Izbjeglice mogu pomoći Europskoj uniji u novom ekonomskom razvoju
U 35 godina Europa će postati dom za minimalno 50 milijuna useljenika
Trećina današnjih stanovnika SAD-a, njih više od 100 milijuna, povezana je s Ellis Islandom, malenim otokom smještenim na ulazu u luku New Yorka. Bar netko od njihovih predaka ušao je prvi put u SAD preko Ellis Island Immigrant Inspection Stationa od 1892. do 1954. godine. Mate Fižulić, moj djed, kao 20-godišnjak, poslijeratne i bijedne 1919. bio je samo jedan od 12 milijuna onih kojima je taj otok bio ulaz u novi život, daleko od gladi i siromaštva njihovih zavičaja.
Hrvati se iseljavaju gotovo neprestano punih 150 godina te danas spadaju u narode s najvišim udjelom dijaspore u odnosu na brojnost nacije, a Hrvatska ima i traumatsko iskustvo iz nedavne prošlosti kada je zbrinjavala pola milijuna prognanih i izbjeglih, od kojih se trećina na kraju iselila u europske i prekomorske zemlje.
Anonimne kukavice
Iz navedenog proizlazi da bi građani Hrvatske trebali biti ispunjeni empatijom i ljudskom solidarnošću prema valu izbjeglica čija su stradanja još uvijek izvan naših granica. Pogotovo što velika većina građana po vlastitom izjašnjavanju pripada vjeri kojoj je briga za slabije i ugrožene jedna od temeljnih vrednota. Ali, nažalost, upravo suprotno, dio politike i medija natječe se u ksenofobiji i širenju straha od vala nevoljnika. Masa anonimnih kukavica, uz one koji su dovoljno hrabri da svoju zloću, glupost i ograničenost podijele sa svima nama, preplavila je društvene mreže otrovnim porukama protiv “novovjekih barbara” pozivajući vladu da zatvori granice i silom spriječi svaki pokušaj njihova ulaska u Hrvatsku.
Kada Hrvatska postane dio Schengena, postat će, uz Italiju i Grčku, država u koju će ulaziti najveći broj izbjeglica iz Afrike i Bliskog istoka. Ovog trenutka po izvještajima UNHCR-a u svijetu je 19,5 milijuna izbjeglica. To je manji dio od 59,5 milijuna prisilno raseljenih, od kojih je 86 posto smješteno u zemljama u razvoju.
Ideja nacionalno homogene države doživljava svoj kraj. Val imigranata bit će ključan da Europska unija zadrži konkurentnost i zadovoljavajući nivo kvalitete života za sve svoje građane
U Turskoj se trenutno nalazi 1,6 milijuna uglavnom sirijskih izbjeglica, od kojih je više od polovice mlađe od 16 godina, te možemo sa sigurnošću očekivati da će dobar dio njih u idućih 12 mjeseci pokušati ući u EU preko balkanskog pravca. To je samo jedan od razloga zašto je Njemačka podigla svoju procjenu na 800.000 onih koji će u toj državi ove godine zatražiti azil. U Siriji je 7,6 milijuna, a u Iraku 3,6 milijuna raseljenih osoba koje mogu dobiti status izbjeglica kada napuste zemlje u kojima okončanje ratnog sukoba za sada nije izgledno.
Za gospođu Merkel izbjeglička kriza opasnija je od grčke i Njemačka želi zajedničku politiku EU prema tražiteljima azila kojom bi se najprije utvrdile države koje su zahvaćene sukobima i čiji građani imaju pravo na traženje azila po toj osnovi. Isto tako, Njemačka traži da se izmijeni sporazum Dublin III i uvedu kvote za svaku državu članicu.
Njemačka je devedesetih godina prošlog stoljeća bila država koja je zbrinula 438.000 izbjeglih s područja Jugoslavije. Većina se nikada nije vratila u svoje domove, već je ostala živjeti u nekoj zemlji EU ili otišla u prekomorske zemlje. Izbjeglice u velikom broju postaju ekonomski imigranti i ne vraćaju se u svoje zavičaje kad ratni sukob završi. Kao iznimno solidarna skupina potiču dolazak svojih rođaka i prijatelja te im pomažu u novom životnom startu.
Životni standard
U EU živi gotovo 20 milijuna muslimana, a 32 milijuna ljudi koji žive u EU nisu u njemu i rođeni. Ratovi samo ubrzavaju procese koji su neumitni. Europsko stanovništvo stari i brojčano opada. PSR ili Potential Support Ratio je odnos između broja stanovnika u dobi od 20 do 64 godine i onih koji su stariji od 65 godina. Europa ima PSR 4 , znači četiri puta više stanovnika u prvoj skupini, a 2050. taj odnos u 24 EU države bit će manji od 2. Afrika ima odnos 12,9, a 60 posto stanovnika mlađe je od 24 godine. Prema procjeni UN/DESA, Europa će 2030. imati četiri milijuna stanovnika manje nego danas, a Afrika 493 milijuna više. Europa će 2050. imati samo 707 milijuna stanovnika, a Afrika 2,48 milijardi, dvaput više nego danas. Većina afričkih zemalja neće moći osigurati dovoljan gospodarski rast i na taj način omogućiti zadovoljavajući životni standard za većinu svog stanovništva.
Projekcija kretanja broja stanovnika i za Hrvatsku pokazuje neodrživost postojećeg modela i načina života. Naime, 2030. g. broj stanovnika bit će manji od četiri milijuna, a 2050. g. 3,55 milijuna; više od trećine stanovništva bit će starije od 60 godina. Broj onih koji su stariji od 80 godina bit će jedva nešto manji od onih koji su mlađi od 14 godina. Hrvatska bi postala neodrživa zajednica bez snažnog povećanja useljeničke populacije.
Nova konkurentnost
Ideja “nacionalno homogene države” nastala je u 19. st. i uzrokovala cijeli niz ratova u 20. st., a doživjet će svoj definitivni kraj polovicom 21. st. Prije 35 godina populacija Hispanoamerikanaca u SAD-u činila je 4,38 posto ukupne populacije, danas njih 55 milijuna čini gotovo 17 posto stanovništva, a 2040. g nehispanoamerički bijelci postat će manjina u SAD-u. Prva grupa Turaka, njih 7000, došla je u Njemačku 1961. g., a 2014. g. 20 posto stanovnika, njih 16 milijuna, nema njemačke korijene, uključivši i tri milijuna Turaka.
U sljedećih 35 godina Europa, kako bi uopće mogla funkcionirati, postat će dom za minimalno 50 milijuna useljenika, uglavnom iz Afrike i s Bliskog istoka. Afrika će Europi biti ono što su Južna i Srednja Amerika SAD-u. EU u cijelom nizu pitanja ne može kreirati jedinstvenu politiku, a izbjeglička kriza pokazala je ogromne razlike u pristupu rješavanja tog dugoročnog problema. Države istočne Europe, čiji su državljani do jučer upravo na Zapadu tražili azil i zaštitu, a danas koriste povlastice zajedničkog tržišta rada, pokazale su ne samo nedostatak svake želje za solidarnošću nego i totalnu nespremnost za demografske promjene koje će se dogoditi u idućim desetljećima.
Europa mora kreirati zajedničke osnove, ne samo azilantske nego i imigrantske politike jer 2050. g. u EU će živjeti trećina stanovnika koji neće imati europske korijene. Zahvaljujući njima, Europa će moći zadržati svoju konkurentnost i zadovoljavajući nivo kvalitete života za sve svoje građane. Solidarnost i empatija sigurno nisu odlike svakog ljudskog bića, ali racionalnost bi trebala biti.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 29. kolovoza 2015.