Nekad je nužno odabrati stranu

9 mjeseci nakon što sam razotkrio njegov problem sa stiroporom, popio sam piće s Tomislavom Panenićem

Bivši ministar dosta je otvoreno razgovorao s Dragom Hedlom

23.01.2016., Zagreb - Novi ministri dolaze na sjednicu vlade. Tomislav Panenic.
Photo: Goran Jakus/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Samo dva dana nakon što je 21. siječnja ove godine Tihomir Orešković predstavio svoj ministarski tim, Telegram je objavio neugodnu aferu Tomislava Panenića, Mostovog ministra gospodarstva. Imao sam sve detalje priče o tome kako je Panenić, zbog pomalo bizarnog razloga, sredinom 2004. godine morao napustiti trgovački lanac Baumax. U osječkoj robnoj kući te austrijske trgovačke tvrtke tada je radio je kao menadžer.

No, suprotno pravilima Baumaxa, umjesto da otpisanu robu – a radilo se o stanovitoj količini stiropora – komisijski uništi, Panenić je naložio da se stiropor odveze u Tompojevce, mjesto njegova stanovanja. Iako se radilo o četrdesetak metara četvornih stiropora, vrijednog nekoliko stotina kuna, morao je otići iz tvrtke. Baumax nije želio od toga napraviti aferu: Paneniću je džentlmenski ponuđen raskid ugovora o radu i sve je obavljeno u tišini. No, kad je 12 godina kasnije postao ministar, neugodna afera isplivala je na površinu.

Susret koji smo dogovarali nekoliko mjeseci

Prošloga tjedna, prvi dan nakon što je prestao biti ministar, prvi se put susrećem s Panenićem. Iako se tog trenutka upoznajemo, srdačno se rukuje sa mnom, nasmijan i opušten, kao da je sreo starog prijatelja, a ne novinara koji je prvoga dana njegovog ministarskog mandata objavio za njega neugodnu aferu. Kad sam pisao o aferi stiropor, Panenić i ja nismo se ni poznavali ni ikada ranije sreli.

Razgovarali smo telefonski, na moja je pitanja odgovorio e-poštom, ali je tada uporno izbjegavao izjasniti se je li zbog stiropora morao otići iz Baumaxa. Objašnjavao je da o tome ne može govoriti, jer ga menadžerski ugovor s tom tvrtkom obvezuje da čuva poslovne podatke, dokumentaciju i ostale informacije koje je pribavio tijekom radnog odnosa. Bilo je to pomalo neobično objašnjenje, jer je Baumax u međuvremenu napustio Hrvatsku, a Panenić postao ministar.

Trebalo je hrabrosti javno pričati o tome

Sljedećih mjeseci, jedan od najmoćnijih hrvatskih poduzetnika, kojeg obojica poznajemo, u nekoliko je navrata pokušao organizirati zajednički ručak. Ali kada sam mogao ja, nije mogao Panenić. I obrnuto. Tako smo se, prošlog četvrtka, prvi put sreli. I logično, pitam ga, kako se osjećao nakon što je Telegramova priča o stiroporu dospjela u javnost.

”Most i ja osobno podržavamo istraživačko novinstvo, jer smatramo da toga nedostaje. U mnogim novinskim tekstovima vidi se da posao nije urađen do kraja, pa se navode i stvari koje ne stoje. Istraživačko novinarstvo treba otkriti sve ono što je od javnoga interesa. A moja priča… Zbila se prije deset godina, radilo se o robi vrijednoj nekoliko stotina kuna.

Donio sam odluku o tom stiroporu i to sam kasnije objasnio u emisiji Nedjeljom u dva, pred pola milijuna gledatelja. Trebalo je za to i određene hrabrosti. Bio sam prvi ministar nove Vlade pozvan u Stankovićevu emisiju, ministar s hipotekom neke afere. Ponavljam, podržavam svakog novinara kad ukazuje na osobe koje svojim odlukama mogu nanijeti štetu u javnom djelovanju.”

‘Orešković me nikada o tome nije ništa pitao’

Kaže da se afera stiropor nije odražavala na njegov kasniji rad u ministarstvu, a na pitanje je li ga o tome išta pitao premijer Tihomir Orešković, kaže: ”Ne, o tome me nikada ništa nije pitao. Možda i zbog toga što je ubrzo nakon vašeg članka uslijedilo gostovanje u emisiji Nedjeljom u dva gdje sam objasnio cijeli slučaj.

Podsjetimo, Panenić je dva tjedna nakon Telegramova otkrića, 7. veljače ove godine, gostovao u HTV-ovoj emisiji Nedjeljom u dva i tada potvrdio kako je zbog stiropora morao otići iz Baumaxa. Pitam ga što misli o bivšem premijeru Oreškoviću. Suprotno raširenom stavu da je Orešković bio najneuspješniji premijer na čelu najneučinkovitije Vlade, Panenić kaže: ”Mislim da nikada nećemo imati boljeg premijera. Orešković nije bio opterećen političkim aktivnostima svoje stranke, nikome se nije morao dodvoravati, samostalno je mogao donositi odluke.

Meni, dok sam bio ministar, uvijek je stajao na raspolaganju, u bilo koje vrijeme i uvijek sam mu mogao doći, razgovarati s njim oko ključnih stvari. Imao je moju bezrezervnu podršku, a takvu je podršku i on pružao meni. Znao je postavljati i teška pitanja i imao je teških zahtjeva, ali bi vrlo brzo shvatio problem”.

Kao ministar, dnevno sam radio dvije smjene

Pitam dojučerašnjeg ministra je li odlazak iz Vlade u Sabor pad s konja na magarca i je li mu u parlamentu ipak jednostavnije. Veli, uvijek je bio na izvršnim funkcijama i osobno mu je teško biti u Saboru gdje je logika funkcioniranja posve drugačija. Kaže, trebat će mu vremena da se navikne na taj, nov način rada. U Saboru, objašnjava, odluke nisu izravne, ne vidiš njihov učinak, ne vidiš rezultate svog dnevnog rada.

Časna je funkcija biti u Saboru, dodaje, ali onima koji su se, poput njega, bavili dnevnom operativom, trebat će neko vrijeme da se na to prilagode. Uz zeleni čaj u kafiću osječkog Avenue Malla Panenić objašnjava razliku doživljaja funkcije ministra, onako kako mu se činila prije nego što je sjeo u tu fotelju od one kada se u nju smjestio.

”Nitko ne može zamisliti kako to izgleda biti ministar jer to predznanje nitko nema. Kad sam došao u ministarstvo moje je radno vrijeme bilo od osam izjutra od devet, deset navečer. U početku sam imao jednu tajnicu i jednog vozača, no bilo im je preteško pratiti moj radni ritam pa sam kasnije angažirao još jednu tajnicu i još jednog vozača. Samo ponekad, vikendom, mogao sam odvojiti dan ili dva za obitelj, s obzirom da smo živjeli odvojeno. Ali kako sam u Zagrebu bio sam, rad u ministarstvu bio mi je jedini posao. I zato sam dnevno radio po dvije smjene”.

Službenici nemaju hrabrosti reći ministrima svoj stav

Panenić kaže da utjecaj ministra može biti ogroman, osobito na stručne službe ministarstva, jer se nitko ne želi suprotstaviti ministru, čak ni kada predlaže odluke koje se mogu pokazati lošima. Mada službenici ministarstva, kaže, jako dobro poznaju probleme, mada rade na pripremama zakona i odluka i znaju koje su moguće posljedice, na žalost, nemaju snagu reći: ”Ministre, ovo nije u redu. Bit će problema ako takvu odluku donesemo”.

”Kada to usporedim sa svojim iskustvom iz Općine Tompojevci, gdje sam bio načelnik”, kaže Panenić, ”postoji ogromna razlika. Moja je pročelnica imala stav. Znala je reći: ‘Načelniče, to neće moći tako ići, zbog toga i toga’. Pa smo tražili model kako da ono što sam namjeravao učiniti bude i zakonito i provedivo. To pomaže. Međutim, u ministarstvima nije tako i tek treba stvoriti sustav u kojem službenici koji rade na nekom problemu mogu reći: ‘Ministre, napravili ste grešku, razmislite još jednom’. Da to mogu reći i da pri tom ne osjećaju nelagodu i stah od mogućih posljedica”.

Odnos prema novinaru koji mu je otkrio aferu

Pitam je li ga vlast promijenila i kako je na njega utjecalo kad su ga u ministarstvu okružile tajnice, vozači, raskošan kabinet, masa službenika koja mu povlađuje, sve ono silno uvažavanje, smješkanje i dodvoravanje. ”Pogodnosti koje ministar ima s obzirom na društveni položaj lako mogu promijeniti čovjeka. Međutim, kada bih ulazio u kabinet tajnicama bih uvijek rekao dobro jutro ili laku noć, na odlasku.

Prema svima sam se ophodio na ljudski način, no, znam da je bilo i ministara koji su đonom otvarali vrata svog ureda. Nekima je stvarno imponiralo što su bili ministri. Ja nisam bio takav”. Dok me srdačno pozdravlja na rastanku, ponovno mi čvrsto stišće ruku. Nisam baš siguran da bi tako postupili i neki drugi, nakon što bih otkrio njihovo prljavo rublje i podastro ga javnosti.