Markovina: HRT-ova uprava, svjesna svog skorog kraja, pokušava prije odlaska učiniti što veću štetu
Zašto su ukinute dvije odlične emisije na trećem programu radija
Ako smo iz dosadašnjeg iskustva s odlazećom vlasti i njihovim pomazanicima na HRT-u nešto mogli naučiti, to je činjenica da za njih nema nikakvih granica. Preciznije govoreći, za njih ne postoji praktično ništa nezamislivo, pri čemu su najveći izgledi da će povući poteze koji se ni na jedan logičan način ne mogu braniti.
Ovog puta odlučili su se na konačnu cenzuru na trećem programu radija, u sklopu koje su ukinuli dvije odlične emisije Ljubice Letinić, ‘Audiodoc’ i ‘Skrivena strana dana’ te emisiju Ivice Prtenjače i Srđana Sandića, ‘Jutro na trećem’.
Za one čitatelje koji su manje upućeni, vrijedi naglasiti kako je Ljubica Letinić ove godine dobila nagradu Hrvatskog novinarskog društva za radijsko novinarstvo, dok je emisija ‘Juto na trećem’ bila najslušanija emisija trećeg programa.
Dujmović je instalirana samo kako bi provela čistku
Iako je već i najnaivnijima jasno da je vršiteljica dužnosti glavne urednice trećeg programa, Nevenka Dujmović dovedena na tu poziciju upravo kako bi ideološki očistila program, to nam za razumijevanje čitavog problema neće biti dovoljno, i to iz dva razloga.
Ponajprije zato što time po tko zna koji put konstatiramo poteze koje aktualna uprava na HRT-u vuče, a potom i zbog toga što puka konstatacija nije dovoljna za ozbiljnu analizu ovog poteza.
Ovo sve navodimo stoga što aktualna cenzura predstavlja najočitiji primjer revolucionarnog karaktera aktualnog vodstva na javnoj televiziji. Uprava se, naime, ponaša kao istinski revolucionarno tijelo, koje je svjesno skorog kraja i nedostatka legitimiteta, zbog čega pokušava u sudačkoj nadoknadi počiniti što više štete koju će biti mukotrpno sanirati.
Aktualno vodstvo HRT-a najbezobraznije je dosad
Kako im je jasno da za vlastito djelovanje nemaju nikakav legitimitet, jer pokušavaju nametnuti uniformirani svjetonazor na javnoj televiziji koja bi trebala reprezentirati sve slojeve društva, savršeno su cijepljeni od potrebe da vlastite poteze brane na bilo koji način.
Općenito govoreći, suočavamo se sa rijetkim primjerom potpunog izostanka interesa za reakciju javnosti, što se u širom smislu može opisati kao isključivo priznavanje suda vlastite partije.
Radi se inače o istom obrascu ponašanja kojeg smo vidjeli kod Vlade u cjelini, ali i na primjeru premijera Oreškovića, koji je odlučio potpuno izignorirati činjenicu da je pet tisuća kulturnih radnika tražilo odstupanje ministra kulture.
Bez ikakvog racionalnog objašnjenja
Samo je zahvaljujući takvom pristupu moguće bez ikakvog racionalnog objašnjenja ukinuti dvije emisije novinarki godine i najslušaniju emisiju na programu kojeg uređuju. Iako se hrvatsko društvo gotovo neprestano susreće s raznim vrstama posvemašnjeg bezobrazluka, današnje vodstvo HRT-a moglo bi sva ta iskustva nadmašiti.
Unatoč tome što nema nikakve sumnje da će u skorije vrijeme autori cenzuriranih emisija iznova dobiti vlastiti prostor na radiju te im ova cenzura neće dugoročno naštetiti, to ne znači da nije skandalozna.
S jedne strane zbog elementarnog nepoštovanja prema kvaliteti i radu vlastitih novinara, a potom i zbog ataka na vlastite slušatelje. Kako drukčije tumačiti odluku o ukidanju najslušanije emisije, doli napadom na slušatelje.
Znakovit stari intervju Zlatka Hasanbegovića
Imajući u vidu ove dvije stvari, očito je kako se ne radi o nikakvoj normalnoj upravi i uredničkom timu, već o ljudima koji su došli osvojiti neprijateljski teritorij i iza sebe ostaviti spaljenu zemlju.
Da je tome tako, svjedoči i neposredan poticaj za ovo što se događa, kojeg možemo pronaći u intervjuu tada malo poznatog povjesničara Zlatka Hasanbegovića, danog ‘Glasu koncila’.
“Sve dok se u javnom simboličkom prostoru ne odbace svi jugoslavenski simboli nad modernim hrvatskim nacionalnim i državnim identitetom, trajno će stajati sjena jugoslavenstva kao povijesnog normativa nasuprot hrvatstvu kao provizoriju i povijesnom ekscesu.”
Napadi na profesionalizam postali su uobičajeni
“Kome nije jasno o čemu je riječ, predlažem da svaki dan sluša Treći program Hrvatskog radija i »postmodernu« neojugoslavensku »dekonstrukciju« i rastakanje hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta, naravno ne više novcem stanovitih zaklada već hrvatskih poreznih obveznika.”
Imajući u vidu ovu izjavu, lakše ćemo razumijeti sličnost djelovanja uredništva trećeg programa i onoga što svakim svojim potezom radi tehnički ministar kulture. No u svemu tome, ne bismo trebali gubiti iz vida jedan važan detalj, koji temeljno obilježava aktualnu upravu, kao i Vladu na odlasku.
Riječ je o otvorenom napadu na profesionalizam i rušenju bilo kakvih kriterija i standarda. Ovo sad već postaje pravilo. Tko god se na bilo koji način kvalitetom izdvojio i stekao poštovanje gledatelja i slušatelja, taj je po kratkom postupku cenzuriran.
HRT ovakvim potezima uništava samog sebe
Bilo da je riječ o Deanu Šoši, čiji se uspjeli koncept trećeg programa ubrzano urušava, bilo da se radi o Trećoj povijesti, ali i kompletnom ukidanju manje-više svih dijaloških sadržaja na trećem programu radija.
No sve to, koliko god se nadali, neće pomoći niti krajnjim ciljevima vladajućih, niti kvaliteti programa. Jer kad jednom ukinete nešto kvalitetno, nećete novim sadržajima zadržati publiku i utjecaj na nju. Tim prije, ako proizvodite nemjerljivo dosadan i loš program, u odnosu na onaj prethodni. Navodimo to iz prostog razloga što se kvaliteta gradi, a ne uvodi dekretom.