinstvo, vragovi i klaunovi
No, HDZ je tad, a i sad, htio obilježiti prije svega datum svoje prve pobjede na izborima i na još jedan način vezati cijelu hrvatsku državnost (tisućljetnu, kako tvrdi Ustav) uz – svoju stranku. Bilo bi, dakako, idealno da predsjednik države i ostatak državnog vrha zajedno obilježavaju državne blagdane. Kao što bi bilo idealno i da se tako obilježavaju vojne pobjede u posljednjem ratu, no, eto, prije nekoliko mjeseci je baš HDZ – koji se sad poziva na nacionalno jedinstvo, na 30. obljetnicu oslobođenja juga Hrvatske “propustio” pozvati – predsjednika Republike.
Najidealnije bi bilo da je datum praznika kao što je Dan državnosti donesen višestranačkim konsenzusom. Međutim, to jednostavno nije, niti je bio, modus operandi stranke koja trenutno vlada zemljom. Jedinstvo za njih, od početka, vrijedi samo po postavkama i pravilima koji se donose u najužem vrhu stožerne stranke hrvatskog naroda – njihove. Svi drugi su tek raznobojni vragovi ili šmrkavi klaunovi – ovisno o potrebama vremena.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HDZ-ovci su genijalni. Nakon skoro 20 godina promijene Dan državnosti, ali Milanovića napadaju da dijeli Hrvate
Ustav se poziva na tisućljetnu hrvatsku državnost. Zašto je onda slavimo na datum događaja otprije samo 33 godine?
Jedinstvo za njih, od početka, vrijedi samo po postavkama i pravilima koji se donose u najužem vrhu stožerne stranke hrvatskog naroda - njihove. Svi drugi su tek raznobojni vragovi ili šmrkavi klaunovi - ovisno o potrebama vremena.
Čemu služi Dan državnosti, zvuči kao prilično logično pitanje u zemlji čiji Ustav počinje s “Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskog naroda…”? Zemlji u kojoj se Dan državnosti slavi kao obljetnica događaja od prije – 33 godine.
Klasični odgovori su poznati – jedna škola razmišljanja tvrdi da se radi o obilježavanju konstituiranja prvog modernog višestranačkog Sabora kao zaglavnog kamena hrvatske državnosti. Druga, pak, da se radi o oktroiranom prazniku kojim se slavi tek pobjeda HDZ-a na izborima 1990. godine.
Prilika za obračun
Ove godine smo oko 30. svibnja, međutim, dobili i nekoliko kvalitetno originalnih odgovora na to pitanje čemu služi Dan državnosti u Hrvata. Naime, HDZ-ovi dužnosnici su ovaj put posebno podemonili na uporno odbijanje predsjednika Republike Zorana Milanovića da sudjeluje u obilježavanju Dana državnosti, pa su se, uz uobičajeno prepucavanje spomenutih dviju škola tumačenje 30. svibnja, otkrile i još neke uporabne vrijednosti ovog datuma.
Recimo, Dan državnosti u Republici Hrvatskoj služi za – još jedan – obračun premijera sa stručnjacima za Ustavno pravo, koji su se nedavno drznuli primjetiti da možda i nije baš najbolje da se krojenje novih granica izbornih jedinica odvija u potpuno netransparentnoj proceduri i suprotno dobrom dijelu preporuka Ustavnog suda.
Smjernice medijima
O ne, Andrej Plenković im to nije zaboravio, a još manje oprostio. “Predlažem jedan interkatedarski sastanak svih katedri za ustavno pravo da malo razmotre kako to izgleda kad predsjednik države javno, flagrantno godinama ne poštuje Dan državnosti vlastite zemlje. Neka nađu jedan presedan, jedan primjer. Ja bih volio znati i naći gdje se to događa, ovo je jedini takav slučaj koji je meni poznat”, sprdao se premijer s profesorima koji su se usudili dignuti glas oko izbornih jedinica.
Dan državnosti u Hrvatskoj, nadalje, služi i za novu premijerovu cameo ulogu glavnog urednika svih domaćih medija. Za Milanovićevo preskakanje obilježavanja Dana državnosti kazao je da je to “pitanje koje mediji trebaju potezati” i pitati “kakav je to predsjednik koji ne poštuje Dan državnosti vlastite države”.
Habijan i ridikuliziranje
Najzabavnija je, međutim, bila sad već uobičajena serija osobnih uvreda koje su dužnosnici vladajuće stranke prema Milanoviću, u isto vrijeme se zgražajući zbog – njegove retorike. Recimo, Damir Habijan. “Osoba koja je institut predsjednika države potpuno degradirala odnosno ridikulizirala i dovela u poziciju šmrkavog klauna”, zgraža se, govoreći o Milanoviću ovaj istaknuti HDZ-ov navalni igrač iz Varaždina.
I nije slučajno krenuo u tom pravcu – nešto ranije je baš Plenković konstatirao kako Milanović “čak ponovno i šmrče”, potpirujući tako suptilno glasinu po kojoj se kod predsjednika ne radi o alergiji, nego o posljedici uživanja kokaina. Nakon što je tim pravcem i, dakako, bez ikakvih dokaza udario po predsjedniku države, Habijan je, mrtav-ozbiljan, napao Milanovića zbog njegove retorike. Čovjek koji je, dakle, Milanovića koju sekundu ranije nazvao “šmrkavim klaunom” je ozlojeđeno kazao da Milanović “na najniži način vrijeđa ‘ad hominem’ političke dužnosnike i to stalno radi”.
Tko, zapravo, dijeli Hrvatsku?
Dan državnosti je, dakako, i ove godine poslužio da vladajući HDZ pokuša utjerati građane u svoju, jednu i neupitnu verziju jedinstva. ”Ovo je dan koji treba Hrvate ujediniti, a Milanović je svojim nastupom pokazao koliko dijeli Hrvatsku”, žalio se Plenković, čovjek koji je prije četiri godine dirigirao – promjenom datuma Dana državnosti.
Je li onda, 2019. godine, u svojoj jedinoj reformi u prvom mandatu, onoj državnih blagdana, Plenković dijelio Hrvatsku? Zar 25. lipnja, koji je dotad skoro dva desetljeća bio Dan državnosti, nije također bio datum koji je “trebao ujediniti Hrvate”?
Priča iz davnine
Priča o Danu državnosti 30. svibnja, sav sarkazam na stranu, od samog je početka nakrivo postavljena. Nema nikakve stvarne logike u tome da se državnost zemlje “tisućljetne nacionalne samobitnosti i državne opstojnosti” slavi suvremenim datumom.
Kad bi bar iz te tisućljetne povijesti postojao neki datum koji ne bi bio podložan dnevno-političkim tumačenjima i nadigravanjima… Naravno, postoji takav datum. I ako se priča o državnosti, on je daleko najpogodniji – radi se o 7. lipnju 879. godine, u kojem je papa Ivan VIII. blagoslovio hrvatskog kneza Branimira, njegov narod i njegovu zemlju.
Jedinstvo, vragovi i klaunovi
No, HDZ je tad, a i sad, htio obilježiti prije svega datum svoje prve pobjede na izborima i na još jedan način vezati cijelu hrvatsku državnost (tisućljetnu, kako tvrdi Ustav) uz – svoju stranku. Bilo bi, dakako, idealno da predsjednik države i ostatak državnog vrha zajedno obilježavaju državne blagdane. Kao što bi bilo idealno i da se tako obilježavaju vojne pobjede u posljednjem ratu, no, eto, prije nekoliko mjeseci je baš HDZ – koji se sad poziva na nacionalno jedinstvo, na 30. obljetnicu oslobođenja juga Hrvatske “propustio” pozvati – predsjednika Republike.
Najidealnije bi bilo da je datum praznika kao što je Dan državnosti donesen višestranačkim konsenzusom. Međutim, to jednostavno nije, niti je bio, modus operandi stranke koja trenutno vlada zemljom. Jedinstvo za njih, od početka, vrijedi samo po postavkama i pravilima koji se donose u najužem vrhu stožerne stranke hrvatskog naroda – njihove. Svi drugi su tek raznobojni vragovi ili šmrkavi klaunovi – ovisno o potrebama vremena.