Loš ukus i otužan smisao za humor su jedno. Dakle, kad Andrej Plenković pozove Nina Raspudića da zajedno obiđu Covid odjel u bolnici ili kad Raspudić poziva premijera na sučeljavanje pred Remetincem, radi se o razini srednjoškolskog natjecanja iz retorike. I to jednog od lošijih natjecanja.
Cirkus i prevara
Pritom je čuvena izjava predsjednika Sabora kojom implicira da oporba i predsjednik Republike pritišću DORH da istražuje HDZ-ovce, kako bi se nekako obranio od silnih istraga u kojima su njegovi stranački kolege glavni akteri, još najmanja razina bezobrazluka prema elementarnom razumu. Pa neki dan su u Saboru izglasali izvješće glavne državne odvjetnice, nije valjda da se odjednom Jandroković prepao da je ona toliko sklona podleći pritisku politike – i to onog dijela politike koji nema nikakvu stvarnu moć?
No, to je samo cirkus. Ono što je Jandroković izgovorio o pandemiji je, jednostavno, toksična prevara. “Na današnji dan to treba biti poruka, vrijeme Došašća je i vrijeme propitivanja vlastite savjesti i onoga kako postupamo pa možda u ovo vrijeme oni koji misle da se politika može koristiti u vremenima kada moramo zaštiti živote i zdravlje neka se malo preispitaju”, kazao je predsjednik Sabora, očito se češući u ono što posljednjih dana gadno muči vladajuću stranku, a to je referendum Mosta.
Kobna otezanja
Nezgoda s ovom u načelu i izvan konteksta ispravnom izjavom je što je Gordan Jandroković član HDZ-a. Stranke koja je na najciničniji mogući način ispolitizirala Nacionalni stožer civilne zaštite kako bi maksimizirala svoj rezultat na lanjskim parlamentarnim izborima. A zatim, lošom, odnosno gotovo nepostojećom politikom tragično zabrljala u “zaštiti života i zdravlja ljudi”. Ako se, dakle, itko treba “malo preispitati” oko korištenje politike u ovim vremenima, to je upravo Jandrokovićeva stranka.
Dovoljno se sjetiti kad je šef Stožera Davor Božinović dva tjedna pred izbore prošlog ljeta grmio protiv onih koji pandemiju koriste u predizborne svrhe. Na predizbornoj konferenciji HDZ-a. Ili izbornih lista te stranke, napučenih članovima Stožera. Ili kobnog otezanja s uvođenjem strogih mjera u drugom valu, prošle jeseni, jer se čekalo da prođe obilježavanje pada Vukovara s pripadajućom kolonom tisuća ljudi. Ili cijelog cirkusa i kaosa u početnim mjesecima cijepljenja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Epski poraz
No, predsjednik Sabora imao je prikladnu priručnu relativizaciju i za taj slučaj, pa je na pitanje o tome koliko je država kriva zbog nepovjerenja građana kazao kako se, eto, slične stvari događaju i drugdje. I kako se to preispitivanje “ne može svoditi jedino na Hrvatsku jer je to globalno pitanje”.
A gdje je Hrvatska u tom globalnom kontekstu? Pri samom dnu. Toliko je loša da je pokušaj usporedbe pandemijske situacije u Hrvatskoj i ostatku svijeta uvreda za skoro svaku od postojećih država. Gledano globalno, od Hrvatske je više žrtava od Covida-19 (na milijun stanovnika) imalo samo jedanaest zemalja. U Europskoj uniji, samo tri (Bugarska, Mađarska i Češka).
Priča o Hrvatskoj, HDZ-u i pandemiji je, stoga, priča o epskom porazu politike i društva iz kakvog će, uz nevjericu, lekcije izvlačiti buduće generacije. Nikakav sadašnji politički spin i aktualni utjecaj na medije tu mračnu činjenicu neće moći promijeniti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Političko licemjerje
Jandroković je, međutim, sad već u navali pravog političkog licemjerja, fokus pokušao prebaciti s krivnje na zaštitu života i zdravlja. “Mi Hrvati uvijek volimo pitati tko je kriv, ali u ovom trenutku to meni nije ključno pitanje nego kako u idućem razdoblju zaštiti živote i zdravlje, da smanjimo broj onih koji bi mogli umrijeti, a neće ako se cijepe”, kazao je predsjednik Sabora. Kad je predsjednik Vlade krajem lipnja izjavio kako on ne bi, da se njega pita, uložio ni lipu u kampanju za cijepljenje, Jandrokovića, međutim, nije bilo za čuti.
Naravno da je nužno zaštiti živote i zdravlje, pogotovo u narednim zimskim mjesecima. Šteta je, međutim, napravljena daleko ranije. Povjerenje u ljude koji vode borbu protiv pandemije odavno je nestalo, a posljednja stvar koja će ga vratiti je relativizacija odgovornosti i beskrajno licemjerje kojim se krivnja za ovako strašan udar Covida-19 na Hrvatsku pokušava sad odjednom svaliti na one koji ni o čemu, u niti jednom trenutku, nisu mogli odlučivati.
Nedopustivo priznanje
Recept je jednostavan i jasan, još od početka lanjske jeseni, prije nego što su krenuli doista smrtonosni valovi zaraze. Smijenite potrošene i kompromitirane čelnike Stožera i odlučivanje o ograničavanju ljudskih prava vratite u Sabor, dvotrećinskom većinom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
To, međutim, Plenkoviću, Jandrokoviću i ekipi ne pada ni na kraj pameti. Jer bi se radilo o priznanju da se dosad radilo krivo. A što je još koja tisuća mrtvih u odnosu na dogmu o vlastitoj bezgrešnosti?
HDZ sad, nakon skoro 12 tisuća mrtvih, proziva druge zbog politiziranja u pandemiji. Kakvo licemjerje
Ako je itko politizirao i prostituirao borbu protiv pandemije, onda je to vladajuća stranka
Priča o Hrvatskoj, HDZ-u i pandemiji je priča o epskom porazu politike i društva iz kakvog će, uz nevjericu, lekcije izvlačiti buduće generacije. Nikakav sadašnji politički spin i aktualni utjecaj na medije tu mračnu činjenicu neće moći promijeniti
Loš ukus i otužan smisao za humor su jedno. Dakle, kad Andrej Plenković pozove Nina Raspudića da zajedno obiđu Covid odjel u bolnici ili kad Raspudić poziva premijera na sučeljavanje pred Remetincem, radi se o razini srednjoškolskog natjecanja iz retorike. I to jednog od lošijih natjecanja.
Ono što je, međutim, napravio Gordan Jandroković svojim izjavama u nedjelju, druga je razina priče. Mnogo, mnogo gora.
Cirkus i prevara
Pritom je čuvena izjava predsjednika Sabora kojom implicira da oporba i predsjednik Republike pritišću DORH da istražuje HDZ-ovce, kako bi se nekako obranio od silnih istraga u kojima su njegovi stranački kolege glavni akteri, još najmanja razina bezobrazluka prema elementarnom razumu. Pa neki dan su u Saboru izglasali izvješće glavne državne odvjetnice, nije valjda da se odjednom Jandroković prepao da je ona toliko sklona podleći pritisku politike – i to onog dijela politike koji nema nikakvu stvarnu moć?
No, to je samo cirkus. Ono što je Jandroković izgovorio o pandemiji je, jednostavno, toksična prevara. “Na današnji dan to treba biti poruka, vrijeme Došašća je i vrijeme propitivanja vlastite savjesti i onoga kako postupamo pa možda u ovo vrijeme oni koji misle da se politika može koristiti u vremenima kada moramo zaštiti živote i zdravlje neka se malo preispitaju”, kazao je predsjednik Sabora, očito se češući u ono što posljednjih dana gadno muči vladajuću stranku, a to je referendum Mosta.
Kobna otezanja
Nezgoda s ovom u načelu i izvan konteksta ispravnom izjavom je što je Gordan Jandroković član HDZ-a. Stranke koja je na najciničniji mogući način ispolitizirala Nacionalni stožer civilne zaštite kako bi maksimizirala svoj rezultat na lanjskim parlamentarnim izborima. A zatim, lošom, odnosno gotovo nepostojećom politikom tragično zabrljala u “zaštiti života i zdravlja ljudi”. Ako se, dakle, itko treba “malo preispitati” oko korištenje politike u ovim vremenima, to je upravo Jandrokovićeva stranka.
Dovoljno se sjetiti kad je šef Stožera Davor Božinović dva tjedna pred izbore prošlog ljeta grmio protiv onih koji pandemiju koriste u predizborne svrhe. Na predizbornoj konferenciji HDZ-a. Ili izbornih lista te stranke, napučenih članovima Stožera. Ili kobnog otezanja s uvođenjem strogih mjera u drugom valu, prošle jeseni, jer se čekalo da prođe obilježavanje pada Vukovara s pripadajućom kolonom tisuća ljudi. Ili cijelog cirkusa i kaosa u početnim mjesecima cijepljenja.
Epski poraz
No, predsjednik Sabora imao je prikladnu priručnu relativizaciju i za taj slučaj, pa je na pitanje o tome koliko je država kriva zbog nepovjerenja građana kazao kako se, eto, slične stvari događaju i drugdje. I kako se to preispitivanje “ne može svoditi jedino na Hrvatsku jer je to globalno pitanje”.
A gdje je Hrvatska u tom globalnom kontekstu? Pri samom dnu. Toliko je loša da je pokušaj usporedbe pandemijske situacije u Hrvatskoj i ostatku svijeta uvreda za skoro svaku od postojećih država. Gledano globalno, od Hrvatske je više žrtava od Covida-19 (na milijun stanovnika) imalo samo jedanaest zemalja. U Europskoj uniji, samo tri (Bugarska, Mađarska i Češka).
Priča o Hrvatskoj, HDZ-u i pandemiji je, stoga, priča o epskom porazu politike i društva iz kakvog će, uz nevjericu, lekcije izvlačiti buduće generacije. Nikakav sadašnji politički spin i aktualni utjecaj na medije tu mračnu činjenicu neće moći promijeniti.
Političko licemjerje
Jandroković je, međutim, sad već u navali pravog političkog licemjerja, fokus pokušao prebaciti s krivnje na zaštitu života i zdravlja. “Mi Hrvati uvijek volimo pitati tko je kriv, ali u ovom trenutku to meni nije ključno pitanje nego kako u idućem razdoblju zaštiti živote i zdravlje, da smanjimo broj onih koji bi mogli umrijeti, a neće ako se cijepe”, kazao je predsjednik Sabora. Kad je predsjednik Vlade krajem lipnja izjavio kako on ne bi, da se njega pita, uložio ni lipu u kampanju za cijepljenje, Jandrokovića, međutim, nije bilo za čuti.
Naravno da je nužno zaštiti živote i zdravlje, pogotovo u narednim zimskim mjesecima. Šteta je, međutim, napravljena daleko ranije. Povjerenje u ljude koji vode borbu protiv pandemije odavno je nestalo, a posljednja stvar koja će ga vratiti je relativizacija odgovornosti i beskrajno licemjerje kojim se krivnja za ovako strašan udar Covida-19 na Hrvatsku pokušava sad odjednom svaliti na one koji ni o čemu, u niti jednom trenutku, nisu mogli odlučivati.
Nedopustivo priznanje
Recept je jednostavan i jasan, još od početka lanjske jeseni, prije nego što su krenuli doista smrtonosni valovi zaraze. Smijenite potrošene i kompromitirane čelnike Stožera i odlučivanje o ograničavanju ljudskih prava vratite u Sabor, dvotrećinskom većinom.
To, međutim, Plenkoviću, Jandrokoviću i ekipi ne pada ni na kraj pameti. Jer bi se radilo o priznanju da se dosad radilo krivo. A što je još koja tisuća mrtvih u odnosu na dogmu o vlastitoj bezgrešnosti?