Japanski premijer Abe i Putin mogli bi sljedeći tjedan i formalno okončati Drugi svjetski rat. No, postoji jedan problem
Rusija i Japan se već desetljećima ne mogu dogovoriti oko teritorija
Ako sve bude išlo po planu, japanski premijer Shinzo Abe sljedećeg će se tjedna susresti s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i to u Abeovom rodnom gradu Nagatu. Abe će ugostiti Putina u tradicionalnim japanskim toplicama, onsenu. Upravo se na takvim mjestima oduvijek pisala povijest, a Abu će sada pokušati uvjeriti ruskog lidera da konačno potpiše mirovni sporazum kojim bi se u potpunosti i formalno završio Drugi svjetski rat, piše Foreign Policy. Ovaj dogovor već je puno puta odgađan, još od prvog neuspješnog pokušaja 1956.
Sporno pitanje oko kojeg dvije zemlje nikako ne mogu naći zajednički jezik su otoci smješteni sjeverno od Hokkaida i koje je Crvena armija preuzela u posljednjim danima Drugog svjetskog rata. A za Abea, ovaj onsen summit je bitan iz dvije dimenzije, osobne i strateške. Uložio je neviđenu količinu političkog kapitala i osobnog vremena kako bi izgradio odnos s Putinom, s kojim je, otkad je došao na vlast prije četiri godine, odradio više od desetak sastanaka. Njegovi ministri vanjskih poslova i gospodarstva putovali su u Rusiju prošlog vikenda kako bi osigurali dobre temelje za predstojeći summit.
I Rusija ima dosta toga na kocki
Navodno Abe žudi za ispunjenjem sna svoga oca, Shintara Abe, jednog od vodećih konzervativnih političara, koji je još negdje 1980-ih želio potpisati mirovni sporazum s tadašnjim sovjetskim vođom Mikhailom Gorbačevom. Njegov sin sada svim silama želi ukazati na japansku sposobnost da kuje vlastitu vanjsku politiku i van granica saveza sa Sjedinjenim Državama. S druge strane, i Putin ima mnogo toga na kocki. Nada se da će pridobiti Japan na svoju stranu po pitanju sankcija koje je Zapad nametnuo prema Rusiji, privući japanske investicije, osobito u ruševnom dijelu istočne Rusije.
Ali i poslati poruku Pekingu da Rusija ima i drugih mecena u Aziji. Iako neće biti u kupelji s njima, u cijeloj priči ipak postoji i treći akter; novoizabrani američki predsjednik Donald Trump. Njegova naklonost prema ruskom predsjedniku Putinu mogla bi uzrokovati problem pri potpisivanju ovog sporazuma. Ako Putin ima razloga vjerovati da će zapadno jedinstvo po pitanju ruskih sankcija uskoro puknuti, bit će manje motiviran da japanskom premijeru napravi bilo kakve teritorijalne ustupke.
Obje države polažu pravo na otočje
I Rusija i Japan smatraju da imaju pravo nad otocima Kunahsir, Iturup, Shikotan i grupu Habomai otočića. Za Rusiju, to je dio Kurilskih otoka, onaj južni, koji su oslobodili od Japanskog Carstva tijekom Drugog svjetskog rata. Japan je pak stekao kontrolu nad otocima ugovorima iz 1905., nakon rusko-japanskog rata. Danas su na otočju stacionirane ruske granične postrojbe, no za mnoge Japance, Kurilski otoci su njihov “Sjeverni teritorij” koji su im Sovjeti nezakonito oduzeli. Više od 70 godina kasnije, dvije države još uvijek ne mogu riješiti ovo pitanje i napokon potpisati mirovni sporazum kojim bi formalno okončali svoj rat.
Radi se o otočju s nekih 19 tisuća stanovnika, pretežito ribara i njihovih obitelji, koje je, unatoč i nekim naporima ruske vlade, i dalje ostalo nerazvijeno. Posljednji ozbiljni pregovori koji su trebali dovesti do potpisivanja mirovnih pregovora održani su u periodu 2000. i 2001., u prvim godinama Putinove vlasti. Na čelu japanskog pregovaračkog tima bio je Kzuhiko Togo, a Japanci su inzistirali da im se vrate dva veća otoka. No, Rusi su tu ideju odmah odbacili, ali su na stol stavili ponudu koja je bila i 1956., a koja se odnosila na dva manja otoka. Pregovori su propali, a kada je Putin 2012. ponovno došao na mjesto predsjednika, nakon što je odradio premijerski mandat, rekao je da je spreman prihvatiti “hikiwake”. Kao judo obožavatelj poslužio se sportskim rječnikom, a riječ koju je upotrijebio znači- neriješeno.
Ove godine Abe se vratio ulozi ruskog udvarača
Iste godine kad je Putin ponovno postao ruski predsjednik, premijerski mandat u Japanu preuzima Abe koji ima reputaciju predvodnika konzervativnih nacionalista. Povratak otoka za njih je moćan simbol obnove ponosa i dostojanstva izgubljenog na kraju rata. Abe se odmah odlučio uhvatiti u koštac s Putinom. Već u travnju 2013. šalje veliku ekonomsku delegaciju u Moskvu, a u veljači 2014. bio je među nekoliko lidera koji su prisustvovali Olimpijskim igrama u Sočiju. Sjedio je na Putinovoj strani. No, napori za izglađivanjem odnosa pali su u vodu nakon ruske aneksije Krima. Japan je bio na strani Zapada koji je nametnuo Rusiji sankcije, doduše japanske sankcije su nešto blaže. No, ove godine Abe se vratio ulozi ruskog udvarača.
Profesor James Brown koji se detaljno bavio proučavanjem rusko-japanskog odnosa, kaže kako Rusija sama po sebi ne predstavlja izravnu sigurnosnu prijetnju Japanu. “Međutim, kvazi savez između Rusije i Kine brine Japan, pogotovo ako dolazi u trenucima manje američke predanosti istočnoj Aziji”. Cilj nije toliko formirati bliske veze s Moskvom, koliko spriječiti daljnji rast moći Pekinga u regiji. Japanski dužnosnici i dalje inzistiraju na povratsku svih svojih otoka, i ne žele pristati na ništa manje. No, kako u razgovoru za Foreign Policy kaže bivši japanski diplomat Togo, koji je jedan od bitnijih zagovornika sporazuma, Japan sada ima jednu novu stratešku logiku; mora prisiliti KInu da shvati Japan ozbiljnije, i Abe to vrlo dobro shvaća.
Ne baš optimistična očekivanja prije summita
Iako na prvu izgleda da su američki izbori otvorili više mogućnosti za mogući sporazum između Rusije i Japana, sve više japanskih analitičara vjeruje da će Putin pričekati da vidi kako će Trump pristupiti Moskvi nakon dolaska u ured. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov zvučao je dosta pesimistično nakon završnih razgovora s japanskim kolegom Fumiom Kishidom. Dvojac se sastao u subotu u Moskvi. “Nije lako premostiti jaz u glavnim pozicijama za obje strane”, rekao je. Do trenutka kada se Kishida vratio kući u Japan, splasnuo je i optimizam japanskog premijera. “Ovo nije problem koji se može riješiti na samo jednom sastanku,” rekao je japanskim dužnosnicima u ponedjeljak.
Putin je krajem studenoga u razgovoru za Bloomberg jasno poručio da Rusija ne trguje teritorijem, a ruski analitičari smatraju da je jedina formula za sporazum povratak na sporazum ih 1956. No, i u slučaju da bi Abe pristao na dva manja otoka, neizvjesno je što će učiniti Rusija. “Najveća intriga je što će Rusija učiniti ako Japan prihvati uvjete iz 1956. To će biti trenutak istine”, kaže Dmitry Streltsov iz moskovskog Držvanog zavoda za međunarodne odnose.
Dosta problematična pozicija za Putina
Čak i u slučaju da se dogovore, ruska javnost će to teško prihvatiti. Otoci imaju simobličku težinu kao dio pobjede zemlje u “Velikom domovinskom ratu” kako Rusi nazivaju Drugi svjetski rat. Ruski tvrdolinijaši tvrde da su otoci bogati ribom i stoga ekonomski vrijedni teritorij. No, postoji i još jedan strah. “Nitko ne može jamčiti da se američka vojna infrastruktura neće pojaviti na otocima”, kaže Anatolij Koshkin, profesor s jednog moskovskog svučilišta i jedan od protivnika sporazuma.
Prema istraživanju ruskog Levada centra od svibnja, čak 78 posto Rusa je protiv davanja spornih otoka Japanu, a samo 7 posto nema ništa protiv toga. Sedamdeset i jedan posto je bio i protiv kompromisnog dogovora koji uključuje prijenos dvaju manjih otoka. Koncentrirana propaganda na državnoj televiziji mogla bi malo pripomoći promijeniti javno bilo, napominje Streltsov. No, čak i tada, za Putina, vođu koji je svoj autoritet gradio na imidžu zaštite ruskog naroda, bit će teško ovako nešto opravdati. “Pogotovo nakon Krima, Putin kotira kao kolektor ruskih zemalja”, kaže Koshkin.
Poraz japanskih diplomatskih napora
Putin je vjerojatno bio spremniji riskirati u svibnju kada se susreo s Abeom u Sočiju. Bio je suočen sa stagnacijom ruskog gospodarstva, sankcijama, te mogućim scenarijem u kojem na čelo Sjedinjenih Država dolazi Hillary Clinton, što bi bilo loše za Rusiju. No, sedam mjeseci kasnije, stvari su se znatno promijenile, rusko gospodarstvo se oporavlja a diljem svijeta jačaju populistički i nacionalistički pokreti. Francuski predsjednički izbori iduće godine imat će značajnu ulogu u budućnosti sankcija prema Rusiji.
Iako Trumpove pohvale Putinu ne jamče bolje odnose dvaju zemalja, svakako su primamljiva prilika za Rusiju. Sada je Abe onaj koji mora brinuti o svom odnosu s Washingtonom, kao što pokazuje i njegov kratki sastanak s Trumpom. Abe će se morati suočiti s burnim reakcijama nacionalista. “Prihvaćanje sporazuma iz 1956. bilo bi jednako spoznaji da je zadnjih 60 godina zalaganja bilo potpuno besmisleno”, kaže Brown i dodaje da će se u tom slučaju japanski vođa suočiti s napadima desnice, ali i velikog broja medija.
Ekonomska suradnja sve je uspješnija
Kako god bilo, ekonomska suradnja dvaju država u uzlaznoj je putanji. Dvije velike japanske banke navodno raspravljaju o čak 845 milijuna dolara kredita ruskom plinskom divu Gazpromu, a ponovno se priča i o projektu plinovoda iz ruskog Sahalina prema Tokiju. Ni Abeu, ni Putinu sada se ne žuri. Putin sigurno neće požuriti s odlučivanjem i tako odvratiti japanska ulaganja.
“Putinu se ne žuri”, kaže Alexander Gabuev, predsjednik moskovskog Carnegie centra. “On misli da može koristiti japanski strah od Kine.” Onsen stoga može biti samo uvod. Možda iduće godine Putin pozove Abea na summit u rusku banju.