Inicijative za zabranu pobačaja nisu, naravno, hrvatski fenomen. Takvo se nešto događa u cijelom svijetu
Izvukli smo neke primjere iz Irske, Poljske i SAD-a
Neposredno prije nego li su u podzemnim komorama u skrovištu za neudate majke koje je vodila Crkva u Irskoj, pronađeni posmrtni ostaci beba od 5 tjedana do 3 godine starosti, u Dublinu je skupina od 100 građana okupljenih u Građanskoj skupštini pokrenula inicijativu za preispitivanje najstrože nomenklature o abortusu u Europi. Taj zakon koji je nakon referenduma unesen u irski ustav 1983. godine, poznat je kao Osmi Amandman, i njime je praktički u potpunosti zabranjen abortus.
Sada Građanska skupština koju predvodi Marija Laffoy, sutkinja Vrhovnog suda, traži od irskog parlamenta da ispita sve medicinske, pravne i etičke posljedice tako rigidnog zakona o abortusu. Kad je početkom ove godine pokrenuta ta inicijativa još se ništa nije znalo o tragediji u Tuani gdje su od 1925. do 1961. neudate majke i njihova djeca nalazile privremeni smještaj. U Irskoj, jednoj od najpobožnijih zemalja svijeta, uvijek se držalo da su samohrane majke sramota ne samo za obitelj nego i cijelo društvo. Najglasniji u osudi tih žena bili su očevi njihove djece, prije svega bogataši i svećenici, koji su tražili načina da se što prije riješe odgovornosti. Vjeruje se da izvan Tuama postoje još tri doma u kojima se nalazi oko 3.200 posmrtnih ostataka novorođenih beba
U zatvor zbog abortusa
Početkom listopada prošle godine oko 100.000 žena odjevenih u crno prosvjedovalo je u Poljskoj protiv namjere vladajuće stranke Pravo i pravda (PiS) da donese zakon kojim bi se pobačaj gotovo u potpunosti zabranio te izjednačio s kriminalnim činom. Žene i liječnici koji sudjeluju u činu abortusa po novim bi pravilima mogli završiti u zatvoru zbog “smrti začetog djeteta”. Iako Poljska već ima izrazito restriktivan zakon o pobačaju, konzervativna i euroskeptična stranka na vlasti pokušali ga je još više zaoštriti. No, zbog žestokih otpora javnosti, više od 50 posto Poljaka protivilo se prijedlogu novog zakona, te straha od eskalacije sukoba, poljski parlament po hitnom je postupku odbio nacrt zakona sa 352 prema 58 glasova.
Gotovo istodobno u svojoj predizbornoj kampanji kandidat za predsjednika SAD-a Donald Trump najavljivao da će, kada dođe na vlast, zabraniti abortuse te da će se tada početi kažnjavati žene i liječnike koji neće poštivati tu odluku. Kako su takve njegove ideje naišle na žestok otpor javnosti, Trump je odustao od zabrane abortusa, ali je među prvim odlukama koje je donio kao predsjednik, bio dekret o zabrani financiranja federalnim novcem inozemnih udruga na teritoriju SAD-a koje izvode ili promoviraju abortuse.
Abortus kao najčešća tema sukoba
Na takvu odluku Donalda Trumpa, za koju stručnjaci tvrde da će ograničiti pristup informacijama o pobačaju, odmah je reagirala nizozemska ministrica vanjske trgovine i razvojne politike Lilianne Ploumen koja je najavila da će njena vlada osnovati međunarodni fond za zemlje u razvoju kojim će se financirati projekti za pomoć u obrazovanju žena, njihovoj upućenosti u kontrolu rađanja i abortusa. Da je tema abortusa i dalje jedna od najvažnijih točka u sukobljavanju konzervativaca i Crkve s jedne te liberala s druge strane, pokazuju i reakcije na odluku Ustavnog suda Hrvatske o abortusu.
Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović objasnio je kako su se po cijelom svijetu formirala dva tabora -pro life i pro choice te da je “prekid trudnoće, prije svega, moralno pitanje koje se ne tiče samo savjesti, prava i dostojanstva žene, koja želi, odnosno namjerava prekinuti trudnoću, već se ogleda i u stajalištu određene društvene zajednice o etičkoj prihvatljivosti ili neprihvatljivosti nekog čina, filozofskim i etičkim stavovima o pravu na zaštitu i pravu na dostojanstvo ljudskog bića i prije rođenja”.
Šeparović je ustvrdio kako “zakoni neće osujetiti ženu da odustane od prekida trudnoće, već to može samo učiniti ugrožavajući svoje zdravlje pa se zabrana prekida trudnoće zato smatra nedopustivom” Šeparović je također istaknuo kako brojni međunarodni dokumenti štite pravo na život, ali ne daju odgovor na pitanje kada život počinje. Praksa Europskog suda za ljudska prava navodi da se “nerođeno dijete ne smatra osobom u smislu zaštite člankom 2. Konvencije” te je zaključio “kako gotovo nijedan europski ustav ne priznaje pravo na zaštitu prije rođenja.
Prosvjed na dublinskom O’Connell Streetu
“Irska jedina ima u svom Ustavu zaštitu prenatalnog života”, zaključio je Šeparović. Irska sutkinja Marry Laffoy, vođa Građanskog udruženja koja se zalaže za ublažavanje zakona o zabrani pobačaja, potvrdila je da su do sada primili na tisuće pisama potpore i ohrabrenja. “Zakon o pobačaju u Sjevernoj Irskoj “nespojiv je s ljudskim pravima” zaključio je u svojoj presudi početkom ove godine Visoki sud u Belfastu.
Ta odluka izazvala je ogorčenje u katoličkim redovima i među konzervativcima, no istodobno je potkanula brojne liberalne udruge da pojačaju pristisak za održavanje referenduma kako bi se abortus dopustio barem u slučajevima fatalne fetalne abnormalnosti, silovanja i incesta. Tisuće prosvjednika marširale su ulicama Dublinu, a irski iseljenici pridružili su im se u više od dvadesetak gradova svijeta tražeći referendum za ukidanje restriktivnih zakona o pobačaju.
Prosvjednici su, pjevajući i udarajući u bubnjeve, marširali glavnom dublinskom licom O’Connell Street, noseći plakate s natpisom “Moje tijelo, moj izbor”. “Neotuđivo je pravo svake žene na vlastiti izbor i odluku i smiješno je da netko drugi, država ili crkva, odlučuje o životnoj sudbini i tijelu žene” izjavila je za lokalne medije Sal Roche, 42-godišnja učiteljica plesa koja je na prosvjed došla se 2-godišnjim sinom Tommyem.
Referendum 2018. godine
Nakon sličnih žestokih demonstracija 2013. irska vlada donekle je ublažila zakon o pobačaju pa se od tada on dopušta u slučajevima kad je život majke u opasnosti. Premda je 1992. Vrhovni sud Irske presudio da pobačaj treba biti dopušten ako postoji “stvarna i znatna opasnost po život majke, uključujući i prijetnje samoubojstvom”, taj se zakon ne primjenjuje jer ne postoji suglasj oko toga kolika treba biti opasnost po život majke niti kolika mora biti opasnost od samoubojstva.
Premda istraživanja pokazuju da Katolička crkve u Irskoj, i zbog toga, dramatično gubi utjecaj, vladajuće elite boje se da bi izmjenom zakonaizgubile potporu konzervativnih birača. Pod snažnim pritiskom javnosti premijer Enda Kenny pozvao je članice i članove Građanske skupštine da daju svoje prijedloge do svibnja ove godine. Premijer Kenny objavio je da će razmotriti prijedloge Građanske skupštine te predložiti da se otvori rasprava u parlamentu o tom pitanju koje je duboko podijelilo Irce.
Irska ministrica za djecu Katherine Zappone, izjavila je za agenciju Reuters da je najraniji mogući datum za referendum kraj 2018. “Naša inicijtiva mora osigurati potporu održavanju referenduma te vjerujemo da će Vlada učiniti sve da se održi što prije”. Ministrica Zappone na prosvjedu u Dublinu nosila je crnu vestu s natpisom “Ukinuti”. U Dublin je zbog prosvjeda doputovala iz južnog okruga Kerry 32-godišnja Paula Dennan.
Slučaj Amande Mellet
“Ovdje sam u znak solidarnosti sa ženama za koje je dokazano da su 2015. išle na abortus u Englesku te za još 3.500 Irkinja koje su te godine putovale u razne europske zemlje kako bi se oslobodile neželjene trudnoće”. . Podaci Nacionalnog zdravstvenog sustava pokazuju da je više od 3.400 Irkinja, tijekom 2015., napravilo pobačaj u Engleskoj, a među njima je bilo i nekoliko djevojčica mlađih od 16 godina. Liječnici i ostalo medicinsko osoblje u bolnicama u Sjevernoj Irskoj mogu biti osuđeni na 14 godina zatvora ako pomognu pri obavljanju ilegalnih abortusa.
Komisija za ljudska prava Sjeverne Irske, kojoj predsjedava sudac Mark Horner, donijela je odluku u kojoj stoji da ne postoji politička volja za promjenu zakona o abortusu premda on produbljuje traume i tragedije žrtava silovanja i incesta. Horner je istakao kako “Zakon o zabrani pobačaja potpuno ignorira patnje nevinih žrtava što je nedopustivo”. Protivnici sadašnjeg zakona o zabrani pobačaja objavili su cijeli niz slučajeva s tragičnim ishodom zbog rigidnog odnosa spram ženskih prava.
Tako je 2012. 31-godišnja stomatologinja Savita Halappanavar, umrla od septičkog šoka zbog nestručno izvedenog pobačaja. Prije toga, u bolnici su odbili izvesti pobačaj, premda je fetusu dijagnosticirana teška urođena mana. Unatoč toga što je u studenom 2011. godine, Amanda Mellet, koja je tada bila u 21 tjednu trudnoće, otkriveno je da je njen fetus imao toliko tešku prirođenu manu da će umrijeti tijekom trudnoće u maternici ili ubrzo nakon rođenja, irske bolnice odbile su njen zahtjev za pobačajem pa je stoga, zajedno sa suprugom, otišla u Englesku napraviti abortus.
Odšteta od 30 tisuća eura
Nakon toga podnijela je pritužbu Odboru za ljudska prava Ujedinjenih naroda koji je krajem proljeća 2016. zaključio “da zabrana pobačaja u Irskoj izlaže žene diskriminatornom, okrutnom i degradirajućem postupanju i odmah mora biti odbačena u slučajevima fatalnih abnormalnosti fetusa”. Na 29 stranica obrazloženja iznijeto je argumentirano obrazloženje zašto je usvojena pritužba Amande Mellet.
Odbor za ljudska prava Ujedinjenih naroda, sastavljen od stručnjaka i stručnjakinja iz 17 zemalja, na čelu s Fabianom Salviolijem iz Argentine, zaključio je kako irska zabrana pobačaja krši UN-ov Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima te poziva Vladu nahitnu reformu. Također je pozvao irsku vladu da pruži gospođi Mellet odgovarajuću financijsku nadoknadu za patnje koje je prošla. Nakon te odluke irska vlada ponudila je Amandi Mellet obeštećenje u visini od 30.000 eura.
Rimokatolička crkva u Irskoj protivi se bilo kakvim promjenama sadašnjeg zakona. “Vjerujemo da svako nerođeno dijete, bez obzira na zdravstveno stanje ili okolnosti rođenja, ima pravo jednakosti pred zakonom”, stoji u priopćenju Irske biskupske konferencije. Kathleen Gleeson i njezin suprug Raymond iz okruga Kerry, u jugozapadnoj Irskoj objavili su pak da je “pobačaj, po našem dubokom uvjerenju, oduzimanje ljudskog života bez obzira na stupanj trudnoće”. Jedna pobornica zakona ustvrdila je pak da je u zemljama u kojima je pobačaj legalan “došlo do kulture sebičnosti gdje se čak može žrtvovati i nečiji život ako se to dogodi u krivo vrijeme”.
Posljedice diskriminirajućih zakona
Irski ministar zdravstva, Simon Harris, izjavio kako njegova vlada proučava stajališta UN-ova Odbora za ljudska prava te ih uzima kranje ozbiljno. Simon Harris je također izjavio kako “su tragična iskustva gospođe Mellet duboko uznemirujuća”. Linda Kavanagh, glasnogovornica udruge Kampanja za pravo abortusa, pohvalila je hrabrost Amande Mellet i svih žena koje su javno iznijeli svoja dramatična iskustva s pobačajem što je omogućilo Odboru za ljudska prava UN-a da donese jedinu moguću odluku.
Sinead Kennedy, profesorica na Sveučilištu Maynooth, koja proučava posljedice zabrane pobačaja u Irskoj, predvidjela je da će odluka UN-a dramatično povećati pritisak na irsku vladu da održi referendum za ukidanjem ustavne zabrane pobačaja. Među ostalim zaključila je “kako u Hrvatskoj, kao uostalom i u svim državama u kojima je drastično ograničen pobačaj, isključivo žene snose teške posljedice tih diskriminirajućih zakona”.