Nekad je nužno odabrati stranu

Izgleda da Europa, zbog uvoza plina, više nije tako sklona sankcijama Rusiji koje guraju Amerikanci. Na čiju će stranu stati Hrvatska

Vanjskopolitički kontekst izgradnje LNG terminala na Krku

25.06.2017., Zagreb - Prijem kod predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarovic povodom Dana drzavnosti. Pljusak je rastjerao uzvanike odmah nakon govora predsjednice.              
Photo: Igor Soban/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Nakon što je američki Senat izglasao proširenje sankcija protiv Rusije, postalo je jasnije zašto se predsjednik Donald Trump nedavno na sastanku Višegradske skupine u Varšavi potrudio kao pozitivan primjer istaknuti namjeru Hrvatske da izgradi LNG terminal na Krku.

“Čestitam vašim državama što su već počele s ključnim projektima koji će otkloniti prepreke i omogućiti bolji pristup energetskim tržištima i bolju energetsku povezanost. Jedan od tih projekata je i plutajući LNG terminal na hrvatskom otoku Krku. SAD nikada neće koristiti energiju da vas na bilo što prisili, ne želimo monopolistički položaj, želimo biti vjeran partner”, zaključio je Trump.

Potpora Trumpa LNG terminalu na Krku

Zalaganje Trumpa za izgradnju terminala na Krku ne čudi: u svojoj predizbornoj kampanji isticao je kako Amerika mora pojačati napore kako bi povećala izvoz svog ukapljenog prirodnog plina (LNG) na tržišta u Istočnoj Europi i Aziji. Senat je s 97 glasova za i s 2 protiv izglasao nove sankcije protiv Rusije, a ta je odluka, za koju su glasovali republikanci i demokrati, do kraja razjasnila pozadinu Trumpove slatkorječivosti.

Naime, novim sankcijama,tvrde u sjedištu EU u Bruxellesu, SAD žele zaustaviti sve započete infrastrukturne projekte koji trebaju omogućiti bolju opskrbu Europe ne samo ruskim, nego i plinom i naftom iz Kaspijske regije i Srednjeg Istoka. Istodobno, želi se otvoriti put skupljem američkom plinu i nafti do europskog tržišta na kojemu sada dominira Rusija.

Također, Washington nastoji eliminirati Rusiju kao najvećeg isporučitelja plina i nafte europskom tržištu kako bi osigurao da američki plin i nafta više nemaju konkurenciju. To bi onda na kraju natjeralo europske države da kupuju isključivo američki plin i naftu premda su skuplji od ruskog plina i nafte.

Cilj sankcija osigurati više radnih mjesta u SAD

Uostalom, u objašnjenju sankcija otvoreno piše da je njihov cilj “osigurati više radnih mjesta u američkoj industriji nafte i plina”. Američki proizvođači plina i nafte iz škriljavca obaraju u posljednje doba sve rekorde u proizvodnji pa su se počele gomilati goleme rezerve. Stoga su se američki proizvođači plina i nafte našli pred ozbiljnom preprekom: nema dovoljno plinovoda za transport njihova plina.

Prema Bloombergovim izvješćima iz lipnja, koji se temelje na podacima Energy Information Administration, dnevna proizvodnja plina iz škriljavca u SAD daleko je premašila američke potrebe. Da bi se ti golemi viškovi prodali u inozemstvu, valja izgraditi nove plinovode i LNG terminale kojim bi se transportirao i prerađivao američki ukalupljeni plin.

Zašto je Trump pohvalio ideju LNG terminala

Rick Perry, američki tajnik za energiju kazao je kako Trumpova administracija jasno da vidi da je izvoz energije iz SAD-a jedan od njenih glavnih vanjskopolitičkog alata. “Energetski dominantna Amerika znači samodostatnost. To znači siguran narod, oslobođen od geopolitičkog previranja drugih državama koje žele koristiti energiju kao gospodarsko oružje. Izvozom energije na tržišta širom svijeta povećavamo naše globalno vodstvo i naš utjecaj”.

Zbog toga je, eto, predsjednik Donald Trump pohvalio namjeru Hrvatske da izgradi LNG terminala na Krku. No, ta ideja nije ništa novo, ona je stara više od tridesetak godina. Oduvijek je međutim bio problem to što izgradnja terminala i prateće infrastrukture stoji oko 800 milijuna dolara. Što je, dakako, golema investicija pogotovu stoga što Hrvatskoj, s obzirom na njene relativno male potrebe za plinom, takav skupi terminal nije potreban.

Amerikanci ne žele ulagati u terminal na Krku

Bilo bi sjajno kada bi, primjerice, Amerikanci, koji su jedini zainteresirani za terminal na Krku, uložili svoj novac u njegovu gradnju. Tada ne bi bilo nikakve dvojbe da terminal valja izgraditi. Međutim već godinama niti jedna tvrtka iz SAD-a nije pokazala nikakav interes za financiranje njegove izgradnje na Krku, premda je za taj projekt osobno intervenirao više puta i bivši američki potpredsjednik Joe Biden.

U svijetu slobodne, globalne trgovine bilo normalno da se Amerikanci pokušaju nametnuti kao izvoznici nafte i plina zato jer imaju niže cijene i veću kvalitetu. No, ako to žele postići služeći se političkim sankcijama, ucjenama i pritiscima, onda je to, tvrde u Bruxellesu, apsolutno neprihvatljivo.

Sankcije Rusiji

Naime, u dokumentu koji pojašnjava uvođenje novih sancija protiv Rusije stoji “kako se valja suprotstaviti izgradnji plinovoda “Sjeverni tok 2″, jer ima štetan utjecaj po energetsku sigurnost EU”. U Washigntonu tvrde da će nakon dovršetka tog projekta Gazprom ostvariti dominaciju u energetskom sektoru u Europi.

Jedan od autora zakona, republikanski senator Michael Crapo istakao je da “su sankcije usmjerene na sve one koji ulažu u gradnju plinovoda čiji su korisnici ili djelomični vlasnici ruske energetske kompanije ili one koji podupiru takve projekte”.

Sjeverni tok 2

Zbog tako fomuliranog zakona na udaru se neće naći samo ruske kompanije, već i europske tvrtke koje sudjeljuju u projektu “Sjeverni tok 2”, ali i drugim infrastrukturnim projektima namijenjenim transportu ruske nafte i plina. Tako bi se pod sankcijama mogli naći Shell, Engie, OMV, Wintershall, Uniper, BASF, E.ON-a, ENI, Overseas Holding… Samo u Sjeverni tok 2 te su tvrtke uložile oko 5 milijardi eura ili polovicu od ukupno 9,5 milijardi koliko će stajati taj naftovod.

S ruskim tvrtkama Rosnjef i Gazprom Shell i BP zajednički financiraju izgradnju plinovoda, a talijanski Eni uložio je 50 posto sredstava u izgradnju naftovoda koji povezuje Rusiju s Turskom. Uvođenjem sankcija biti će doveden u pitanje dovršetak Transadriatic pipelinea kojim će se transportirati nafta od Azerbjedžana preko Turske, Bugarske, Grčke, Albanije do Italije i Hrvatske. Dio od Azerbejdžana do Turske već je 99 posto završen, a dio koji ide preko Bugarske, Grčke Albanije, izgrađen je 44 posto.

Sankcije su uperene protiv Njemačke

Za razliku od prošlih sankcija protiv Rusije, koje su europske vlade poduprle, EU se sada s pravom protivi najnovijoj američkoj kampanji. Dužnosnici EU objavili su kako je Bruxelles “aktivirao sve diplomatske kanale” pokušavajući uvjeriti SAD da ne može na taj način ugrožavati europske tvrtke i energetsku sigurnost na kontinentu. Naime, u Bruxellesu i Berlinu procijenjeno je da sankcije nisu uperene protiv Moskve već protiv EU, odnosno, protiv Njemačke i nekoliko velikih velikih europskih kompanija.

Njemački ministar vanjskih poslova Sigmar Gabriel i austrijski kancelar Christian Kern proglasili su sankcije apsolutno neprihvatljivim za Europu. Osudili su pokušaj Washingtona da europske korporacije kažnjava u njihovim vlastitim zemljama i to samo zato da bi otvorili tržište za skupi američki plin.

“Instrumenti političkih sankcija ne bi trebali biti povezani s gospodarskim interesima”, ističu njemački i austrijsku dužnosnici te upozoravaju da bi ugrožavanje europskih tvrtki na tržištima SAD-a, ako sudjeluju ili financiraju projekte poput naftovoda Sjeverni tok 2 s ruskim kompanijama, predstavljalo “potpuno novu i izrazito negativnu kvalitetu europskim i američkim odnosima”.

Angela Merkel optužuje Washington

I njemačka kancelarka Angela Merkel optužila je Washington zbog ”jednostrane akcije” koja može “naškoditi transatlantskim odnosima”. Europska komisija poručila je pak da se o energetskoj sigurnosti Europe ne može odlučivati bez Bruxellesa.

Nakon summita G7 prije tri tjedna, Merkel je u govoru održanom u pivskom šatoru u Münchenu, proročanski dovela u pitanje savezništvo sa SAD-om. “Vremena u kojima smo mogli ovisiti o drugima, ostala su iza nas, mi Europljani zaista moramo uzeti našu sudbinu u svoje ruke i boriti se za našu budućnost”.

Nakon najnovijeg sukoba posve je izvjesno da će se produbiti jaz između EU i SAD-a. Također, Njemačka je dobila priliku da se dokaže kao pravi politički lider EU koji se može suprotstaviti Washingtonu i zaštititi europske i vlastite interese.

Na čiju će stranu stati Hrvatska?

U Bruxellesu sa zanimanjem očekuju kako će se Poljska, koja je već izgradila LNG terminal, Mađarska, Češka i Hrvatska, koje ne kriju naklonost administraciji Donalda Trumpa, ponašati u najnovijem sukobu. Prevladava uvjerenje da te države neće biti spremne pristati na eventualnu odmazdu protiv Washingtona.

Hrvatska se našla u toj, krajnje neugodnoj situaciji, jer premijer Andrej Plenković i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović imaju posve različitu viziju vanjskopolitičkog položaja Hrvatske. Dok se Vlada zalaže za ulazak u Schengen i eurozonu, predsjednica se trudi jačati veze s admnistracijom Donalda Trumpa.

SAD podržavaju gradnju terminala na Krku, ali ju ne žele financirati, dok istodobno dovode u pitanje Južni plinski koridor koji doduše financira i ruski Lukoil, ali koji bi trebao osigurati plin za Hrvatsku iz Kaspijske regije i Srednjeg Istoka. Premda dio hrvatskih diplomata tvrdi da je pozicija Zagreba neupitana te da će ostati lojalan Bruxellesu, pitanje je je li to izvedivo s obzirom na politiku koju forsira predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.