Hrvatska se, konačno i otvoreno, priključila Mađarskoj i Poljskoj. Nazadne ideje sad želimo izvoziti
Ministarstvo vanjskih poslova želi 'zaštiti tradicionalne obitelji'
Otprilike u isto vrijeme dok je Željka Markić pokretala organizirani napad na Novosti, a njezini idejni istomišljenici napad na HAVC i dok se pristojniji dio javnosti zgražao nad činjenicom da je Ladislav Ilčić imenovan za savjetnika ministra vanjskih poslova za ljudska prava, ne uspijevajući dokučiti što Ilčić ima s vanjskim poslovima, dobili smo odgovor na to pitanje.
Ministarstvo vanjskih poslova je posložilo prioritete na polju zaštite ljudskih prava, formulirajući ih na sljedeći način: ‘Hrvatska će posebnu pažnju posvetiti promociji i zaštiti tradicionalne obitelji, temeljene na definiciji braka kao zajednice žene i muškarca, što je prirodna i temeljna jedinica ljudskog društva’.
Liberalni dio Europe odlučio se probuditi
S obzirom na to da su slično izdvojeno stajalište Europskoj komisiji uz Hrvatsku uputile samo Mađarska i Poljska, jasno je kako se u Europskoj Uniji stvorila koalicija ultrakonzervativnih i klerikalnih zemalja koje su vlastita iskustva borbe protiv manjinskih prava i drugačijeg mišljenja odlučile izvesti u Europu.
Odgovor na pitanje zašto se to događa upravo sada, pored općih trendova u kojima je ovakva vrsta desnice došla na vlast u mnogim zemljama ili ima ozbiljnih izgleda da na nju dođe, što je prije bilo nezamislivo, pronaći ćemo u tome što se liberalni dio Europe odlučio probuditi i zaustaviti val retradicionalizacije koji se iznova afirmira u čitavom zapadnom svijetu.
Točka na kojoj će se zemlje EU ideološki razići
Konkretnije govoreći, nakon što je Trumpova administracija odlučila obustaviti financiranje međunarodnih razvojnih programa reproduktivnog zdravlja za žene, koji uključuju i pristup sigurnom pobačaju, Kraljevina Nizozemska je pokrenula globalnu donatorsku kampanju s ciljem prikupljanja 600 milijuna dolara koje su do sada u te svrhe uplaćivale SAD.
Iz svega što je do sada navedeno, očito je da će se na toj točki zemlje Europske Unije ideološki razići, na način da će liberalne zemlje aktivno podržati ovu inicijativu, dok će samodostatne nacionalističke države ostati na drugoj strani i napraviti sve da je opstruiraju.
Cilj je stvaranje jednoobrazne Hrvatske
Tako će u EU, čak i u onim ključnim točkama koje su se naglašavale kao njezina prednost, a to su zaštita ljudskih i manjinskih prava te promocija demokratskih i liberalnih vrijednosti, sve to biti dovedeno u pitanje. To drugim riječima znači da birokratizirani jezik prekopiran iz europskih institucija više neće imati nikakvu ulogu i da će fingiranje nekakvog europskog zajedništva i jedinstvene politike doći otprilike na razinu Kolindinog zajedništva i nadvladavanja razlika.
Pokušamo li uočiti barem neke dobre stvari u svemu ovome, one se odnose na to da nijedna politika više neće moći biti nacionalna, nego nužno i europska te da će se prostor ozbiljne političke borbe prenijeti i na Europski parlament. Što je hvalevrijedna novost i svakako bolja situacija od one u kojoj hrvatski europarlamentarci tako divno surađuju da Tonino Picula piše afirmativan pogovor Stierovoj politički skandaloznoj knjizi.
Razlika između devedestih i danas
Uvažavajući sve navedeno, jasno je kako se kod aktualne vlasti radi o temeljito pripremljenoj i ozbiljno promišljenoj politici, koja je razvila ideologiju, plan i metode i rada, s krajnjim ciljem temeljite preobrazbe društva i stvaranjem jednoobrazne Hrvatske u kojoj će svi disonantni tonovi i svaka drukčijost biti držani podalje od šire javnosti.
Ono što pak razlikuje aktualni trenutak od onog iz devedesetih, kad je postojao idejno sličan plan, odnosi se na već navedenu činjenicu, kako sada ovdašnja desnica u tome nije sama i kako ne postoji mogućnost tako snažnog pritiska iz Europe koji bi mogao istinski promijeniti političke procese u zemlji.
Nužno je internacionalizirati otpor
Nasušna potreba za organizacijom otpora takvoj politici trebala bi stoga uvažiti ogledni primjer ovoga o čemu govorimo, a to je reakcija demokratske javnosti u Poljskoj, koja je u potpunosti stala iza tamošnje Frljićeve predstave.
Ta predstava je na identičan način i od istog stanja svijesti proskribirana u Poljskoj, kao i sve što se u medijskom, kulturnom, civilnom i ljudskopravaškom smislu našlo na udaru vladajuće desnice u Hrvatskoj i stoga je nužno internacionalizirati otpor prema cenzorskim praksama svake vrste.