Jedan zatvorenik otkrio je prilično grozne detalje o životu u Remetincu
Mogao bi dobiti 100.000 kuna odštete za 1279 dana u zatvoru
Nova presuda, teška sto tisuća kuna, izrečena je na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu protiv Republike Hrvatske zbog nehumanih uvjeta u zatvoru u Zagrebu. U famoznom Remetincu na odsluženju kazne Emanuel Bedek nalazio se od 28. svibnja 2009. godine pa idućih 1279 dana.
Tih nešto manje od tri i pol godine većinu vremena proveo je u ćeliji od 16,5 kvadrata zajedno s još 6-7 zatvorenika. “A u ćeliji su se nalazile dvije male klupe i stol, za koji je moglo sjesti svega četvero ljudi. Ostali su jeli stojećki ili na krevetima. Zbog skučenog prostora nisam se mogao ni kretati. Zato većina zatvorenika sjedi ili leži, a to dovodi do osjećaja tjeskobe i razdražljivosti te može eskalirati i do međusobnih sukoba.
Jedni su jeli, a drugi bili istovremeno na WC-u
Sanitarni čvor samo je djelomično odvojen zidom, koji u ovoj ćeliji nije dosezao do stropa niti je imao vrata. Objašnjavali su nam da je to potrebno ne bi li pravosudni policajci imali pregled u ćelije. Zbog toga se događalo da neki od zatvorenika jede, a drugi je na sanitarnom čvoru. Tu nema govora o minimumu privatnosti.
S obzirom na broj zatvorenika i jedan sanitarni čvor, u jutarnjim satima se na WC moralo čekati po pola sata, a ako netko ne bi mogao izdržati, morao bi nuždu obavljati pred drugima, u bocu, čašu ili slično. Ventilacije u prostoriji također nema iako većina zatvorenika puši, što u ljetnim mjesecima u kombinaciji s otvorenim sanitarnim čvorom uzrokuje nesnosan smrad. Tuširanje je bilo omogućeno jedanput tjedno, a češće samo na zahtjev, koji nam nije uvijek bio odobren.
Do liječničke pomoći samo uz pisanu zamolbu
Obitelj me mogla posjećivati najviše dvaput mjesečno po 15 minuta. Razgovarali smo preko staklene pregrade, bez fizičkog kontakta. Moji su bili nekad prisiljeni čekati satima zbog režima posjeta”, svjedočio je na sudu Bedek. Dodao je da je liječnička pomoć zatvorenicima pružana jednom tjedno, uz prethodnu pisanu zamolbu.
“Često se događalo da zbog velikog broja ljudi ni ne dobijem medicinsku pomoć. Znao sam na pregled liječnika čekati tjednima. U hitnim situacijama to može dovesti do strašnih i nepopravljivih posljedica”, kazivao je Bedek.
Ispod standarda Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava
Nepravomoćnom presudom kojom mu je zbog svega proživljenog tijekom izdržavanja kazne u Remetincu dosuđena pozamašna odšteta utvrđeno je i da ćelije tada nisu imale vatrodojavni sustav ni zaštitu od požara. Prehrana je bila jednolična u svakom tjednu – zatvor je pripremao sedam vrsta jela – što je na koncu dovelo do zasićenja istom hranom i gubitka apetita. Smio je šetati dva sata dnevno, ali samo u smjeru kazaljke na satu.
“Dakle, ovakvi uvjeti ne odgovaraju standardu Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava niti odredbama zakona o izvršavanju kazne zatvora”, stoji u odluci suda kojom je kažnjena Republika Hrvatska. Po ocjeni ovog suda to predstavlja nehumani način postupanja sa zatvorenicima, o čemu je odluku donio i Ustavni sud RH, koji je naložio Vladi da takve uvjete življenja zatvorenika mora mijenjati.
“Uvažavajući sve organizacijske mogućnosti Zatvora u Zagrebu, činjenica je da je Pravilnikom propisano pravo zatvorenika na pranje tijela dva puta tjedno, što je ispod danas općeprihvaćenih higijenskih standarda, pa je ograničavanjem i ovog prava tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti”, istaknula je sutkinja Vinka Nobilo u obrazloženju presude.