Inicijativa triju mora uopće nije loša ideja. Šteta što će propasti zbog Hrvatske, Poljske i Trumpa

Dodatna korist je energetska suradnja

Osim potencijalnog osnaživanja Poljske i njezinih mogućih saveznica, dodatna korist od Inicijative Baltik-Jadran-Crno more je i u toliko spominjanoj energetskoj suradnji. Zbog desetljeća sovjetske dominacije i kasnijeg zanemarivanja, prostor srednje Europe, kao i država istočnog Balkana, toliko je ovisan o uvoznom plinu da Rusija u njemu doslovno može paliti i gasiti svjetlo kako joj se prohtije. Bugarska i dalje sav svoj plin uvozi iz Rusije, kao donedavno i Litva, Latvija i Estonija; udio ruskog plina u drugim istočnim članicama, poput Rumunjske i Slovačke, ne pada ispod 75 posto.

Rusija je u nekoliko kriza s Ukrajinom pokazala da itekako zna iskoristiti europsku ovisnost o svom plinu kao sredstvo ucjene i prisile. U zimi 2009. čak je i Hrvatska, koja ne ovisi o ruskom plinu, taj energent preko Italije uvozila iz Alžira i Libije jer je Rusija zavrnula ventile i ostavila dobar dio Europe da se smrzava. Rusija pod Vladimirom Putinom revizionistička je sila koja ne preže od agresivnog nametanja svoje volje susjedima, a zbog personalizirane prirode njegove vlasti u srednjom roku prijeti joj period ozbiljne nestabilnosti i kaosa kao rezultat borbe za vlast nakon odlaska Putina.

Novi uzlet ideje o energetskom koridoru

Sve su to razlozi da članice Europske unije smanje svoju ovisnost o ruskom plinu. Inicijativa triju mora tu ima dobar plan – diversifikaciju izvora opskrbe plinom kroz izgradnju LNG terminala i povezivanje europskih energetskih mreža ne samo u smjeru istok-zapad, kako plinovodi teku otkako su položeni, nego i u smjeru sjever-jug. Stvaranje energetskog koridora između Baltika i Jadrana doprinijelo bi energetskoj sigurnosti cijele regije, opravdano zagovaraju poljski predsjednik i hrvatska predsjednica, inicijatori ovog projekta.

Ideja energetskog koridora, ili «uspravnice» kako ju je komično nazvala Kolinda Grabar Kitarović, nije nova ali bi mogla dobiti novi zalet. Cijena transporta ukapljenog prirodnog plina i pripadajuće tehnologije značajno je pala, na tržištu se događaju fundamentalne promjene koje jedan od najvećih svjetskih stručnjaka za plin, Tim Boersma sa Sveučilišta Columbia, naziva nastankom «novog plinskog poretka». Za to je dobrim dijelom, i potpuno neočekivano, zaslužna Amerika. Još do prije godinu i pol dana, dok Senat nije ukinuo zabranu, iz Sjedinjenih Država nisu se smjeli izvoziti nafta ili plin. Amerika je desetljećima bila ovisna o uvozu nafte i prošla je više ozbiljnih kriza, osobito u 1970-ima.

Najbolja stvar kod LNG-a je fleksibilnost

One nisu samo uzdrmale američku ekonomiju, nego i formulirale vanjsku politiku. Bliski odnosi sa Saudijskom Arabijom i drugim bliskoistočnim diktaturama nastali su iz američkog interesa za stabilnim dotokom nafte. No, zahvaljujući revolucionarnoj metodi frackinga – hidrauličnog drobljenja škriljevca – iz kojega se dobivaju nafta i plin, Amerika je u zadnjem desetljeću ne samo počela proizvoditi ozbiljne količine fosilnih goriva, nego je u tome nadmašila i Rusiju i Saudijsku Arabiju. Već šest godina Amerika je najveći proizvođač nafte i plina na svijetu. Prošlog mjeseca, prvi tanker s američkim ukapljenim plinom stigao je u LNG terminal u Poljsku, što su u Varšavi u četvrtak proslavili Donald Trump i predsjednik Andrzej Duda.

No, jedna od najboljih karakteristika LNG-a je fleksibilnost. Potpuno suprotno od plinovoda, koji uvijek leži na istom mjestu i kupca geopolitički veže uz proizvođača, tanker s ukapljenim plinom, slično kao i tanker s naftom, može doći s raznih strana. A na tom tržištu postoji nekoliko ozbiljnih igrača, od velikih plinskih proizvođača Katara i Australije, preko država koje se s plinovoda prebacuju na LNG tehnologiju, poput Norveške i Alžira, do onih koji su tek otkrili velika plinska polja i pripremaju se postati izvoznici – Cipar, Izrael i vjerojatno Egipat. Tehnologija za prihvat i regasifikaciju ukapljenog plina više nije astronomski skupa, ali je postrojenje za ukapljivanje plina i dalje ozbiljna investicija. Iako ima velike ambicije, Amerika zasad ima samo jedan takav terminal, a izgradnja dva dodatna tek je u planu.

Uspjeh će vjerojatno ostati samo na riječima

Ideja Inicijative triju mora o stvaranju energetskog koridora koji bi spojio plinsku infrastrukturu na Baltiku s onom na Mediteranu danas zato više nije samo prazna priča. Na Baltiku odnedavno postoje dva nova LNG terminala, u poljskom Świnoujściu i u Klaipėdi u Litvi. Još nekoliko postrojenja je u planu – u Latviji, Estoniji i Finskoj. Stvari su se pokrenule i sa sredozemne strane – jedini postojeći LNG terminal u jugoistočnoj Europi, blizu Atene, upravo se proširuje, a Grci grade još jedan, na obali nedaleko od granice s Bugarskom. Taj bi se trebao spojiti na postojeću plinsku mrežu i opskrbljivati Bugarsku, Rumunjsku i Srbiju.

“Imate podršku Sjedinjenih Države za izgradnju koridora kojim bi se poljski LNG terminal i mreža plinovoda spojila s novim terminalom na otoku Krku u Hrvatskoj. Jesam li dobro izgovorio ‘Krk’?”, pitao je na summitu Inicijative Donald Trump, našto ga je predsjednica Grabar Kitarović pohvalila. Sjedeći dva mjesta od njega, otkrila je da je autorima njegova govora osobno pomogla oko toga kako napisati ‘Krk’ da Trump zna pročitati napisano. Činilo se da je hrvatska predsjednica, koja je supredsjedala konferencijom, na vrhuncu svog vanjskopolitičkog uspjeha. LNG terminal na Krku opravdan je iz niza razloga, a najviše zbog geografije – nalazio bi se na mjestu najbliže spone između Mediterana i Srednje Europe. No, veliki uspjeh predsjednice Grabar Kitarović ostat će vjerojatno samo na riječima jer je izgradnja LNG terminala u Hrvatskoj samo pusti san.

Problemi koji dovode u pitanje izvedivost svega

Alternativne opskrbne rute trebale bi osigurati energetsku nezavisnost Srednje Europe i smanjiti njezinu ovisnost o Rusiji, ali hrvatski dio tog plana sprečava upravo Rusija. Preko svoje ispostave u mađarskoj vladi i MOL-u blokira izgradnju LNG-a na Krku. No, to je samo jedan od tri ozbiljna problema koja dovode u pitanje izvedivost svega što je u četvrtak izgovoreno na skupu u Varšavi čiji je počasni gost bio Donald Trump. Isti razlog koji je doveo Donalda Trumpa u Varšavu ujedno je i prvi veliki problem Inicijative triju mora – činjenica da je njen pokretač Poljska.

Najvećom slavenskom članicom Europske unije već dvije godine vlada ekstremno desna vlada pod mentorstvom ideologa Stranke zakona i pravde, bivšeg premijera Jarosława Kaczyńskog. Od 2015. Poljska je otklizala u protudemokratskom, iliberalnom smjeru kroz niz nesmiljenih udara vlade na slobodu govora, nezavisne medije i pravosudne institucije. Iako se stanje u Poljskoj još ne može mjeriti s onim u Mađarskoj, koja se pretvorila u autoritarnu, protueuropsku despociju sličnu Putinovoj Rusiji i Erdoganovoj Turskoj, obje države već su godinama u neformalnoj izolaciji unutar Europske unije. Politički utjecaj Poljske u Uniji je, upravo zbog protudemokratske politike koju vodi Kaczyński, gotovo zanemariv.

Trump i poljski predsjednik su ideološki bliski

Zato je Donald Trump, koji se u više navrata pokazao kao otvoreni protivnik ideje Europske unije, i došao u Varšavu. Američki predsjednik i ljudi koje je postavio u svoju administraciju ideološki su bliski Kaczyńskom. Trump je otkazao posjet Velikoj Britaniji, najbližoj američkoj saveznici, jer je htio izbjeći prosvjede. Kad su mu u četvrtak na varšavskom Trgu Krasińskih tisuće okupljenih pljeskale i skandirale, predsjednik osjetljivog ega vidno je uživao. No, ljudi koji su ga slušali nisu se okupili spontano, nego su u tradiciji država kojima vlada jedna partija autobusima masovno dovedeni iz raznih dijelova Poljske u organizaciji vladajuće Stranke zakona i pravde.

Na press konferenciji s predsjednikom Andrzejem Dudom, Trump se još jednom obrušio na američke medije, posebno na CNN i NBC, u istupu kojim su mnogi ovdje u Americi zgroženi, ne zato što na takve napade nisu navikli, nego zato što je Trump to prvi put napravio na međunarodnoj pozornici, pred svjetskom publikom. U razmjeni kakva bi se očekivala od dvojice centralnoazijskih diktatora, a ne od «vođe slobodnog svijeta» i predsjednika članice Europske unije, Trump se Dudi požalio da ima velikih problema “lažljivim medijima” i “fake news”. Duda je spremno dočekao i nadovezao se napadom na poljske medije koji «nisu popratili njegov posjet Hrvatskoj». Poljskoj su vlasti Trumpove riječi došle kao blagoslov protudemokratskih postupaka.

Diskvalifikacija Poljske od moguće uloge lidera

Sve to diskvalificira Poljsku od moguće uloge lidera srednjoeuropskih slavenskih malih država. Poljska nije bliska ni s ideološki srodnim režimom Viktora Orbána, zato jer je on proruski, a kamoli bi mogla računati na to da postane mjesto okupljanja u regiji. Izgledi za to još su slabiji otkako je pobjeda proeuropskog borca za liberalnu demokraciju Emmanuela Macrona dala novi vjetar u krila njemačko-francuskom vodstvu Unije. Iako je Poljska ekonomski uspješna – jedina uz Njemačku uopće nije doživjela nedavnu recesiju – zemlje srednje, istočne i jugoistočne Europe znaju da Njemačka drži kasu i da put prema prosperitetu ne vodi kroz oponiranje Berlinu i Parizu, još manje kroz strateški savez s ekstremnom, protueuropskom desnicom u Varšavi. To ne potkopava samo izglede Poljske da postane regionalni lider, nego i izglede da se ostvari energetski aspekt Inicijative triju mora.

U jednoj stvari je Poljska, naime, u pravu – u protivljenju njemačko-ruskom planu izgradnje plinovoda Nord Stream 2. On ne samo da je suprotan deklariranoj europskoj strategiji diversifikacije izvora opskrbe energentima, nego će povećati ovisnost Europske unije o jednom dobavljaču, Gazpromu, i koncentrirati 80 posto ukupnog uvoza ruskog plina na jednu rutu – iz Rusije ispod Baltika direktno do Njemačke. Tako će još jednom, nakon prvog Nord Streama, zaobići Ukrajina, čija krhka ekonomija velikim dijelom ovisi o naknadama za transport plina. Ako se Nord Stream 2 izgradi, udio Gazproma, drugim riječima ruske države, na njemačkom tržištu preći će 50 posto.

Varšava trenutno nema puno kredibiliteta u Uniji

Već za prvi Nord Stream Rusi su nagradili Njemačku najnižom cijenom plina u Europi, a bivšeg kancelara Gerharda Schrödera mjestom u nadzornom odboru Gazpromove firme koja upravlja plinovodom. Da stvar bude gora, i Nord Stream 1 i njegov mogući nasljednik protivni su europskim propisima, koji priječe da ista tvrtka bude i glavni dobavljač i operater plinovoda. To je pravilo primijenjeno na plan izgradnje crnomorske verzije plinovoda, Južni tok, koji je trebao zaobići Ukrajinu ispod mora od Rusije do Bugarske i dalje preko Srbije i Mađarske doći do Austrije i Italije. No, kad je u pitanju interes njemačke industrije, ista pravila nisu primijenjena.

Agresivno ponašanje Rusije, koja je napala Ukrajinu, otela joj dio teritorija i vodi rat u drugom, na granici s baltičkim državama izaziva incidente i militarizira enklavu Kalinjingrad na granici s Litvom i Poljskom, nisu upalili alarm u Berlinu, bar kad je riječ o gradnji novog plinovoda. Nord Stream 2 je Poljska dala na sud i moguće je da nakon izbora u rujnu kancelarka Angela Merkel doista odluči da je interes Njemačke da preuzme vodeću ulogu u Europi važniji od novog plinovoda koji zagovara njemačka industrija. No, unatoč tome, poljsko opravdano protivljenje Nord Streamu 2 je žrtva činjenice da Varšava, kao crna ovca europske obitelji, nema puno kredibiliteta u Uniji.

Predsjednica je još jedna tragična figura ove priče

Konačno, dio odgovornosti za to što energetski koridor Baltik-Jadran neće biti skoro izgrađen leži na Hrvatskoj. Iako predsjednica Grabar Kitarović tu ne može bogznašto napraviti, činjenica je da se LNG terminal na Krku ne gradi zato jer ga blokira MOL, mađarski vlasnik Ine. Budimpešta je najčvršći oslonac Moskve u Europskoj uniji, a u vlasničkoj strukturi MOL-a odlučnu ulogu ima ruski interes. U maloj državi poput Hrvatske, na čijoj energetskoj sceni gotovo monopolističku ulogu igra nacionalna kompanija, nemoguće je išta napraviti protivno interesu Ine, odnosno MOL-a.

Zato je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović treća tragična figura ove pripovijesti, uz Jarosława Kaczyńskog i Donalda Trumpa. Njezin politički mentor Ivo Sanader predao je MOL-u upravljačka prava u Ini. Je li to bilo zakonito ili ne, sud će tek odlučiti. No, nakon konspirativnog sastanka u Marcellinu hrvatskom energetskom pozornicom zagospodarila je mađarska naftna kompanija, a time i njeni ruski nalogodavci.

Uništena šansa za RH da postane važna i zaradi novac

Ta je politika kontinuitet našla u Sanaderovu nasljedniku Tomislavu Karamarku, njegovim ruskim vezama i pokušajima da utječe na arbitražni postupak. No, arbitraža na kraju ionako nije popravila štetu koju je napravio prethodni šef HDZ-a. Ništa od ovoga Kolinda Grabar Kitarović neće spomenuti kad govori o «uspravnici» i terminalu na Krku, ali okolnosti koje su stvorili njezini politički suradnici presudno će utjecati na konačni ishod najatraktivnijeg aspekta Inicijative triju mora: plinovod od baltičkih LNG terminala neće se spojiti s terminalom na Krku jer će se Rusija potruditi da se terminal na Krku nikad ne izgradi.

Inovativna poljsko-hrvatska regionalna inicijativa tako će vrlo izgledno ostati samo dobra ideja čijoj su propasti, svatko u svojoj mjeri, doprinijeli poljski ekstremni ideolog Jarosław Kaczyński, američki predsjednik Donald Trump i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović sa svojim političkim mentorima. Ako tako i završi, bit će to velika šteta, jer je za Hrvatsku – uz turizam, ulogu stabilizatora na Balkanu i uspjehe u sportu – energetika jedno od rijetkih područja u kojem bi mogla izaći na europsku i svjetsku pozornicu, postati važna i zaraditi ozbiljne novce.