Hoće li objava financijskih tajni konačno promijeniti globalna porezna pravila koja pogoduju moćnima i bogatima?
‘Pandora papers’ zadnje je u nizu masivnih curenja koja su otkrila kako si svjetski moćnici i velike korporacije osiguravaju povlašteni tretman
Reakcije su bile prilično predvidljive. Radi se o budalaštinama, krivim interpretacijama, izvrtanju činjenica. “Nikada nisam učinio ništa protuzakonito ili loše, ali to ih ne sprječava da me pokušaju ponovno ocrniti i utjecati na izbore”, poručio je Andrej Babiš.
U velikoj međunarodnoj istrazi financijskih dokumenata, novinari su otkrili da je češki premijer koristio offshore tvrtke kako bi za 22 milijuna dolara kupio luksuznu nekretninu na jugu Francuske, a da je pritom ostalo u tajnosti da je upravo on vlasnik. To se dogodilo 2009., kada se Babiš još nije bavio politikom.
Od Rusije do Londona
Nimalo iznenađujuće, objavu ove informacije češki premijer sada nastoji povezati s politikom, jer krajem tjedna Češka izlazi na parlamentarne izbore. Babiš, međutim, nije jedini: u istrazi nazvanoj ‘Pandora papers’ spominje se više stotina javnih dužnosnika, bivših i aktualnih šefova država, ministara, milijardera i tako dalje i istražuju njihove veze s offshore oazama.
Među ostalim, novinari su analizirali dokumente koji su vezani uz nekretninske poslove jordanskog kralja Abdulaha II; kako je, na primjer, bivši britanski premijer Tony Blair uštedio 312 tisuća funti prilikom kupnje nekretnine u Londonu; o ljudima bliskim ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu (čije se ime ne spominje u papirima, a iz Kremlja poručuju da u Putinovom najužem krugu nije otkriveno nikakvo skriveno bogatstvo).
Povlašteni porezni tretman
Babiš, ponovimo, nije jedini: i drugi, čija se imena pojavljuju u medijima, uzvraćaju da nisu napravili ništa pogrešno; da je sve čisto i u okviru zakona; ili da se radi o namjerno krivim interpretacijama njihovih poslovnih dealova; o iskrivljavanju činjenica; ili da su navodi naprosto netočni. S druge strane, državne i porezne vlasti obećavaju istrage i suzbijanje nepravednih poreznih shema.
‘Pandora papers’ samo je zadnje u nizu masivnih curenja osjetljivih financijskih informacija koja su od 2014. naovamo otkrila kako svjetski moćnici, bogataši i celebritiji – a u nekim slučajevima i velike korporacije – koriste povoljne porezne sheme ili offshore tvrtke da bi si osigurali povlašteni tretman.
Kako funkcionira sustav
Samo curenje dokumenata – ni u ranijim slučajevima, poput ‘Panama papersa’ ili ‘Paradise papersa’, kao ni u ovom aktualnom slučaju – nije dokaz ilegalnih radnji. Korištenje offshore računa samo po sebi nije protuzakonito i mogu postojati sasvim legitimni razlozi zbog kojih netko poseže za tim rješenjem. No, prebacivanje novca kroz nerijetko složenu strukturu offshore tvrtki u otvara neugodna pitanja: u najmanju ruku, je li to etično? U gorem slučaju, radi li se o izbjegavanju plaćanja poreza i(li) skrivanju imovine.
U zadnjih sedam godina je, kako smo spomenuli, u nekoliko navrata objavljeno više milijuna povjerljivih dokumenata, otkrivajući financijske tajne i razotkrivajući kako funkcionira globalni sustav. Svaka objava protresla je političke i financijske strukture – ali s kojim rezultatom?
Golemo nezadovoljstvo javnosti
Neka od ranijih otkrića natjerala su političare na ostavke. Prije pet godina islandski premijer bio je suočen s golemim javnim nezadovoljstvom koje se prelilo u masovne prosvjede nakon što je u slučaju ‘Panama papers’ otkriveno da su on i supruga kupili offshore tvrtku kako bi uložili obiteljski prihod. Kada je postao zastupnik, prodao je svoj udio za simboličnu cijenu supruzi. No, ništa od toga nije bilo u njegovoj imovinskoj kartici.
Objava panamskih dokumenata izazvala je val bijesa na Islandu koji je kulminirao premijerovom ostavkom, unatoč tome što je tvrdio da nije učinio ništa pogrešno, dok je, primjerice, britanski “Guardian” (koji je tada, kao i sada, bio dio međunarodnog novinarskog tima) također pisao da nije bilo nikakvih dokaze koji bi ukazivali na utaju poreza ili bilo kakvu nepoštenu financijsku dobit. Ali je javni pritisak bio prevelik.
Pokušaj rušenja šefa EU Komisije
Bivši predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker također je bio prisiljen odgovarati na neugodna pitanja o drugoj velikoj aferi, tzv. LuxLeaks-u, u kojoj akteri nisu bili ni milijarderi ni celebritiji – pa niti sam Juncker – nego multinacionalne kompanije i njihov povlašteni porezni tretman. No, u vrijeme dok su se ti dealovi s tamošnjim poreznim vlastima događali, Juncker je bio premijer Luksemburga, dakle, prvi odgovorni za sve što se događa u državi.
Skandal je izbio nakon što je postao predsjednik Europske komisije. Dio euroskeptičnih zastupnika u Europskom parlamentu pokušao je progurati izglasavanje nepovjerenja njemu i Komisiji, ali im to nije pošlo za rukom. Juncker je odradio mandat, a Europska unija još uvijek se pokušava dogovoriti o zajedničkom pristupu oporezivanju koje bi onemogućilo nefer poreznu konkurenciju među članicama. No, zasad bez uspjeha.
Vraćeno više od milijarde dolara
Jedan od medijski eksponiranijih slučajeva iz ‘rajskih dokumenata’ 2017. bilo je, pak, ulaganje u jedan trgovački centar u Litvi. Ne bi to bila nikakva globalna vijest da se nije pojavilo ime frontmena U2. Bono Vox bio je pasivni mali dioničar jedne tvrtke sa sjedište na Malti koja je preko druge kompanije investirala u taj centar.
Irski roker povukao se iz tvrtke. Mediji su javljali da je, nakon istrage poreznih vlasti, litavska kompanija pristala platiti ukupno 53 tisuće eura zaostalog poreza i kazne za zakašnjelo plaćanje.
Globalno, svota koju su porezne vlasti uspjele vratiti bila je neusporedivo izdašnija: godinu dana nakon slučaja Panama papers, međunarodni konzorcij istraživačkih novinara objavio je da je u 22 države nadoknađeno 1,2 milijarde dolara, a istrage su pokrenute u više od 80 zemalja. To je bilo stanje prije dvije godine.
Gdje su sve porezni rajevi
Aktualna istraga – koja je masivna ne samo po količini objavljenih dokumenata, nego i opsegu suradnje među medijskim kućama i novinarima – otkrila je ne samo zanimljiva imena, nego i način na koji funkcionira offshore financijski sustav. Da porezne oaze odavno nisu nekakvi egzotični otočići, negdje daleko, u tropskim širinama.
Britanski Guardian zato procjenjuje da bi otkrića mogla biti neugodna za američkog predsjednika Joea Bidena koji je obećao da će predvoditi međunarodne napore za postizanje financijske transparentnosti u globalnom sustavu. “SAD se pojavljuju kao vodeće porezno utočište”, javlja britanski list, navodeći da dokumenti u tom kontekstu posebno sugeriraju Južnu Dakotu.
Nakon objave brojnih istraživačkih priča i analiza diljem svijeta – uključujući i Hrvatsku, gdje se dokumentima bavi portal Oštro – najavljene su i prve istrage. Poučeni iskustvom, ne očekujemo da će golemi trud velikog broja novinara istraživača rezultirati senzacijama. Ali barem je bačeno još malo svjetla na ono što bi mnogi radije ostavili skriveno, u nekom mračnom kutku financijskog svijeta.