Komentar: Tomislav Karamarko neće moći ostati na mjestu šefa HDZ-a
Dok ne ode, HDZ na sebe navlači stigmu Ive Sanadera
Jučerašnji dan, 15. lipnja, bio je dobar dan za demokraciju u Hrvatskoj. Povjerenstvo za sukob interesa, državno tijelo, donijelo je odluku da je vođa najveće stranke u Saboru u sukobu interesa.
Riječ je o jednoj od sasvim rijetkih demonstracija teze da institucije u Hrvatskoj obavljaju svoj posao. Važnost odluke Povjerenstva za sukob interesa najbolje dolazi do izražaja ako presudu protiv Tomislava Karamarka pokušamo usproditi s hipotetičnim slučajevima iz prošlosti.
Prije dvadesetak godina bilo bi posve nemoguće da bilo koje državno tijelo donese odluku ili stav da je, primjerice, neki od ondašnjih ministara ili šefova HDZ-a bio odgovoran za ratne zločine, ili za masovno špijuniranje oporbenih političara i novinara, ili za privatizacijske krađe.
Dobar dan za demokraciju
Ondašnji sustav vlasti takvu odluku naprosto ne bi dopustio. A sada je državna institucija, u vrijeme dok je HDZ većinska stranka u parlamentu, uspjela osuditi predsjednika Hrvatske demokratske zajednice.
Čini se da, barem u nekim segmentima napokon, postajemo ozbiljnija država. Ova je srijeda bila dobar dan za demokraciju u Hrvatskoj, ali jako loš dan za Hrvatsku demokratsku zajednicu.
Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice osuđen je za sukob interesa u iznimno važnom sporu između hrvatske države i mađarske korporacije: Karamarko je osuđen za mogućnost djelovanja na strani mađarske korporacije, a protiv vlastite države.
HDZ navlači stigmu Sanadera
Mogućnost da djeluje protiv vlastite države, u korist strane kompanije, nešto je najgore što se može dogoditi bilo kojem političaru, a osobito predsjedniku najveće nacionalističke stranke u zemlji.
HDZ je, zapravo, ponovo prokazan kao stranka s mogućim kriminalnim namjerama. Stoga HDZ ustinu nema nikakvog drugog izbora, nego da smjeni gospodina Karamarka. Inače će na sebe ponovo navući Sanaderovu stigmu.
Prilično je fascinantno što sam Karamarko to ne razumije. Da razumije, on bi danas, odmah, podnio ostavku – ne samo na mjesto potpredsjednika Vlade, nego i na dužnost predsjednika Hrvatske demokratske zajednice.
Trenutno nepoželjan politički partner
Tomislav Karamarko odlučio je, međutim, produžiti vlastitu političku i osobnu agoniju, te iz dana u dan kompromitirati HDZ-ov politički položaj. Budimo realni, tko bi razuman sada želio sudjelovati u famoznom HDZ-ovu preslagivanju, kada to preslagivanje podrazumiejva suradnju sa strankom čiji je predsjednik proglašen krivim zbog sukoba interesa.
Dok je god Tomislav Karamarko predsjednik HDZ-a, ta je stranka gotovo jednako toksična, kao što je bila u vrijeme Sanaderova uhićenja. HDZ je u ovom trenutku potpuno nepoželjan politički partner za svaku stranku i za svakog pojedinog političara, koji razmišljaju o svojoj političkoj budućnosti.
Vezati se uz sadašnji HDZ jednako je beznadežno, kao vezati se uz Ivu Sanadera prije šest godina, kada je on bio napustio mjesto predsjednika Vlade.
Vlada je potrošena i neuspješna
Hrvatska demokratska zajednica može vratiti bar nešto političke vjerodostojnosti i koalicijskog kapaciteta, jedino ako Tomislav Karamarko vrlo brzo napusti mjesto predsjednika stranke. Tako bi HDZ pokazao da poštuje mišljenje državnih institucija, ali i stavove najvećeg dijela hrvatske javnosti.
Karamarko i HDZ tu bi trebali djelovati brzo, jer su se na primjeru Karamarkova odugovlačenja s odlaskom iz Vlade uvjerili koliko je oklijevanje opasno; uvjerili su se, također, da je stranačka obrana Tomislava Karamarka počela uništavati rejting stranke. Karamarko, zaista, mora otići, želi li HDZ oživjeti.
No, ni eventualni Karamarkov odlazak s mjesta predsjednika Hrvatske demokratske zajednice ne bi trebao utjecati na sudbinu Vlade. Ova je Vlada potrošena i neuspješna, ne zbog Tomislava Karamarka, nego zbog dva strukturalna razloga.
HDZ i Most očigledno ne mogu surađivati
Prvo, HDZ i Most očigledno ne mogu surađivati: i bez Karamarka, između te dvije političke grupacije dolazit će do stalnih sukoba, koji će generirati nove političke krize i konstantnu političku nestabilnost u zemlji.
Drugo, predsjednik Vlade Republike Hrvatske ne smije biti nepolitička i neizabrana osoba, poput Tihomira Oreškovića ili Zdravka Marića, jer takva osoba ne može predstavljati političku volju hrvatskih građana.
Zbog svega toga, potpuno je jasno da se novi parlamentarni izbori moraju hitno raspisati. Svako novo odgađanje izbora samo će produbljivati hrvatsku političku krizu.