Nakon što su u Negoslavcima kraj Vukovara uhićena dvojica muškaraca koje DORH sumnjiči za zločine na Ovčari, možda ćemo konačno i u Hrvatskoj dočekati jedno suđenje za stravične događaje u studenom 1991. godine unutar agresorskog logora u krugu nekadašnjeg kombinata Vupik.
Samo se nadamo da se Državno odvjetništvo u ovoj mučnoj i osjetljivoj stvari neće osramotiti kao nekidan u procesu protiv Ivice Todorića, u kome je oslobađajućom presudom za bivšeg vlasnika Agrokora i sve njegove suradnike, stvarno potučeno do nogu. Jer dvojica pripadnika nekadašnje teritorijalne obrane SAO Krajine protiv kojih je policija sada podnijela kaznenu prijavu – a prema saznanjima medija, riječ je o Draženku Đokiću i Vojinu Krstiću – proteklih su godina više puta ispitivana u policiji.
Na obavijesne su se razgovore odazivali i svaki put su puštani kućama. Na slična ispitivanja pozivano je, koliko čujemo, i niz drugih stanovnika Negoslavaca, ali poslije se nikad ništa nije dešavalo. Javnost, a pogotovo obitelji žrtava s Ovčare, silno zanima ima li DORH napokon nešto čvrsto, ali za rasplet treba pričekati.
Zlodjela nižeg ranga
Treba odmah kazati da Đokić i Krstić zasad nisu osumnjičeni za ubojstva koja su uslijedila, nego im se stavlja na teret da su se s drugim pripadnicima srpskih paravojnih skupina, postavili u ”špalir” kroz koji su deportirani ljudi od autobusa sprovođeni do hangara. Prolazeći kroz špalir, zarobljenici su ozljeđivani udarcima kundaka, palica i šipki i ponižavani psovkama i uvredama.
Riječ je o evidentnim i odvratnim zlodjelima, ali znatno nižeg ranga nego što su ubojstva, odnosno likvidacije. Ako, dakle, dvojica iz Negoslavaca budu optužena pa onda i osuđena za špalir, neće dobiti puno više od nekoliko godina zatvora.
Na Ovčari je, međutim, pobijeno od 255 do 264 hrvatska vojnika i civila koji su na stratište uglavnom dovezeni iz bolnice u okupiranom Vukovaru. Najmlađa žrtva imala je 16 godina, najstarija 76. Tijela ubijenih bačena su masovnu grobnicu, a buldožeri su je zatrpali zemljom. Hrvatska država, međutim, u ovih 25 godina nakon rata, još nije potpisala nijednu presudu za taj ratni zločin.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Presude samo u Haagu i Beogradu
To se objašnjava činjenicom da su svi oni koji su se bojali da će odgovarati za ratni zločin na Ovčari – pobjegli iz Hrvatske i tako postali nedostupni našem pravosuđu. Određena suđenja i presude pale su samo na Haaškom sudu i na sudu u Beogradu nakon optužnica koje je podiglo Tužiteljstvo za ratne zločine Srbije.
Haag je osudio Milu Mrkšića na 20 godina zatvora, Veselina Šljivančanina na 17 godina, Vojislava Šešelja na 10 godina, Slavko Dokmanović počinio je samoubojstvo u haaškom pritvoru, a optuženik Željko Ražnatović Arkan ubijen prije pokretanja postupka. Tužiteljstvo za ratne zločine Srbije optužilo je 2003. godine 18 osoba za ratni zločin na Ovčari.
Nakon sudskog postupka, koji je pravomoćno dovršen 2009. godine, 13 optuženika je osuđeno na kazne od pet do 20 godina, a petorica su oslobođena. Osuđeni su Miroljub Vujović, Stanko Vujanović, Predrag Milojević, Đorđe Šošić, Miroslav Đanković, Ivan Atanasijević, Saša Radak, Milan Lančužanin, Predrag Dragović, Milan Vojinović, Jovica Perić, Goran Mugoša i Nada Kalaba.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Isti ritam godinama
I, što se tiče Ovčare, to je to. U više navrata, pogotovo prije izbora, podizale su se s političke desnice kampanje u kojima se tražilo otkrivanje i procesuiranje počinitelja ratnih zločina nad hrvatskim snagama i civilima za vrijeme Domovinskog rata.
Ta tema otvara se svaki put i prije godišnjice pada Vukovara. Organi kaznenog progona redovito se optužuju za nerad i nemar, a političari SDSS-a za kolaboraciju u prikrivanju zločinaca koji, kako se redovito tvrdi, od rata mirno žive u Hrvatskoj. Ali kad dani komemoracije prođu, interes za sve to se gasi. Taj ritam gledamo godinama.
Neprocesuiranje ratnih zločina nametnuto je kao jedna od ključnih točaka dugotrajnog sukobljavanja među frakcijama u HDZ-u koje su proteklih godina bile oštro podijeljene na plenkovićevsku i karamarkovsku struju. Predsjednik stranke i premijer Andrej Plenković odgovorio je prije dvije godine na optužbe da sustav ništa ne radi osnivanjem Radne skupine za istraživanje ratnih zločina pri Ravnateljstvu policije. Odnos snaga u HDZ-u konačno je izmjeren na stranačkim izborima ovog proljeća i premoćnom pobjedom Andreja Plenkovića i njegovih kandidata za vodstvo stranke.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što Plenkoviću spremaju Penava i Škoro?
Na temi nekažnjenog stradanja Hrvata u Domovinskom ratu, posebno u Vukovaru, HDZ-ov gradonačelnik Vukovara Ivan Penava gradio je svoju kandidaturu za zamjenika predsjednika HDZ-a unutar takozvane “Opcija za promjene” Mire Kovača i Davora Ive Stiera. No Penava je na izborima dobio samo 28 posto glasova, a Tomo Medved iz Plenkovićeve ekipe 71 posto. Prije parlamentarnih izbora u srpnju, poraženi Penava prešao je u stranku Miroslava Škore.
Sada kada se Dan sjećanja 18. studenoga opet primiče, u HDZ-u vjerojatno strahuju da im Penava i Škorin Domovinski pokret u Vukovaru spremaju gadnu predstavu. Zato mnogi na ova uhićenja u Negoslavcima gledaju s dozom sumnje. U vladajućoj stranci kontrola moguće štete već je počela pa se naglašavaju uspjesi Radne skupine za istraživanje ratnih zločina koja je, kako se ističe, već kazneno prijavila 49 osoba.
Ako se ispostavi da je akcija privođenja u Negoslavcima samo skupljanje poena za Plenkovićevu Vladu pred ovogodišnji Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, neće biti dobro. Za počiniteljima ratnih zločina treba tragati dovijeka. Ali DORH ne smije raditi ofrlje samo da kratkotrajno zadovolji politiku. Za sada još nemamo garancije da u ovom slučaju nije riječ o tome.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hoćemo li zbilja konačno dočekati suđenje za stravične zločine na Ovčari?
Ispostavi li se da su privođenja samo skupljanje poena za Plenkovićevu Vladu, neće biti dobro
Sada kada se 18. studenoga opet primiče, u vrhu HDZ-a vjerojatno strahuju da im gradonačelnik Penava i Škorin Domovinski pokret u Vukovaru spremaju gadnu predstavu. Kontrola moguće štete već je počela pa se naglašavaju uspjesi Radne skupine za istraživanje ratnih zločina čiji je rezultat, kako čujemo, 49 kazneno prijavljenih. No ako se s vremenom ispostavi da su aktualna uhićenja u Negoslavcima samo skupljanje poena za Vladu pred ovogodišnji Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, neće biti dobro.
Nakon što su u Negoslavcima kraj Vukovara uhićena dvojica muškaraca koje DORH sumnjiči za zločine na Ovčari, možda ćemo konačno i u Hrvatskoj dočekati jedno suđenje za stravične događaje u studenom 1991. godine unutar agresorskog logora u krugu nekadašnjeg kombinata Vupik.
Samo se nadamo da se Državno odvjetništvo u ovoj mučnoj i osjetljivoj stvari neće osramotiti kao nekidan u procesu protiv Ivice Todorića, u kome je oslobađajućom presudom za bivšeg vlasnika Agrokora i sve njegove suradnike, stvarno potučeno do nogu. Jer dvojica pripadnika nekadašnje teritorijalne obrane SAO Krajine protiv kojih je policija sada podnijela kaznenu prijavu – a prema saznanjima medija, riječ je o Draženku Đokiću i Vojinu Krstiću – proteklih su godina više puta ispitivana u policiji.
Na obavijesne su se razgovore odazivali i svaki put su puštani kućama. Na slična ispitivanja pozivano je, koliko čujemo, i niz drugih stanovnika Negoslavaca, ali poslije se nikad ništa nije dešavalo. Javnost, a pogotovo obitelji žrtava s Ovčare, silno zanima ima li DORH napokon nešto čvrsto, ali za rasplet treba pričekati.
Zlodjela nižeg ranga
Treba odmah kazati da Đokić i Krstić zasad nisu osumnjičeni za ubojstva koja su uslijedila, nego im se stavlja na teret da su se s drugim pripadnicima srpskih paravojnih skupina, postavili u ”špalir” kroz koji su deportirani ljudi od autobusa sprovođeni do hangara. Prolazeći kroz špalir, zarobljenici su ozljeđivani udarcima kundaka, palica i šipki i ponižavani psovkama i uvredama.
Riječ je o evidentnim i odvratnim zlodjelima, ali znatno nižeg ranga nego što su ubojstva, odnosno likvidacije. Ako, dakle, dvojica iz Negoslavaca budu optužena pa onda i osuđena za špalir, neće dobiti puno više od nekoliko godina zatvora.
Na Ovčari je, međutim, pobijeno od 255 do 264 hrvatska vojnika i civila koji su na stratište uglavnom dovezeni iz bolnice u okupiranom Vukovaru. Najmlađa žrtva imala je 16 godina, najstarija 76. Tijela ubijenih bačena su masovnu grobnicu, a buldožeri su je zatrpali zemljom. Hrvatska država, međutim, u ovih 25 godina nakon rata, još nije potpisala nijednu presudu za taj ratni zločin.
Presude samo u Haagu i Beogradu
To se objašnjava činjenicom da su svi oni koji su se bojali da će odgovarati za ratni zločin na Ovčari – pobjegli iz Hrvatske i tako postali nedostupni našem pravosuđu. Određena suđenja i presude pale su samo na Haaškom sudu i na sudu u Beogradu nakon optužnica koje je podiglo Tužiteljstvo za ratne zločine Srbije.
Haag je osudio Milu Mrkšića na 20 godina zatvora, Veselina Šljivančanina na 17 godina, Vojislava Šešelja na 10 godina, Slavko Dokmanović počinio je samoubojstvo u haaškom pritvoru, a optuženik Željko Ražnatović Arkan ubijen prije pokretanja postupka. Tužiteljstvo za ratne zločine Srbije optužilo je 2003. godine 18 osoba za ratni zločin na Ovčari.
Nakon sudskog postupka, koji je pravomoćno dovršen 2009. godine, 13 optuženika je osuđeno na kazne od pet do 20 godina, a petorica su oslobođena. Osuđeni su Miroljub Vujović, Stanko Vujanović, Predrag Milojević, Đorđe Šošić, Miroslav Đanković, Ivan Atanasijević, Saša Radak, Milan Lančužanin, Predrag Dragović, Milan Vojinović, Jovica Perić, Goran Mugoša i Nada Kalaba.
Isti ritam godinama
I, što se tiče Ovčare, to je to. U više navrata, pogotovo prije izbora, podizale su se s političke desnice kampanje u kojima se tražilo otkrivanje i procesuiranje počinitelja ratnih zločina nad hrvatskim snagama i civilima za vrijeme Domovinskog rata.
Ta tema otvara se svaki put i prije godišnjice pada Vukovara. Organi kaznenog progona redovito se optužuju za nerad i nemar, a političari SDSS-a za kolaboraciju u prikrivanju zločinaca koji, kako se redovito tvrdi, od rata mirno žive u Hrvatskoj. Ali kad dani komemoracije prođu, interes za sve to se gasi. Taj ritam gledamo godinama.
Neprocesuiranje ratnih zločina nametnuto je kao jedna od ključnih točaka dugotrajnog sukobljavanja među frakcijama u HDZ-u koje su proteklih godina bile oštro podijeljene na plenkovićevsku i karamarkovsku struju. Predsjednik stranke i premijer Andrej Plenković odgovorio je prije dvije godine na optužbe da sustav ništa ne radi osnivanjem Radne skupine za istraživanje ratnih zločina pri Ravnateljstvu policije. Odnos snaga u HDZ-u konačno je izmjeren na stranačkim izborima ovog proljeća i premoćnom pobjedom Andreja Plenkovića i njegovih kandidata za vodstvo stranke.
Što Plenkoviću spremaju Penava i Škoro?
Na temi nekažnjenog stradanja Hrvata u Domovinskom ratu, posebno u Vukovaru, HDZ-ov gradonačelnik Vukovara Ivan Penava gradio je svoju kandidaturu za zamjenika predsjednika HDZ-a unutar takozvane “Opcija za promjene” Mire Kovača i Davora Ive Stiera. No Penava je na izborima dobio samo 28 posto glasova, a Tomo Medved iz Plenkovićeve ekipe 71 posto. Prije parlamentarnih izbora u srpnju, poraženi Penava prešao je u stranku Miroslava Škore.
Sada kada se Dan sjećanja 18. studenoga opet primiče, u HDZ-u vjerojatno strahuju da im Penava i Škorin Domovinski pokret u Vukovaru spremaju gadnu predstavu. Zato mnogi na ova uhićenja u Negoslavcima gledaju s dozom sumnje. U vladajućoj stranci kontrola moguće štete već je počela pa se naglašavaju uspjesi Radne skupine za istraživanje ratnih zločina koja je, kako se ističe, već kazneno prijavila 49 osoba.
Ako se ispostavi da je akcija privođenja u Negoslavcima samo skupljanje poena za Plenkovićevu Vladu pred ovogodišnji Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, neće biti dobro. Za počiniteljima ratnih zločina treba tragati dovijeka. Ali DORH ne smije raditi ofrlje samo da kratkotrajno zadovolji politiku. Za sada još nemamo garancije da u ovom slučaju nije riječ o tome.