ISIS sada vodi globalni opći rat i treba ga tretirati kao Hitlerov Reich

Prekomjerna sila protiv ISIS-a ne postoji, dosadašnja strategija bila je pogrešna

An image grab taken from a propaganda video released on March 17, 2014 by the Islamic State of Iraq and the Levant (ISIL)'s al-Furqan Media allegedly shows ISIL fighters raising their weapons as they stand on a vehicle mounted with the trademark Jihadists flag at an undisclosed location in the Anbar province. The jihadist Islamic State of Iraq and the Levant group has spearheaded a major offensive that began on June 9, 2014 and has since overrun all of Iraq's northern Nineveh province. AFP PHOTO / HO / AL-FURQAN MEDIA 
=== RESTRICTED TO EDITORIAL USE - MANDATORY CREDIT "AFP PHOTO / HO / AL-FURQAN MEDIA" - NO MARKETING NO ADVERTISING CAMPAIGNS - DISTRIBUTED AS A SERVICE TO CLIENTS FROM ALTERNATIVE SOURCES, AFP IS NOT RESPONSIBLE FOR ANY DIGITAL ALTERATIONS TO THE PICTURE'S EDITORIAL CONTENT, DATE AND LOCATION WHICH CANNOT BE INDEPENDENTLY VERIFIED ===
FOTO: AFP

Nekoliko dana prije napada na Pariz, američki predsjednik Barack Obama izjavio je kako se rat s Islamskom državom može ograničiti na određeni teritorij. Tom je izjavom samo potvrdio zapadnu strategiju prema ISIS-u, koja se svodi na uništavanje njegovih postrojbi, zapovjednih mjesta i logističkih linija iz zraka, te na potporu obrani važnijih gradova u Iraku.

Sličnu strategiju primjenjuju i Rusi koji se, međutim, ne bore toliko protiv ISIS-a koliko u korist sirijskog diktatora Bashara al-Asada. Strategija ograničenog ratovanja – ograničenog na dijelove Iraka i Sirije – poslije pariškog se masakra pokazala potpuno pogrešnom. No, nije riječ samo o Parizu.

ISIS, kada je riječ o fizičkom uništenju, danas treba tretirati kao Hitlerov Reich; bez iluzija o političkom rješenju, i bez zgražanja nad prekomjernom uporabom sile.

U jedva desetak dana ISIS je napao i Rusiju, obaranjem njihova putničkog zrakoplova nad Egiptom, ali i Iran, napadima na Hezbollah, glavnog iranskog saveznika na Bliskom istoku, kontinuirano terorizirajući Nigeriju i susjedne države kroz djelovanje prilično odvratne zločinačke skupine Boko Haram.

ISIS-ov rat tiče nas se svih

ISIS, dakle, ratuje u Europi, u Egiptu i u Libanonu. A njegove su mete svi njegovi ideološki ili vojni protivnici, od Europske Unije i Sjedinjenih Država, preko Rusije, do muslimanskih šijitskih režima i oružano-političkih formacija.

ISIS-ov rat nije, naravno, pravi svjetski rat, jer je riječ o operacijama limitiranog djelovanja, ali taj rat jest poprimio globalni karakter, pa se doslovno tiče svakog od nas premda Hrvatska i dalje spade među najsigurnije europske države (za razliku od Francuske ili Velike Britanije koje su, nažalost, prirodne ISIS-ove mete).

Činjenica da je ISIS-ov rat poprimio globalni značaj, zahtijeva i promjenu globalne strategije ISIS-ovih protivnika. To smo svi mi, dakle sve normalne države svijeta koje su s ovim ratom u bilo kakvoj vezi.

Prekomjerna sila protiv ISIS-a ne postoji

Strategija borbe protiv ISIS-a mora se promijeniti od logike zadržavanja i zračnih udara, prema logici potpunog i nemilosrdnog vojnog uništenja svih ISIS-ovih formacija, i svih onih koji im pomažu.

Rat protiv Isisa neće trajati kratko. Kombinacija vjerskog fanatizma i distopijske kontrakulture najbrutalnijeg nasilja koja privlači toliko mladih ljudi u ISIS, sada se doima presnažnom da bi brzo mogla nestati.

ISIS, kada je riječ o fizičkom uništenju, danas treba tretirati kao Hitlerov Reich; bez iluzija o političkom rješenju, i bez zgražanja nad prekomjernom uporabom sile. Prekomjerna uporaba sile protiv Isisa ne može postojati.

Strategija borbe protiv ISIS-a mora se promijeniti od logike zadržavanja i zračnih udara, prema logici potpunog i nemilosrdnog vojnog uništenja svih ISIS-ovih formacija, i svih onih koji im pomažu.

Turska je prepreka novoj strategiji

Da bi se prešlo na takvu strategiju, Sjedinjene Države i drugi važni protagonisti svjetske politike najprije moraju ukloniti dvije velike političke prepreke.

Prva je Turska, koja, de facto, koristi Isis za borbu protiv Kurda. Dok god Turska prešutno podržava, ili tolerira Isis, Isis je nemoguće unišititi, jer se dijelovi Isisova teritorija naslanjaju na Tursku.

Politika nulte tolerancije

Drugo, riječ je o pojedinim arapskim zemljama poput Katara, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Saudijske Arabije, koje zbog svojih regionalnih interesa financiraju ili su financirale ISIS.

Tek kada se na globalnoj i na regionalnoj političkoj pozornici postigne bezuvjetni konzenzus o totalnom ratu protiv Isisa, bit će moguće njegovo fizičko uništenje.

Jasno je da u međuvremenu zapadne zemlje iz kojih se regrutiraju članovi ISIS-a, moraju uvesti politiku nulte tolerancije prema svojim državljanima koji su krenuli ratovati za Islamsku državu. Politika nulte tolerancije , koja uključuje i zabranu bilo kakve propagande u korist ISIS-a, mora se što prije uvesti i u Bosni, na Kosovu kao i u Makedoniji.

ISIS mora završiti kao Osama bin Laden

Rat protiv ISIS-a bit će završen tek kada sam ISIS – od zapovjednika do svih vojnika koji se ne odluče predati – završi kao Osama bin Laden.

Rat protiv ISIS-a neće trajati kratko. Kombinacija vjerskog fanatizma i distopijske kontrakulture najbrutalnijeg nasilja, koja privlači toliko mladih ljudi u Isis, sada se doima presnažnom da bi brzo mogla nestati.

Isto tako, bit će vrlo teško postići iskreni i efikasni sporazum o općoj borbi protiv ISIS-a, poglavito s Turskom. Od presudne je važnosti da Zapad za vrijeme rata protiv Isi ISIS-a što snažnije i sveobuhvatnije zaštiti Islam i muslimanske vjernike u Americi i u europskim državama. Integracija lokalne islamske zajednice u hrvatsko društvo uzoran je primjer za velik broj zapadnih zemalja.

Zapad uistinu i nipošto ne smije dopustiti da se rat protiv ISIS-a pretvori u kršćansko-muslimanski sukob.