Ruska Federacija priprema drugi val „djelomične“ mobilizacije? Neki čak i prijete općom mobilizacijom, ako Ukrajina nastavi napadati ciljeve oko Belgoroda. Takve informacije dolaze iz ruskih neovisnih izvora, ali i medija bliskih Kremlju. O nastavku pozivanja novih rezervista upozoravaju ukrajinski, kao i zapadni obavještajni izvori.
Moskva o svemu šuti pa tako ni ne negira najave novog kruga masovnog pozivanja zrelih muškaraca u vojnu službu. Glasnogovornik Kremlja, Dmitrij Peskov, odbija komentirati takva nagađanja, pravdajući se da je to u nadležnosti Ministarstva obrane.
Ipak, mnogo je posrednih indikatora koji ukazuju da bi pozivi za vojnu službu mogli ponovno stizati diljem Ruske Federacije. Odluka predsjednika Vladimira Putina od 21. rujna nije limitirala broj ljudi koji se poziva u rezervu. Brojka od 300.000 interna je odluka Ministarstva obrane, i ničim ne limitira novi val mobilizacije. Službene informacije govore o 318.000 prikupljenih rezervista tijekom “djelomične” mobilizacije.
Mobilizacija nikad nije službeno okončana
Međutim, kad su neki oporbenjaci, a i udruge majki tražile da vrhovni zapovjednik svojim dekretom proglasi kraj „djelomične” mobilizacije, iz Kremlja su odgovorili da nemaju pojma je li to uopće pravno izvodivo. Pravdajući se pravnim formalnostima, vrhovni zapovjednik nikada nije formalno okončao mobilizaciju. Usmenom izjavom od 31. rujna objavljeno je “postizanje zadanih ciljeva mobilizacije”.
Informacije o ažuriranju popisa rezervista dolaze iz svih krajeva Rusije. Uz to, uvodi se sustav elektroničke evidencije rezervnog sastava. Neki rezervisti trebaju se javiti u regrutne centre u prosincu, a neki u siječnju 2023.
Zbog toga postoji dvojba – ako se krene s novom mobilizacijom, hoće li se dogoditi u prosincu tekuće ili siječnju 2023. godine. Prema raspoloživim informacijama, cjelokupni mobilizirani kontingent iz prvog vala trebao bi biti prebačen na ratište u Ukrajinu do kraja prosinca. Zbog toga se početak 2023. čini mnogo izglednijim terminom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Katastrofalno stanje ruske logistike
Istina je da Vojska Ruske Federacije nikad nije prestala provođenje prikrivene mobilizacije. Od prvih dana, bez javne objave, u rat je pozivana takozvana borbena pričuva i kritične specijalnosti kao što su vozači autobusa, teretnih kamiona i cisterni.
Mobilizirani su zajedno s vozilima koje je, bez službene odluke predsjednika, rekvirirala ruska vojska. To je bio jedini način da se ublaži katastrofalno stanje logistike koje se pokazalo već na samom početku ruske agresije na Ukrajinu. Potvrđeni gubici transportnih vozila Vojske Ruske Federacije nadilaze mogućnosti obnavljanja iz vojnih rezervi i tekuće proizvodnje.
Od početka rata ruska vojska je u minusu za, neovisno verificiranih, 2021 komada raznih transportnih sredstava.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Masovna i prekomjerna konzumacija alkohola
Što bi novi val mobilizacije donio ruskoj strani? Prije svega osigurala bi se popuna vlastitih gubitaka koji su znatno narasli nakon masovnog uvođenja u borbu nedovoljno osposobljenih, slabo opremljenih i loše vođenih rezervista. Takve okolnosti, u kombinaciji s niskim temperaturama, naglo su povećale neborbene gubitke medu novopridošlim trupama.
Samoranjavanja zbog nestručnog rukovanja naoružanjem, prijateljska vatra uzrokovana lošom koordinacijom s vlastitim postrojbama, bolesti zbog nehigijenskih sanitarnih uvjeta, slabe ishrane trupa, izostanak medicinske skrbi na prvoj liniji samo su nekih od razloga neborbenih gubitaka.
I konačno, s padom temperature evidentirani su brojni slučajevi hipotermije među vojnicima loše opremljenima za boravak na otvorenom u zimskim uvjetima. Pobrojani negativni čimbenici koji povećavaju neborbene gubitke, dodatno su pojačani masovnom i prekomjernom konzumacijom alkohola.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vojnici se žale na samo jedan obrok dnevno
Drugi mogući dobitak za generala Sergeja Surovikina, zapovjednika ruskih snaga angažiranih u agresiji na Ukrajinu, bio bi popunjavanje svih rupa unutar sustava borbenog i neborbenog osiguranja. U Vojsci Ruske Federacije mnogo toga ne štima i iza linija fronta.
Mnoge jedinice se žale da danima dobivaju jedan obrok dnevno. Rusija vjerojatno ne oskudijeva u hrani. Međutim, netko te namirnice treba nabaviti, dopremiti do poljskih vojnih kuhinja, pripremiti i distribuirati obroke vojnicima u rovovima. Poznata je računica da je za jednog vojnika na prvoj crti potrebno 20 drugih koji se odmaraju, obučavaju, pružaju vatrenu potporu i tako dalje.
Imperijalna vojska Japana, u Drugom svjetskom ratu, imala je odnos jedan naprama deset. Nedostatke su pokušali nadomjestiti beskrupuloznom pljačkom okupiranih teritorija i robovskim iskorištavanjem lokalnog stanovništva i ratnih zarobljenika. To im nije pomoglo. Cijelo vrijeme rata, po pitanju borbenog i neborbenog osiguranja vlastitih trupa, bili su daleko inferiorniji u odnosu na saveznike.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mobilizacija bi ovoga puta mogla ići ciljano
Treći mogući dobitak mogla bi biti ciljano strukturirana mobilizacija. U prvom valu pozivanja bio je važan samo broj, a ne ciljane kritične specijalnosti. Također, većina pokupljenih rezervista dolazi iz kategorije nisko obrazovanih građana.
Takva obrazovna struktura, upotrebljiva je u svojstvu obične pješadije, često etiketirane kao „topovsko meso“. Za upravljanje složenijim sofisticiranijim oružanim sustavima neophodna su neka tehnička predznanja i vještine koja se donose iz civilstva.
I konačno, novom mobilizacijom, ruske snage stekle bi brojčanu prednost u pješadiji u odnosu na Združene snage Ukrajine. Pobjeda je tamo gdje pješak stane mojom čizmom, izreka je koja se potvrđuje u svakom ratu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Odavno je očit manjak ruske pješadije
Još od travnja bilo je očit nedostatak pješadije u formaciji Vojske Ruske Federacije. Dodatna pješadija potrebna je ruskoj vojsci u Ukrajini iz najmanje dva razloga. Tenkovske jedinice, bez podrške i zaštite vlastite pješadije, postaju vrlo lak plijen brojnim protuoklopnim sredstvima kojima je naoružana protivnička strana.
Manjak pješadijske potpore jedan je od razloga napuštanja koncepta bataljunskih taktičkih grupa. Koncept, koji kombinira manevar, oklop i vatrenu moć doživio je fijasko u blatu ukrajinskog černozema. Iako ruske snage i dalje imaju znatnu nadmoć u oklopu, masovnija upotreba većih tenkovskih formacija u napadu bila bi veliki rizik bez odgovarajuće podrške pješadije.
Drugi razlog ruske gladi za pješaštvo jesu stalni, uporni i krvavi pokušaju zauzimanja ostatka slobodnog teritorija Donjecka. Relativno gusti raspored naselja u tom dijelu Donbasa, nameće ulične borbe kao neizbježan način preuzimanja kontrole nad urbanim sredinama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I Ukrajina trpi gubitke, ali ruski su bitno veći
Osnovni nositelj taktičke borbe u naseljenim mjestima je pješadija. Na drugoj, pak, strani takve vrste borbenih djelovanja mogu biti dugotrajna, iscrpljujuća i s velikim brojem žrtava. Najbolji primjer su borbe za kontrolu nad gradom Bahmutom u Donjeckoj oblasti, koje traju već više od četiri mjeseca.
Plaćenici grupe Wagner dominantna su ruska vojna formacije koja napada grad veličine Karlovca. Pokušali su izravni prodor s istoka. Nije išlo. Obuhvatni manevar sa sjevera, preko Solidara također nije donio pobjedu ruskoj strani. U zadnjim danima, težište je prebačeno na jug, pokušavajući lijevim krilom prodrijeti prema gradu. Ostvareni su početni uspjesi.
Zauzeta su neka sela južno od grada, ali opet nedostaje snažan konačan udar koji bi ili odsjekao grad od ostatka ukrajinskih snaga ili bi izvršio prodor u sam centar mjesta. Obje strane trpe velike gubitke, s time da je napadač u nepovoljnoj situaciji. Veliki zamor i potrošnja ljudskog materijala zahtijeva stalno obnavljanje resursa. Wagnerovci su u prve borbene redove potjerali mobilizirane kriminalce.
Kaos od prve mobilizacije još se nije zaboravio
Službena odluka o proglašenje prelaska na ratnu privredu i mobilizacija ruske industrije za potrebe rata nije ni potrebna. Serijom zakona, prvo u ožujku a zatim u srpnju, koje je donijela ruska Duma, te predsjedničkim dekretom, cjelokupno rusko gospodarstvo može se preusmjeriti u proizvodnju za potrebe “specijalne vojne operacije”.
Koje su moguće negativne posljedice ponovnog pozivanja rezervista? Kaos kod provođenja prve “djelomične mobilizacije” još se nije zaboravio. Vojska Ruske Federacije jedva je skupila odore i naoružanja, uglavnom iz prošlog stoljeća, da opremi 318.000 rezervista pozvanih u rujnu.
Za drugi poziv nema niti dovoljno opreme, naoružanja, a još manje financijskih sredstava. Drastično brojčano povećanje vojske ne prati i povećanje vojnog budžeta. Ukupno brojno stanje Vojske Ruske Federacije povećano je sa 950.000 na najmanje 1,400.000 pripadnika. I pored utroška tisuća tona borbene tehnike i streljiva te povećanja brojnog sastava za gotovo 50 posto, vojni budžet za iduću godinu uvećan je samo za 43 posto u odnosu na 2022. godinu.
Daljnje rezanje plaća izazvalo bi pobunu
Opremanje novog kontingenta moguće je samo uz drastično kresanje troškova plaća sadašnjeg sastava. Vlada Ruske Federacije ne uspijeva osigurati bonuse i podmiriti financijske obveze prema sadašnjim vojnicima. Daljnje rezanje plaća izazvalo bi pobunu, u najmanju ruku ogromno nezadovoljstvo među vojskom. Obećani bonusi za potpisivanje ugovora ne isplaćuju se.
Mobiliziranim vojnicima, zbog smanjenih prihoda, obećan je otpis duga kod komercijalnih banaka. Međutim, Sberbanka, VTB, Tinkoff Banka, Alfa Banka odbijaju prijave za otpis duga ili jednostavno ignoriraju podnositelje zahtjeva. Dugovi uredno dolaze na naplatu, a proces ovrha normalno se nastavlja.
Ponovno pozivanje rezervista nikako ne bi bilo prihvaćeno s odobravanjem većine građana Ruske Federacije. Od početnih 70 posto iz ožujka, sada samo 19 posto ciljane fokus grupe podržava rat u Ukrajini. Ostali ne podržavaju mobilizaciju ili su protiv rata. Prema Meduzi, fokusne grupe, koje je u tajnosti naručio Kremlj, pokazuju da su Rusi “daleko od optimizma u pogledu svoje budućnosti i budućnosti svoje zemlje”.
Ruski narod je načelno umoran od rata
“To ne znači pridruživanje oporbi niti totalno odbijanje specijalne vojne operacije”, kaže jedan od Meduzina izvora koji stav ispitanika opisuje kao “ravnodušnost i apatiju”. “Ništa ih ne inspirira i ništa ih ne tjera naprijed”, objašnjava izvor. U odgovorima na pitanja, sudionici studije govorili su tonom glasa koji je implicirao: “Ostavite nas na miru.”
Dužnosnici u Kremlju moraju priznati da je ruski narod jednostavno “načelno umoran od rata”. U takvim okolnostima provođenje mobilizacije predstavlja značajan politički rizik za aktualnu vlast. Ne treba zaboraviti da je širom Rusije spaljeno 70 ureda za mobilizaciju. Kao i da je zbog nerazmjera u pozivanju rezervista, iz sastava nacionalnih manjina, došlo do otvorenih protesta protiv vlasti.
Krajem rujna, i sam Putin morao se ispričati nacionalnim manjinama zbog relativno nerazmjerne regrutacije u odnosu na većinski ruski narod. Čečeni, Dagestanci i Burjati najviše su platili cijenu Putinove avanture u Ukrajini. Bježeći od mobilizacije, Rusiju je napustilo oko 750.000 mladih, uglavnom obrazovanih muškaraca. Jedan manji dio vratio se nakon proglašenja okončanja mobilizacije. Ipak, procjenjuje se da ih je još 650.000 izvan zemlje.
Radno sposobno stanovništvo u najproduktivnijoj dobi
Izbjegli, a i mobilizirani muškarci, predstavljaju radno sposobno stanovništvo u najproduktivnijoj dobi. Mnogi sektori ruskog gospodarstva, a pogotovo IT industrija, trpi zbog značajnog nedostatka radne snage. Daljnji odljev radno sposobnog i kvalificiranog muškog stanovništva, samo bi pogoršao stanje gospodarstva u silaznoj putanji.
Dakle, u uvjetima kad rat u Ukrajini podržava manje od četvrtine populacije Ruske Federacije, a više od 50 posto građana želi da se pregovara, nova mobilizacija mogla bi postati ozbiljan politički problem. Nova erupcija nezadovoljstva u regijama s većinskim neruskim stanovništvom prijeti eskalacijom većom nego u prvom krugu mobilizacije.
Pored javnog mnijenja, ruskim vlastima ostaje problem oblačenja, spremanja, naoružavanja, obuke i polaganja novih rezervista.
Pukovnik zadužen za mobilizaciju dobio pet metaka u prsa
O nefunkcionalnosti cijelog sustava provođenja mobilizacije najrječitije govori otvoreno pismo Julije Bojko, udovice pukovnika Vadima Bojka, zamjenika zapovjednika Visoke mornaričke pacifičke škole. Ukratko, njen suprug bio je zadužen za prijem, smještaj i nadzor novačenja.
Nakon toga organizirao je i obuku rezervista. Za provođenje zadatka nije dobio gotovo nikakvu materijalnu potporu. Normalno, sve je krenulo krivo. Na kraju je on bio optužen za neuspjeh i štetu državi od 100 milijuna rubalja. Prijetila mu je višegodišnja kazna i zapljena imovine. Nakon žestoke prepirke s nadređenim, nesretni pukovnik iznesen je iz ureda svoga šefa s pet metaka u grudima. Kao službeni uzrok smrti navedeno je samoubojstvo.
Iluzorno je očekivati uklanjanje svih organizacijskih i proceduralnih nedostataka unutar sustava mobilizacije ruskih rezervista za samo tri mjeseca. Prihodi od nafte i plina počinju padati, rusko gospodarstvo je već ušlo u recesiju. Zbog toga je rješavanje pitanja katastrofalne financijske i materijalne podrške podizanja novih rezervista također nemoguća misija u tako kratkom roku.
Putina bi mogli pritisnuti tvrdolinijaši
Većina građana Rusije želi da rat prestane. Posljedično, nameće se logičan zaključak. Bez prethodnog rješavanja, ili barem ublažavanja, svih nedostataka, masovno pozivanje novih rezervista i ne bi ostvarilo značajne pozitivne učinke na ukupnu borbenu snagu Vojske Ruske Federacije.
Kome treba još jedna masa za borbu nemotiviranih, slabo opremljenih, nedovoljno obučenih i potplaćenih vojnika? Međutim, politička logika ima potpuno druge zakonitosti. Cilj vladajuće garniture u Kremlju jest opstanak na vlasti. Cijena, pogotovo ako se plaća tuđim životima, i nije tako važna.
U slučaju ponovljenih velikih uspjeha Združenih snaga Ukrajine, kao što je prodor prema Krimu, predsjednik Putin našao bi se pod velikim pritiskom tvrdolinijaša iz svog okruženja koji stalno zagovaraju eskalaciju sukoba. U tom slučaju, proglašenje opće mobilizacije bio bi čin koji bi trenutno zadovoljio silovike, a za neko vrijeme odložio okončanje ratnih sukoba i neizbježan pad današnje političke garniture iz Kremlja.
Jasno je, Putin uskoro uvodi novu mobilizaciju. Cijena koju će platiti za to mogla bi biti ogromna
Još se nije zaboravio ni kaos kod prve 'djelomične mobilizacije'
Kome treba još jedna masa za borbu nemotiviranih, slabo opremljenih, nedovoljno obučenih i potplaćenih vojnika? Međutim, politička logika ima potpuno druge zakonitosti. Cilj vladajuće garniture u Kremlju jest opstanak na vlasti. Cijena, pogotovo ako se plaća tuđim životima, i nije tako važna
Ruska Federacija priprema drugi val „djelomične“ mobilizacije? Neki čak i prijete općom mobilizacijom, ako Ukrajina nastavi napadati ciljeve oko Belgoroda. Takve informacije dolaze iz ruskih neovisnih izvora, ali i medija bliskih Kremlju. O nastavku pozivanja novih rezervista upozoravaju ukrajinski, kao i zapadni obavještajni izvori.
Moskva o svemu šuti pa tako ni ne negira najave novog kruga masovnog pozivanja zrelih muškaraca u vojnu službu. Glasnogovornik Kremlja, Dmitrij Peskov, odbija komentirati takva nagađanja, pravdajući se da je to u nadležnosti Ministarstva obrane.
Ipak, mnogo je posrednih indikatora koji ukazuju da bi pozivi za vojnu službu mogli ponovno stizati diljem Ruske Federacije. Odluka predsjednika Vladimira Putina od 21. rujna nije limitirala broj ljudi koji se poziva u rezervu. Brojka od 300.000 interna je odluka Ministarstva obrane, i ničim ne limitira novi val mobilizacije. Službene informacije govore o 318.000 prikupljenih rezervista tijekom “djelomične” mobilizacije.
Mobilizacija nikad nije službeno okončana
Međutim, kad su neki oporbenjaci, a i udruge majki tražile da vrhovni zapovjednik svojim dekretom proglasi kraj „djelomične” mobilizacije, iz Kremlja su odgovorili da nemaju pojma je li to uopće pravno izvodivo. Pravdajući se pravnim formalnostima, vrhovni zapovjednik nikada nije formalno okončao mobilizaciju. Usmenom izjavom od 31. rujna objavljeno je “postizanje zadanih ciljeva mobilizacije”.
Informacije o ažuriranju popisa rezervista dolaze iz svih krajeva Rusije. Uz to, uvodi se sustav elektroničke evidencije rezervnog sastava. Neki rezervisti trebaju se javiti u regrutne centre u prosincu, a neki u siječnju 2023.
Zbog toga postoji dvojba – ako se krene s novom mobilizacijom, hoće li se dogoditi u prosincu tekuće ili siječnju 2023. godine. Prema raspoloživim informacijama, cjelokupni mobilizirani kontingent iz prvog vala trebao bi biti prebačen na ratište u Ukrajinu do kraja prosinca. Zbog toga se početak 2023. čini mnogo izglednijim terminom.
Katastrofalno stanje ruske logistike
Istina je da Vojska Ruske Federacije nikad nije prestala provođenje prikrivene mobilizacije. Od prvih dana, bez javne objave, u rat je pozivana takozvana borbena pričuva i kritične specijalnosti kao što su vozači autobusa, teretnih kamiona i cisterni.
Mobilizirani su zajedno s vozilima koje je, bez službene odluke predsjednika, rekvirirala ruska vojska. To je bio jedini način da se ublaži katastrofalno stanje logistike koje se pokazalo već na samom početku ruske agresije na Ukrajinu. Potvrđeni gubici transportnih vozila Vojske Ruske Federacije nadilaze mogućnosti obnavljanja iz vojnih rezervi i tekuće proizvodnje.
Od početka rata ruska vojska je u minusu za, neovisno verificiranih, 2021 komada raznih transportnih sredstava.
Masovna i prekomjerna konzumacija alkohola
Što bi novi val mobilizacije donio ruskoj strani? Prije svega osigurala bi se popuna vlastitih gubitaka koji su znatno narasli nakon masovnog uvođenja u borbu nedovoljno osposobljenih, slabo opremljenih i loše vođenih rezervista. Takve okolnosti, u kombinaciji s niskim temperaturama, naglo su povećale neborbene gubitke medu novopridošlim trupama.
Samoranjavanja zbog nestručnog rukovanja naoružanjem, prijateljska vatra uzrokovana lošom koordinacijom s vlastitim postrojbama, bolesti zbog nehigijenskih sanitarnih uvjeta, slabe ishrane trupa, izostanak medicinske skrbi na prvoj liniji samo su nekih od razloga neborbenih gubitaka.
I konačno, s padom temperature evidentirani su brojni slučajevi hipotermije među vojnicima loše opremljenima za boravak na otvorenom u zimskim uvjetima. Pobrojani negativni čimbenici koji povećavaju neborbene gubitke, dodatno su pojačani masovnom i prekomjernom konzumacijom alkohola.
Vojnici se žale na samo jedan obrok dnevno
Drugi mogući dobitak za generala Sergeja Surovikina, zapovjednika ruskih snaga angažiranih u agresiji na Ukrajinu, bio bi popunjavanje svih rupa unutar sustava borbenog i neborbenog osiguranja. U Vojsci Ruske Federacije mnogo toga ne štima i iza linija fronta.
Mnoge jedinice se žale da danima dobivaju jedan obrok dnevno. Rusija vjerojatno ne oskudijeva u hrani. Međutim, netko te namirnice treba nabaviti, dopremiti do poljskih vojnih kuhinja, pripremiti i distribuirati obroke vojnicima u rovovima. Poznata je računica da je za jednog vojnika na prvoj crti potrebno 20 drugih koji se odmaraju, obučavaju, pružaju vatrenu potporu i tako dalje.
Imperijalna vojska Japana, u Drugom svjetskom ratu, imala je odnos jedan naprama deset. Nedostatke su pokušali nadomjestiti beskrupuloznom pljačkom okupiranih teritorija i robovskim iskorištavanjem lokalnog stanovništva i ratnih zarobljenika. To im nije pomoglo. Cijelo vrijeme rata, po pitanju borbenog i neborbenog osiguranja vlastitih trupa, bili su daleko inferiorniji u odnosu na saveznike.
Mobilizacija bi ovoga puta mogla ići ciljano
Treći mogući dobitak mogla bi biti ciljano strukturirana mobilizacija. U prvom valu pozivanja bio je važan samo broj, a ne ciljane kritične specijalnosti. Također, većina pokupljenih rezervista dolazi iz kategorije nisko obrazovanih građana.
Takva obrazovna struktura, upotrebljiva je u svojstvu obične pješadije, često etiketirane kao „topovsko meso“. Za upravljanje složenijim sofisticiranijim oružanim sustavima neophodna su neka tehnička predznanja i vještine koja se donose iz civilstva.
I konačno, novom mobilizacijom, ruske snage stekle bi brojčanu prednost u pješadiji u odnosu na Združene snage Ukrajine. Pobjeda je tamo gdje pješak stane mojom čizmom, izreka je koja se potvrđuje u svakom ratu.
Odavno je očit manjak ruske pješadije
Još od travnja bilo je očit nedostatak pješadije u formaciji Vojske Ruske Federacije. Dodatna pješadija potrebna je ruskoj vojsci u Ukrajini iz najmanje dva razloga. Tenkovske jedinice, bez podrške i zaštite vlastite pješadije, postaju vrlo lak plijen brojnim protuoklopnim sredstvima kojima je naoružana protivnička strana.
Manjak pješadijske potpore jedan je od razloga napuštanja koncepta bataljunskih taktičkih grupa. Koncept, koji kombinira manevar, oklop i vatrenu moć doživio je fijasko u blatu ukrajinskog černozema. Iako ruske snage i dalje imaju znatnu nadmoć u oklopu, masovnija upotreba većih tenkovskih formacija u napadu bila bi veliki rizik bez odgovarajuće podrške pješadije.
Drugi razlog ruske gladi za pješaštvo jesu stalni, uporni i krvavi pokušaju zauzimanja ostatka slobodnog teritorija Donjecka. Relativno gusti raspored naselja u tom dijelu Donbasa, nameće ulične borbe kao neizbježan način preuzimanja kontrole nad urbanim sredinama.
I Ukrajina trpi gubitke, ali ruski su bitno veći
Osnovni nositelj taktičke borbe u naseljenim mjestima je pješadija. Na drugoj, pak, strani takve vrste borbenih djelovanja mogu biti dugotrajna, iscrpljujuća i s velikim brojem žrtava. Najbolji primjer su borbe za kontrolu nad gradom Bahmutom u Donjeckoj oblasti, koje traju već više od četiri mjeseca.
Plaćenici grupe Wagner dominantna su ruska vojna formacije koja napada grad veličine Karlovca. Pokušali su izravni prodor s istoka. Nije išlo. Obuhvatni manevar sa sjevera, preko Solidara također nije donio pobjedu ruskoj strani. U zadnjim danima, težište je prebačeno na jug, pokušavajući lijevim krilom prodrijeti prema gradu. Ostvareni su početni uspjesi.
Zauzeta su neka sela južno od grada, ali opet nedostaje snažan konačan udar koji bi ili odsjekao grad od ostatka ukrajinskih snaga ili bi izvršio prodor u sam centar mjesta. Obje strane trpe velike gubitke, s time da je napadač u nepovoljnoj situaciji. Veliki zamor i potrošnja ljudskog materijala zahtijeva stalno obnavljanje resursa. Wagnerovci su u prve borbene redove potjerali mobilizirane kriminalce.
Kaos od prve mobilizacije još se nije zaboravio
Službena odluka o proglašenje prelaska na ratnu privredu i mobilizacija ruske industrije za potrebe rata nije ni potrebna. Serijom zakona, prvo u ožujku a zatim u srpnju, koje je donijela ruska Duma, te predsjedničkim dekretom, cjelokupno rusko gospodarstvo može se preusmjeriti u proizvodnju za potrebe “specijalne vojne operacije”.
Koje su moguće negativne posljedice ponovnog pozivanja rezervista? Kaos kod provođenja prve “djelomične mobilizacije” još se nije zaboravio. Vojska Ruske Federacije jedva je skupila odore i naoružanja, uglavnom iz prošlog stoljeća, da opremi 318.000 rezervista pozvanih u rujnu.
Za drugi poziv nema niti dovoljno opreme, naoružanja, a još manje financijskih sredstava. Drastično brojčano povećanje vojske ne prati i povećanje vojnog budžeta. Ukupno brojno stanje Vojske Ruske Federacije povećano je sa 950.000 na najmanje 1,400.000 pripadnika. I pored utroška tisuća tona borbene tehnike i streljiva te povećanja brojnog sastava za gotovo 50 posto, vojni budžet za iduću godinu uvećan je samo za 43 posto u odnosu na 2022. godinu.
Daljnje rezanje plaća izazvalo bi pobunu
Opremanje novog kontingenta moguće je samo uz drastično kresanje troškova plaća sadašnjeg sastava. Vlada Ruske Federacije ne uspijeva osigurati bonuse i podmiriti financijske obveze prema sadašnjim vojnicima. Daljnje rezanje plaća izazvalo bi pobunu, u najmanju ruku ogromno nezadovoljstvo među vojskom. Obećani bonusi za potpisivanje ugovora ne isplaćuju se.
Mobiliziranim vojnicima, zbog smanjenih prihoda, obećan je otpis duga kod komercijalnih banaka. Međutim, Sberbanka, VTB, Tinkoff Banka, Alfa Banka odbijaju prijave za otpis duga ili jednostavno ignoriraju podnositelje zahtjeva. Dugovi uredno dolaze na naplatu, a proces ovrha normalno se nastavlja.
Ponovno pozivanje rezervista nikako ne bi bilo prihvaćeno s odobravanjem većine građana Ruske Federacije. Od početnih 70 posto iz ožujka, sada samo 19 posto ciljane fokus grupe podržava rat u Ukrajini. Ostali ne podržavaju mobilizaciju ili su protiv rata. Prema Meduzi, fokusne grupe, koje je u tajnosti naručio Kremlj, pokazuju da su Rusi “daleko od optimizma u pogledu svoje budućnosti i budućnosti svoje zemlje”.
Ruski narod je načelno umoran od rata
“To ne znači pridruživanje oporbi niti totalno odbijanje specijalne vojne operacije”, kaže jedan od Meduzina izvora koji stav ispitanika opisuje kao “ravnodušnost i apatiju”. “Ništa ih ne inspirira i ništa ih ne tjera naprijed”, objašnjava izvor. U odgovorima na pitanja, sudionici studije govorili su tonom glasa koji je implicirao: “Ostavite nas na miru.”
Dužnosnici u Kremlju moraju priznati da je ruski narod jednostavno “načelno umoran od rata”. U takvim okolnostima provođenje mobilizacije predstavlja značajan politički rizik za aktualnu vlast. Ne treba zaboraviti da je širom Rusije spaljeno 70 ureda za mobilizaciju. Kao i da je zbog nerazmjera u pozivanju rezervista, iz sastava nacionalnih manjina, došlo do otvorenih protesta protiv vlasti.
Krajem rujna, i sam Putin morao se ispričati nacionalnim manjinama zbog relativno nerazmjerne regrutacije u odnosu na većinski ruski narod. Čečeni, Dagestanci i Burjati najviše su platili cijenu Putinove avanture u Ukrajini. Bježeći od mobilizacije, Rusiju je napustilo oko 750.000 mladih, uglavnom obrazovanih muškaraca. Jedan manji dio vratio se nakon proglašenja okončanja mobilizacije. Ipak, procjenjuje se da ih je još 650.000 izvan zemlje.
Radno sposobno stanovništvo u najproduktivnijoj dobi
Izbjegli, a i mobilizirani muškarci, predstavljaju radno sposobno stanovništvo u najproduktivnijoj dobi. Mnogi sektori ruskog gospodarstva, a pogotovo IT industrija, trpi zbog značajnog nedostatka radne snage. Daljnji odljev radno sposobnog i kvalificiranog muškog stanovništva, samo bi pogoršao stanje gospodarstva u silaznoj putanji.
Dakle, u uvjetima kad rat u Ukrajini podržava manje od četvrtine populacije Ruske Federacije, a više od 50 posto građana želi da se pregovara, nova mobilizacija mogla bi postati ozbiljan politički problem. Nova erupcija nezadovoljstva u regijama s većinskim neruskim stanovništvom prijeti eskalacijom većom nego u prvom krugu mobilizacije.
Pored javnog mnijenja, ruskim vlastima ostaje problem oblačenja, spremanja, naoružavanja, obuke i polaganja novih rezervista.
Pukovnik zadužen za mobilizaciju dobio pet metaka u prsa
O nefunkcionalnosti cijelog sustava provođenja mobilizacije najrječitije govori otvoreno pismo Julije Bojko, udovice pukovnika Vadima Bojka, zamjenika zapovjednika Visoke mornaričke pacifičke škole. Ukratko, njen suprug bio je zadužen za prijem, smještaj i nadzor novačenja.
Nakon toga organizirao je i obuku rezervista. Za provođenje zadatka nije dobio gotovo nikakvu materijalnu potporu. Normalno, sve je krenulo krivo. Na kraju je on bio optužen za neuspjeh i štetu državi od 100 milijuna rubalja. Prijetila mu je višegodišnja kazna i zapljena imovine. Nakon žestoke prepirke s nadređenim, nesretni pukovnik iznesen je iz ureda svoga šefa s pet metaka u grudima. Kao službeni uzrok smrti navedeno je samoubojstvo.
Iluzorno je očekivati uklanjanje svih organizacijskih i proceduralnih nedostataka unutar sustava mobilizacije ruskih rezervista za samo tri mjeseca. Prihodi od nafte i plina počinju padati, rusko gospodarstvo je već ušlo u recesiju. Zbog toga je rješavanje pitanja katastrofalne financijske i materijalne podrške podizanja novih rezervista također nemoguća misija u tako kratkom roku.
Putina bi mogli pritisnuti tvrdolinijaši
Većina građana Rusije želi da rat prestane. Posljedično, nameće se logičan zaključak. Bez prethodnog rješavanja, ili barem ublažavanja, svih nedostataka, masovno pozivanje novih rezervista i ne bi ostvarilo značajne pozitivne učinke na ukupnu borbenu snagu Vojske Ruske Federacije.
Kome treba još jedna masa za borbu nemotiviranih, slabo opremljenih, nedovoljno obučenih i potplaćenih vojnika? Međutim, politička logika ima potpuno druge zakonitosti. Cilj vladajuće garniture u Kremlju jest opstanak na vlasti. Cijena, pogotovo ako se plaća tuđim životima, i nije tako važna.
U slučaju ponovljenih velikih uspjeha Združenih snaga Ukrajine, kao što je prodor prema Krimu, predsjednik Putin našao bi se pod velikim pritiskom tvrdolinijaša iz svog okruženja koji stalno zagovaraju eskalaciju sukoba. U tom slučaju, proglašenje opće mobilizacije bio bi čin koji bi trenutno zadovoljio silovike, a za neko vrijeme odložio okončanje ratnih sukoba i neizbježan pad današnje političke garniture iz Kremlja.