Islandski predsjednik se malo zaletio i rekao da bi zabranio ananas na pizzi. Ljudima se to baš i nije svidjelo
Kasnije se zbog izrečenog morao i opravdavati
Jedno prilično bizarno pitanje posljednjih je dana uzburkalo islandsku javnost. Predsjednik Guðni Th. Jóhannesson se, naime, upleo u usijanu raspravu o tome može li ananas biti nadjev za pizzu. Prvo je izjavio da ne voli ananas na pizzi i da bi takvu praksu zabranio kad bi za to imao ovlasti, a kasnije se zbog izrečenog morao i opravdavati.
Morao objaviti priopćenje
Suočen s oštrim reakcijama u zemlji i inozemstvu putem društvenih mreža, islandski je predsjednik bio prisiljen pojasniti svoj čvrst stav o tom ključnom pitanju. Prošlog je tjedna, odgovarajući na pitanja učenika jedne islandske srednje škole, rekao da mu je najdraži nogometni klub Manchester United i da se fundamentalno protivi ananasu na pizzi.
Iceland's President is the hero we all need right now… #pineappleonpizza
— lalammar (@Layla_AlAmmar) February 21, 2017
U dosta hrabrom istupu Jóhannesson je otišao još i dalje, izjavivši da bi, da može, zabranio tropsko voće na pizzi. Razumljivo, Twitter je potpuno poludio, tako da je predsjednik jučer na svom Facebook profilu bio prisiljen objaviti priopćenje pod naslovom “Izjava u vezi kontroverze oko pizze”, i to na engleskom i islandskom jeziku.
Priznao je da nema ovlasti i da mu je zbog toga drago
“Nemam ovlasti staviti na snagu zakon koji bi ljudima zabranio da stavljaju ananas na pizzu i drago mi je da nemam takve ovlasti”, stoji u priopćenju. Dodao je da predsjednici ne bi trebali imati neograničene ovlasti i da ne bi volio biti predsjednik ako bi mogao zabranjivati ono što mu se osobno baš i ne sviđa. Ako se već nešto mora stavljati na pizzu, Jóhannesson preporuča plodove mora.
Iceland's President has said he would ban pineapple on pizza. The type of guy that should be leading us here in the UK
— Mark Lawrence (@MLawrenceJourno) February 21, 2017
Ipak je priznao kako voli ananas, samo ne na pizzi. Jóhannesson je inače izabran prošlog srpnja i od tada zbog svog neformalnog stila uživa prilično veliku popularnost. Prvi je predsjednik bilo koje zemlje koji je marširao u paradi ponosa, deset posto svoje plaće prije oporezivanja donirao je u dobrotvorne svrhe, a viđen je i kako na putu s posla stvarno staje i kupuje pizzu.