Jasna Omejec poslala nam je pismo; napada proceduru Povjerenstva za sukob interesa koje je pokrenulo postupak protiv nje

Iz medija sam saznala da je na 174. sjednici, održanoj 11. travnja 2017.,
Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa donijelo odluku o pokretanju postupka protiv mene u svojstvu bivše predsjednice Ustavnog suda Republike Hrvatske. Postupak je pokrenut jer sam primala naknadu plaće šest mjeseci nakon prestanka dužnosti. Navodno sam imala pravo samo na dvije takve naknade s obzirom na to da sam se mogla vratiti na radno mjesto na Pravnom fakultetu u Zagrebu.

O pokretanju postupka nisam bila prethodno obaviještena. Nisam u cijelosti upoznata ni s razlozima pokretanja postupka jer nikakvu odluku nisam primila. S obzirom na eklatantnu nezakonitost onoga što sam jučer čula preko medija, mogu samo pretpostaviti da je Povjerenstvo, kao i više puta do sada, selektivno interpretiralo (pogrešan) zakon. No, to ostavljam za pravnu proceduru.

Time se, međutim, ne rješava problem vezan uz jučerašnje postupanje Povjerenstva pred medijima, što je njegova ustaljena praksa. Pri time ne mislim samo na pravnu dimenziju problema. Naime, jučer sam preko medija slušala optužbu protiv sebe. Javno obrazlaganje “moga slučaja” – onako kako je prikazano u medijima ‒ razotkriva potpunu neodgovornost Povjerenstva za vlastite postupke, uz ignoriranje posljedica koje medijski prenesene izjave članova tog tijela izazivaju u društvenom okruženju.

U takvim okolnostima, razumljivo je da pravo stanje stvari više nikoga ne zanima. Javna osuda već je donesena, pred kamerama, u igrokazu koji nitko razuman ne može povezati s radnjom pokretanja postupka koji tek treba uslijediti (i u kojem se tek treba utvrditi je li osoba bila u sukobu interesa ili nije). O institucionalnoj samovolji treba govoriti, vremenu i prilikama usprkos.