Nije još službeno, ali Erdogan je proglasio pobjedu. Evo što to znači i što slijedi

Promjene ustava zamjenit će turski sustav parlamentarne demokracije praktički svemogućim predsjednikom, a sam Erdoğan na toj bi poziciji sada mogao ostati sve do 2029. godine te ga zapadnjački mediji već zovu novim sultanom.

Kako će utjecati na odnose s Europom

Turski je parlament u siječnju već bio potvrdio te promjene, ali bio je nužan referendum kako bi Erdoğanove zamisli bile provedene u djelo. Ishod bi trebao narušiti i nategnute odnose između Turske i Europske unije, jer je Erdoğan najavio da bi mogao promijeniti politiku zaustavljanja ratnih izbjeglica iz Sirije i Iraka na putu prema Europi, što je Turska dosad provodila.

Dužnosnici Europske unije smatraju da turski referendum neće smanjiti napetosti u odnosu te zemlje s EU, a izgledno je da bi to moglo posve uništiti kandidaturu Ankare za članstvo u Uniji koja je pregovore započela 2005. godine. Kandidaturu Turske za članstvo u EU posve bi mogla potkopati predložena odredba da se na snagu vrati smrtna kazna.

Što će se konkretno dogoditi

• U ustav ulazi 18 amandmana koji će ukinuti skoro 70 godina višestranačkog parlamentarizma
• Godine 2019. predsjednički i parlamentarni izbori bit će održani istovremeno. Ako pobijedi, Erdoğan bi imao pravo na još dva petogodišnja predsjednička mandata, što znači da bi na toj funkciji mogao ostati do 2029. godine (a imat će opciju i trećeg uzastopnog mandata, ako parlament prekine drugi traženjem prijevremenih izbora). Erdoğanova prethodna dva mandata, od 2003. do 2014. godine, ne bi se više računala
• Promjene će stupati na snagu u fazama. Nakon izbora 2019., pozicija premijera bila bi ukinuta, a Erdoğan bi preuzeo veliki dio izvršnih ovlasti, a i ovlasti koje se tiču drugih grana vlasti. Primjerice, imao bi pravo imenovati 12 od 15 sudaca ustavnog suda, određivati proračun, odlučivati tko sjedi na Nacionalnom sigurnosnom vijeću, jednoj od najvažnijih državnih agencija
• Pozicija premijera bit će ukinuta, a bio bi uveden položaj jednog ili više potpredsjednika. Zakonodavne i izvršne grane vlasti bi, barem službeno, trebale ostati razdvojene
• Kao predsjednik, prema trenutnom zakonu, Erdoğan je morao napustiti svoju stranku i slubeno zauzeti politički neutralan stav. Ali prema novim regulama, moći će se ponovno pridružiti AKP-u, što će, prema tvrdnjama opozicije, onemogućiti svu političku neutranost. Predsjednika će biti i mnogo teže maknuti s funkcije
• Predložene promjene će predsjedniku dati vrlo široke ovlasti da izdaje dekrete koji će silom zakona odmah stupati na snagu. Iako će njegovi prijedlozi biti podložni sudskoj reviziji, Erdoğan će biti taj koji će imenovati većinu sudaca
• Erdoğan će imati pravo na neodređeno vrijeme produljiti trenutno izvanredno stanje koje je uvedeno nakon propalog pokušaja državnog udara u srpnju 2016. godine
• Iako će broj mjesta u parlamentu biti povećan sa 550 na 600, zakonodavno tijelo više neće imati ovlasti da pokrene glasanje o nepovjerenju državnih dužnosnika. Potpredsjednici i ministri – ali ne i predsjednik – i dalje će moći dobivati pisana pitanja od parlamentaraca
• Predsjednik će moći naređivati disciplinske istrage protiv bilo kojeg od 3,5 milijuna zaposlenika u turskoj javnoj i državnoj upravi
• Uspjeh referenduma posve će udaljiti Tursku od EU

Zašto su neki glasali ‘da’

Većina onih koji se slažu s ustavnim promjenama dolazi iz stranke AKP, koja je u savezu s nacionalistima. Oni koji zagovaraju promjene tvrde da će to dovesti do “snažne Turske”, u kojoj će izvršna vlast imati moć u promicanju gospodarskog razvoja i u borbi protiv terorizma, podsjećajući na kaos koalicijske vlade u devedesetima, čije su konstantne prepirke odvele Tursku u ekonomsku recesiju i katastrofalnu inflaciju.

Također vjeruju da će moćna izvršna vlast, koju uspoređuju sa sustavima u Francuskoj, SAD-u ili Meksiku, biti sposobnija nositi se s prijetnjom terorizma u neizvjesnim vremenima, osobito nakon pokušaja puča, porasta nasilja u većinski kurdskim područjima te u svjetlu aktualne kampanje protiv takozvane Islamske države i Gülenove mreže. Apologeti novog ustava vide utjehu u stabilnosti nastavka vladavine AKP-a.

Pristaše također kažu da je promjena nužna kako bi se odmaknuli od zastarjelog ustava, sastavljenog pod vojnom vladavinom, za koji kažu da je stvorio “dvoglavu izvršnu vlast” s proturječnim ovlastima i polugama kadrima potpuno paralizirati donošenje odluka. Također kažu da postoji sasvim dovoljan sustav kontrole predsjedničkih ovlasti, kao što je mogućnost opoziva predsjednika u većem broju potencijalnih zloporaba položaja nego što je to slučaj sada te sazivanje prijevremenih predsjedničkih izbora kako bi se izbjegla prekomjerna koncentracija moći u rukama jedne osobe.

Muhammet Emin Akbaşoğlu, AKP-ov zastupnik i član odbora za ustav, kaže da će “biti više stabilnosti, Turska više neće gubiti dragocjeno vrijeme, nesigurnosti i svari koje mogu izazvati nestabilnost nestat će, a državni aparat će odbaciti svoj balast i dijelove koji slabo funkcioniraju”.

Zašto su neki glasali ‘ne’

Dvije glavne oporbene stranke, strogo sekularna Republikanska narodna stranka (Cumhuriyet Halk Partisi ili CHP) i Narodna demokratska stranka (Halkların Demokratik Partisi, HDP) – koja je većinski sastavljena od članova kurdske manjine i ljevičara te drugih manjinskih skupina – glasale su protiv prijedloga.

Oponenti vjeruju da bi predsjednički sustav bio uvod u režim pod potpunom Erdoğanovom kontrolom, za kojega navode da je kroz godine postao autoritaran vođa. Ukazuju na masovne čistke disidenata i protivnika režima koje su proveli vladajući, kao i na predsjednikovu očiglednu osjetljivost i na najmanje prigovore na osobnog razini ili uvrede, što smatraju dokazom da ne tolerira bilo kakvu vrstu kritike.

Kažu da bi promjene osnažile predsjednika u procesu čistke birokratskog aparata, policije, vojske, sudstva, obrazovnog sustava te sustavnih uhićenja i maltretiranja brojnog članstva HDP-a.

Bülent Tezcan, CHP-ov zastupnik u patlamentu i član odbora za ustav, smatra da predloženi paket mjera znali da će “demokratski sustav u Turskoj biti zamijenjen vladavinom jednog čovjeka”. “Predsjedniku bi se dale sve ovlasti, uključujući izvršnu i sudsku granu, a sve tri poluge vlasti bile bi povezane s tom jednom osobom”, dodao je.

Dodatno, protivnici naglašavaju da je referendum održan u vrlo neprijateljskoj atmosferi, s poltičkim oponentima koji su ušutkani zatvranjem velikog broja vodećih političara, intelektualaca i novinara, uključujući i karizmatičnog predsjednika HDP-a Seahattina Demirtaşa te novinare oporbenih novina Cumhuriyet.

Osporavaju i navode da će sustav imati adekvatnu razinu kontrole predsjedničkih ovlasti i tvrde da se ne bi ni pokušalo raditi na tome da se ograniči predsjednička moć. Ključ leži u predloženom oduzimanju parlamentarnog prava nadzora nad izvršnom vlasti, što bi Erdoğanu dalo veće ovlasti da imenuje brojne suce te da ostane član AKP-a i da na koncu konsolidira svoj stisak nad svim aspektima političkog života u zemlji.