Muškarac radi i donosi novac u kuću. Žena se brine o djeci i servisira sve ostale potrebe obitelji. Ta se tradicionalna slika u posljednjim desetljećima dosta promijenila, ali uglavnom na način da su žene zaposlene u neusporedivo većem broju nego nekad, no na njihovim su leđima opet ostala djeca, što ćemo jesti, usisavač i sve drugo što treba biti obavljeno pod obiteljskim krovom.
U mladim obiteljima, osobito u gradovima, nešto je bolje nego što je bilo prije, muškarci više sudjeluju u kućnim poslovima, ali patrijarhalni obrazac muško-žensko je žilav i postojan. Čak i u hrvatskim školskim udžbenicima majke i bake i dalje se pretežno prikazuju kao hraniteljice i njegovateljice koje peku kolače, nose cekere s placa, pletu džempere i guraju djetetu toplomjer pod ruku, a muškarci kao stručnjaci, nositelji poslovnih odijela, sportaši i autori važnih otkrića. To vrijeđa žene.
‘Žene trebaju širu zaštitu’
I Hrvatska je lani uvela takozvani očinski dopust. To je plaćenih deset dana da bi ih tata mogao provesti sa svojom tek rođenom bebom. Ministarstvo koje vodi Marin Piletić, a koje pokriva i resor obitelji, u propagandnom letku pohvaljuje činjenicu da je ovu mjeru od lani iskoristilo 80 posto očeva. To stvarno jest dobar rezultat. Ali opet, ako se kao društvo silno hvalimo s tih deset očevih dana naprama 365 majčinih, kud ćeš boljeg pokazatelja gdje smo.
S ravnopravnošću muškaraca i žena u obiteljskom modelu ne stojimo dobro ni danas i to nije problem samo kod nas. Na taj disbalans najviše na štetu žena želi djelovati Europska komisija kroz svoju Direktivu o ravnoteži između poslovnog i privatnog života. Dio toga je i ovaj mali dopust za tate i bebe kod nas. I dobro je da to imamo, ali je neznatno. Žene trebaju širu zaštitu kao znatno opterećeniji spol, koji najprije rinta na poslu, a onda dođe doma pa ostatak dana nastavi punom parom.
‘Crkni. Pa ujutro idi na posao’
Iako su žene statistički obrazovanije od muškaraca, a preko 50 posto novih doktora znanosti u Hrvatskoj već godinama su žene, stare se uloge oslobađaju teško ili nikako. Netko je svojedobno objavio duhoviti status o ”osnovnom” ženskom zanimanju – a to je, naravno, kuća – ali mislim da ženama ta pričica nije bila smiješna. Ide otprilike ovako.
Žena drži bebu u jednoj ruci, drugom miješa jelo na štednjaku. Koljenom primiče djetetovu ležaljku. Pregačom, jer ništa drugo nema pri ruci, briše djetetu nos. Slobodnim malim prstom otvara ladicu s kuhinjskim priborom, stražnjicom je zatvara. Nogom ljulja bebu u ležaljci dok okreće šnicle na tavi. Laktom odmiče posuđe s kuhinjske plohe dok su joj ruke u sudoperu. Multipraktik, ha?
Članak se nastavlja ispod oglasa
A standard je uvijek peglanje, dućan, čišćenje. Nabavi djetetu kostim za maškare. Pokupi maloga iz vrtića. Vidi zadaću iz matematike i sastavak o proljeću. Odigraj čovječe ne ljuti se. Objasni sve što te pitaju. Odvezi na slobodne aktivnosti i čekaj ga sat vremena. Napravi sok od bazge. Kupi joj šiljilo. Operi tenisice. Promijeni vodu u vazama. Okupaj. Uspavaj. Crkni. Pa ujutro idi na posao. I sutradan sve isto.
‘Sreća, privilegij ali i tlaka’
Više studija je pokazalo da je majčinstvo otežavajuća okolnost po ženske karijere, a žene se žele školovati, raditi u svojoj struci i biti uspješne. Svaka treća ispitanica rekla je za jedno novo istraživanje da provodi znatno više vremena s djecom nego partner, a s tim se složilo 82 posto ispitanih muškaraca. To je realnost iz koje proizlazi – tako osjeća svaka druga sudionica – da zaposlene majke teže dobivaju povišice i teže napreduju jer s posla momentalno trče kući i prebacuju se u drugu galaksiju.
Majčinstvo je sreća i privilegij, ali, budimo realni, ujedno i teška tlaka. Pogotovo ako se očevi bave samo svojom karijerom, a kod kuće se ne uključuju. Zato je potpuno jasno zbog čega žene rađaju sve manje djece. Jedno i dovoljno, najviše dvoje. Taj trend za sobom povlači razne društvene i ekonomske posljedice, ali žene svakako nisu te koje bi se zbog toga trebale osjećati odgovornima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovi koji će u subotu od sebe ponovno raditi budale klečeći po trgovima da se žene vrati u srednjovjekovnu balkansku provinciju i njihova ideološka braća utoliko kucaju na jednom zauvijek zatvorena vrata.
Jasno je zašto žene u Hrvatskoj rađaju sve manje djece
Ovi koji će u subotu od sebe ponovno raditi budale klečeći po trgovima kucaju na jednom zauvijek zatvorena vrata.
Standard je uvijek isti; peglanje, dućan, čišćenje. Nabavi djetetu kostim za maškare. Pokupi maloga iz vrtića. Vidi zadaću iz matematike. Odigraj čovječe ne ljuti se. Okupaj. Uspavaj. Crkni. Pa ujutro idi na posao. I sutradan sve isto
Muškarac radi i donosi novac u kuću. Žena se brine o djeci i servisira sve ostale potrebe obitelji. Ta se tradicionalna slika u posljednjim desetljećima dosta promijenila, ali uglavnom na način da su žene zaposlene u neusporedivo većem broju nego nekad, no na njihovim su leđima opet ostala djeca, što ćemo jesti, usisavač i sve drugo što treba biti obavljeno pod obiteljskim krovom.
U mladim obiteljima, osobito u gradovima, nešto je bolje nego što je bilo prije, muškarci više sudjeluju u kućnim poslovima, ali patrijarhalni obrazac muško-žensko je žilav i postojan. Čak i u hrvatskim školskim udžbenicima majke i bake i dalje se pretežno prikazuju kao hraniteljice i njegovateljice koje peku kolače, nose cekere s placa, pletu džempere i guraju djetetu toplomjer pod ruku, a muškarci kao stručnjaci, nositelji poslovnih odijela, sportaši i autori važnih otkrića. To vrijeđa žene.
‘Žene trebaju širu zaštitu’
I Hrvatska je lani uvela takozvani očinski dopust. To je plaćenih deset dana da bi ih tata mogao provesti sa svojom tek rođenom bebom. Ministarstvo koje vodi Marin Piletić, a koje pokriva i resor obitelji, u propagandnom letku pohvaljuje činjenicu da je ovu mjeru od lani iskoristilo 80 posto očeva. To stvarno jest dobar rezultat. Ali opet, ako se kao društvo silno hvalimo s tih deset očevih dana naprama 365 majčinih, kud ćeš boljeg pokazatelja gdje smo.
S ravnopravnošću muškaraca i žena u obiteljskom modelu ne stojimo dobro ni danas i to nije problem samo kod nas. Na taj disbalans najviše na štetu žena želi djelovati Europska komisija kroz svoju Direktivu o ravnoteži između poslovnog i privatnog života. Dio toga je i ovaj mali dopust za tate i bebe kod nas. I dobro je da to imamo, ali je neznatno. Žene trebaju širu zaštitu kao znatno opterećeniji spol, koji najprije rinta na poslu, a onda dođe doma pa ostatak dana nastavi punom parom.
‘Crkni. Pa ujutro idi na posao’
Iako su žene statistički obrazovanije od muškaraca, a preko 50 posto novih doktora znanosti u Hrvatskoj već godinama su žene, stare se uloge oslobađaju teško ili nikako. Netko je svojedobno objavio duhoviti status o ”osnovnom” ženskom zanimanju – a to je, naravno, kuća – ali mislim da ženama ta pričica nije bila smiješna. Ide otprilike ovako.
Žena drži bebu u jednoj ruci, drugom miješa jelo na štednjaku. Koljenom primiče djetetovu ležaljku. Pregačom, jer ništa drugo nema pri ruci, briše djetetu nos. Slobodnim malim prstom otvara ladicu s kuhinjskim priborom, stražnjicom je zatvara. Nogom ljulja bebu u ležaljci dok okreće šnicle na tavi. Laktom odmiče posuđe s kuhinjske plohe dok su joj ruke u sudoperu. Multipraktik, ha?
A standard je uvijek peglanje, dućan, čišćenje. Nabavi djetetu kostim za maškare. Pokupi maloga iz vrtića. Vidi zadaću iz matematike i sastavak o proljeću. Odigraj čovječe ne ljuti se. Objasni sve što te pitaju. Odvezi na slobodne aktivnosti i čekaj ga sat vremena. Napravi sok od bazge. Kupi joj šiljilo. Operi tenisice. Promijeni vodu u vazama. Okupaj. Uspavaj. Crkni. Pa ujutro idi na posao. I sutradan sve isto.
‘Sreća, privilegij ali i tlaka’
Više studija je pokazalo da je majčinstvo otežavajuća okolnost po ženske karijere, a žene se žele školovati, raditi u svojoj struci i biti uspješne. Svaka treća ispitanica rekla je za jedno novo istraživanje da provodi znatno više vremena s djecom nego partner, a s tim se složilo 82 posto ispitanih muškaraca. To je realnost iz koje proizlazi – tako osjeća svaka druga sudionica – da zaposlene majke teže dobivaju povišice i teže napreduju jer s posla momentalno trče kući i prebacuju se u drugu galaksiju.
Majčinstvo je sreća i privilegij, ali, budimo realni, ujedno i teška tlaka. Pogotovo ako se očevi bave samo svojom karijerom, a kod kuće se ne uključuju. Zato je potpuno jasno zbog čega žene rađaju sve manje djece. Jedno i dovoljno, najviše dvoje. Taj trend za sobom povlači razne društvene i ekonomske posljedice, ali žene svakako nisu te koje bi se zbog toga trebale osjećati odgovornima.
Ovi koji će u subotu od sebe ponovno raditi budale klečeći po trgovima da se žene vrati u srednjovjekovnu balkansku provinciju i njihova ideološka braća utoliko kucaju na jednom zauvijek zatvorena vrata.