Izbjeglice ili migranti? Mnogi vode debatu kako nazvati ljude koji bježe u Europu (i zašto je to ustvari jako važno za njih)
Postoji jedna ključna razlika; izbjeglice imaju pravo na azil, migranti nemaju
Fotografije umornih i ispaćenih lica roditelja koji u naručju drže svoju uplakanu djecu staklastih i uplašenih očiju taknule su cijeli svijet.
U svakoj takvoj slici more je patnje i straha, ali tinja i tračak nade tih istih ljudi da će se neizvjesno putovanje u koje su se uputili isplatiti, da će uspjeti u onome što svaki roditelj, bez obzira na kutak svijeta u kojem živi, želi za svoje dijete – pružiti mu bolje sutra.
Tako očajni sjednu u trošne splavi, nabiju se u brodske kabine i krenu na put iz neke daleke afričke ili zemlje Bliskog istoka kako bi došli do Sredozemlja, ako uopće dođu živi.
Al Jazeerina incijativa
Kako nazvati takve ljude, jesu li oni izbjeglice ili migranti? Pravna terminologija pojmom “izbjeglice” podrazumijeva ljude koji su zbog ratnih sukoba protjerani iz svoje države, takvi ljudi uživaju zaštitu međunarodnog prava, dok se pojam “migranti” odnosi na osobe koje su se odlučile preseliti u neko drugo područje zbog želje za boljim životom.
Iako je za ovu skupinu ljudi koji, vođeni golim nagonom za preživljavanje, kreću u neizvjestan put u bolji život, češće korišten izraz migranti, prošli tjedan iz Al Jazeere je stigla vijest kako taj izraz za ovu skupinu ljudi neće koristiti. Nagnali su ih na to prizori užasa koji se događaju na Mediteranu.
Iz Al Jazeere su rekli kako su došli do zaključka kako je “Izbjeglica” puno prikladniji izraz u ovoj situaciji. Udruge za zaštitu ljudskih prava pozdravile su ovu incijativu te istaknuli kako ovi ljudi zavrjeđuju suosjećanje, dok riječ “migrant” kao izraz ne sadrži tu komponentu u sebi.
UN-ova agencija za izbjeglice istaknula je kako jedna bitna razlika što se prava ovih ljudi tiče proizlazi upravo iz toga kako ćemo ih nazivati: naime, migranti nemaju pravo na azil u Europi, izbjeglice imaju.
Europa podijeljena
Neki veliki europski vođe skloniji su pak stavu kako se radi o migrantima i migrantskoj krizi, a ne o izbjeglicama koji sele silom prilika. Tako je britanski premijer David Cameron u srpnju govorio o “roju ljudi koji dolaze preko Mediterana u potrazi za boljim životom te žele ilegalno naseliti Veliku Britaniju.” Njegova izjava naišla je na brojne osude zagovornika ljudskih prava.
Dužnosnici UN-a utvrdili su pa da je velika većina od 137 tisuća ljudi koliko ih je preko Mediterana ušlo u Europu u prvoj polovici ove godine bila u bijegu od rata, sukoba ili prognana iz zemlji odakle dolaze, najvećim dijelom radi se o Siriji, Afganistanu i Eritreji.
William Spindler, glasnogovornik Visokog povjerenika UN-a za izbjeglice rekao je za AP: “Netočno je govoriti o sirijskim migrantima, kada znamo da je u Siriji rat. Ljudi koji bježe od rata zaslužuju suosjećanje. Ako ih ne zovemo izbjeglicama, nepravedno ih lišavamo suosjećanja i razumijevanja.”
Ipak, nije u svim zemljama iz kojih je krenuo veliki migrantski val ratno stanje, mnogi dolaze zbog višeg standarda, a ne pukog preživljavanja. Fredrik Beijer iz švedskog ministarstva za migrante rekao je kako razumije Al Jazeerinu incijativu u smislu toga da žele staviti naglasak na ljude, a ne situaciju “No, iz naše točke gledišta, stvar je jednostavna. Ljudi koji nisu zatražili azil, a sele diljem svijeta, imaju status migranata,” prenosi AP. Beijer je dodao kako se izraz izbjeglica može koristiti samo onda kada je osoba podnijela zahtjev za azil koji joj je onda i odobren.
Bitni ljudi, a ne terminologija
Iz različitih svjetskih medijskih kuća dolaze različite reakcije na Al Jazeerinu incijativu, tako su iz BBC-ja rekli kako svaku situaciju treba gledati kao zasebnu, jer svaka skupina ljudi ima svoju priču u pozadini.
Ruben Andersson, antropolog iz Ekonomske škole u Londonu, rekao je kako postojeći izrazi migranti ili izbjeglice ne obuhvaćaju sve skupine ljudi koji sele. “Kako bi trebali nazivati ljudi koji su napustili svoju zemlju u potrazi za poslo, ali su u zemlji u koju su došli naišli na prijetnje i nasilje?” rekao je Andersson aludirajući na situaciju kada su se mnogi ljudi iz Zapadne Afrike selili u Libiju kako bi povećali svoj standard, ali su tamo nailazili na brutalnosti i nasilje koje je bilo neizdrživo.
Na kraju, ispravan izraz nikako nije ono na čemu treba biti naglasak. “Radi se o ljudima. Zapanjen sam spoznajom koliko vremena trošimo na terminologiju, to nam skreće pozornost s onog najbitnijeg, činjenice da se ljudi na granicama Europe svakodnevno tope,” zaključuje Andersson.