Hrvatska je platila odštetu žrtvama Mirka Norca. Sad zbog gafa tužiteljstva on ne mora taj novac vratiti državi

Osim Norca, iznos od oko 100 tisuća kuna ne moraju refundirati ni njegovi suradnici Tihomir Orešković i Stjepan Grandić

Zbog greške tužiteljstva Republika Hrvatska nije uspjela vratiti više od sto tisuća kuna odštete koju je ranije isplatila žrtvama umirovljenog generala Mirka Norca i njegovih suradnika Tihomira Oreškovića i Stjepana Grandića. Tu odštetu dobile su žrtve Gospićke trojke, jer su nad njima počinili ratni zločin. Sada država od okrivljenih pokušava naplatiti taj novac. U posljednjem postupku, koji je okončan prije nekoliko dana, učinjen je gaf zbog kojeg je zahtjev države odbijen.

Norac, Orešković i Grandić pravomoćno su osuđeni za ratni zločin nad civilima u Gospiću, Karlobagu i okolici. Zbog odvođenja i ubojstava civila Orešković, koji je tada bio tajnik Operativnog štaba u Gospiću, kažnjen je s 15 godina zatvora, Norac je kao zapovjednik 118. brigade dobio 12 godina zatvora, a Grandić, koji je bio zapovjednik II. bojne smještene u Vojarni Perušić, kažnjen je s deset godina zatvora.

Država naplaćuje odštete od osuđenih za ratni zločin

Njihovim žrtvama Republika Hrvatska u posljednjih nekoliko godina isplaćuje odštete, te kasnije, kako je Telegram već pisao, pokreće postupke protiv osuđenih hrvatskih branitelja ne bi li oni te iznose refundirali državnom proračunu. No, kako proizlazi iz posljednje nepravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, tužiteljstvo je napravilo propust zbog kojeg je odbijena regresna tužba države protiv Norca, Oreškovića i Gradnića. Hoće li se taj propust moći ispraviti u žalbenom procesu ostaje za vidjeti.

Među žrtvama Norca i njegovih suradnika u jesen te 1991. godine bili su i učiteljica Stojanka Borić i njezin tada semogodišnji sin Đorđe. Njihovo uhićenje naredili su Orešković i Norac iako, kako stoji u presudi, zato nije bilo nikakvog razloga. Ovo dvoje civila odvedeni su u Vojarnu u Perušić gdje ih je Grandić zatočio.

Ljudi s popisa odvedeni su u vojarnu

Stojanki i njezinom sinu stavljene su lisice na ruke i u vojarnu su odvezeni vozilom vojne policije. Tamo su, kako su opisali, držani neko vrijeme u nečovječnim uvjetima, a dio njihovih susjeda i znanaca kasnije je i ubijen. No, majku i sina, Grandić je relativno brzo pustio.

“Po nas je 17. listopada 1991. došao čovjek koji je imao notes iz kojeg je čitao imena osoba. Bili su to Srbi iz moje škole. Interesirao se za njih, kao i za Radmilu Stanić koja je već odvedena tijekom noći 16. na 17. listopada. Za razliku od najmanje pedeset civila likvidiranih u Lipovoj Glavici i na Pazarištu ja i moj sin smo smrt izbjegli za dlaku”, svjedočila je u procesu zbog ratnog zločina Stojanka Borić.

Naknadno je Republika Hrvatska Borićima isplatila 107.563 tisuće kuna odštete. To je dio od oko 2,3 milijuna kuna, što je ukupni iznos kojeg država potražuje od Gospićke skupine, Norca, Oreškovića i Grandića.

Tužiteljstvo nije provelo psihijatrijsko vještačenje

Odšteta je majci i sinu isplaćena još 2013., nakon čega država pokreće postupak u kojem traži od Norca, Oreškovića i Grandića da taj novac vrate u proračun. Njih trojica pokušali su uvjeriti sud kako odvođenje Stojanke Borić i njezinog sina i nije bio ratni zločin, bez obzira što su oboje na popisu žrtava iz presuda kojom su pravomoćno osuđeni upravo za ratni zločin.

Iako taj argument tužene trojke nije prihvaćen, sud je ipak odbio odštetni zahtjev države težak 107 tisuća kuna s kamatama od 2013. godine. Takvu odluku sud je donio jer tužiteljstvo nije u ovom postupku provelo psihijatrijsko vještačenje žrtava Gospićke skupine, niti su Norac, Orešković i Grandić mogli na sudu propitivati strah i jačinu duševnih boli što su ih majka i sin proživjeli zbog nezakonitog odvođenja u vojarnu u Perušiću.

Tužiteljstvo nije čak ni predložilo to psihijatrijsko vještačenje kao dokaz, a bez njega sud uopće nije mogao procijeniti visinu odštetnog zahtjeva što ga država pokušava naplatiti od Norca, Oreškovića i Grandića. Zbog toga je zahtjev za refundiranjem 107.563 kune odbijen, a država zbog ovog propusta tužiteljstva mora podmiriti i gotovo 50 tisuća kuna sudskih troškova.