Javio nam se čovjek koji je išao u istu srednju kao Rimac, kaže da mu se divi, ali da mu status nije točan

Čitatelj kaže kako bi poželio da njegovo dijete uči od tih profesora

ZADNJA IZMJENA: Jul 15, 2015
Foto: Petar Glebov/PIXSELL

Nakon što je poduzetnik i izumitelj Mate Rimac, osnivač i CEO tvrtke Rimac Automobili na Facebooku objavio status o hrvatskom školstvu i društvu u kojem kritizira svoju bivšu srednju strukovnu školu u Samoboru, javio nam se čitatelj Predrag Tanasić koji je stao u obranu te škole, koju je i sam pohađao. Njegovo pismo prenosimo u cijelosti.

“Cijenjeni kolega po srednjoj školi, bio sam na odmoru pa kasnim, no osjetih potrebu da komentiram i iznesem svoje subjektivno mišljenje jer ste doveli u pitanje kompetentnost profesora koji su nam predavali, kao i kredibilitet škole, a time omalovažili i tamo stečena znanja svih nas koji smo ju pohađali i sjedili u klupama pred tim istim profesorima.

Dakle, kad pogledam unatrag i sjetim se svih profesora ponaosob, njihovih dobrih i loših strana, njihovih tehnika predavanja, posvećenosti svom predmetu, ponašanja i općenito odnosa prema učenicima, mogu zaključiti jedino da ih očito ne poznajete dovoljno (osim par izuzetaka koje ste spomenuli), iako smo proveli jednako vrijeme u klupama učeći njihove predmete. Mogu zaključiti da ipak njima vjerujem više nego nekom možda nadobudnom klincu koji bi odmah uskočio u znanost bez baratanja osnovnom pojmovima, i da bi osobno poželio da moje dijete uči od tih istih profesora. Također sam sada svjestan da je svaka njihova packa prema nama učenicima bila na mjestu, kao i svaka jedinica, svaki ukor i svaka pohvala.

“Od nekud se mora početi”

Ako sam nekada i sumnjao u njihovu ispravnost, danas ne sumnjam ni malo. Ako se osvrnem na školski sustav odn. konkretnije na nastavni program za zvanje koje sam pohađao, ne vidim ništa sporno ili vrijedno podcjenjivanja, pa makar to bilo i turpijanje matice jer je i to vještina preko koje učenik saznaje nešto o materijalu, njegovim svojstvima, oblikovanju, alatima a zatim i funkcionalnosti gotovog proizvoda, pa makar to bila obična matica. Od nekuda se mora početi.

Iznenadili biste se koji strojevi i poznavanje materijala su potrebni za proizvodnju matica različitih dimenzija, kvaliteta i u različitim količinama. No, to je druga tema. Naravno da ima i tehnologija i dostignuća koja bi se mogla uvrstiti u program ali nisu iz nekog razloga, no u srednjoj školi se niti može, niti mora naučiti baš sve o svemu. Ali je sve što se tamo uči bilo dovoljno da nas zainteresira za prave stvari, da dobijemo dovoljno stručnog i općeg znanja da bi prosječan učenik poput mene uspio nakon mature položiti prijemni ispit, uz bok sa svim učenicima naših ponajboljih srednjih škola poput MIOC-a ili Ruđera, i upisati redoviti studij (bez plaćanja) na nekom od tehničkih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Šteta što tu usklađenost školstva niste i nećete spoznati jer bi vam to pokazalo da školski program funkcionira i ima svoju svrhu. Nakon završenog fakulteta i već kao stručnjak u svojoj struci, s desetak godina iskustva stečenog na nižim i zatim višim tehničkim pozicijama u domaćim i inozemnim tvrtkama mogu reći da je cijelo to školovanje imalo smisla počevši od turpijanja matice pa na dalje, i neupitno između ostalih zahvaljujući i profesoricama i profesorima iz Srednje strukovne škole Samobor koje i dan danas rado pozdravim, pogledam u oči te se rado prisjetimo zgoda i nezgoda moje generacije.

“O srednjoj školi Samobor imam samo riječi hvale”

Učinili su me kompetentnim i „spremnim za nove pobjede“ rekla bi jedna profesorica. Zahvalan sam im zbog toga. Spomenuti ću da sam također „dotepenec“ kao i vi, čak potječemo iz iste države. Dakle, ovo je pogled iz jedne možda drukčije perspektive, realnije ili manje realne, vi procijenite, no kad se sjetim jednog razgovora dok ste vi nakon završene srednje tehničke škole u nekoliko navrata miješali mjerne jedinice kW, kWh, pojmove struje, napona, kapaciteta i ostale nebitne detalje, postaje mi jasnije zašto vas ne smatraju baš najboljim tehničarom u generaciji, iako je ovo banalan primjer, a možda je i slučajno. Svatko ima neke druge kvalitete, možda bi npr. bili najbolji ekonomist da ste išli u srednju ekonomsku.

No, tu nema ništa zbog čega bi se trebali uvrijediti. Mišljenje profesora o učenikovom znanju ne znači i negativan stav prema uspjehu tog učenika, nemojte to miješati. Loš tehničar može i dalje biti vrstan poduzetnik, očito. Da rezimiram, o Srednjoj strukovnoj školi Samobor i svim njenim profesorima imam samo riječi hvale. Naravno da u svakom žitu ima kukolja, te da i među profesorima postoje bolji i lošiji, no vaša generalizacija smatram da nije ispravna. I naravno da svaki nastavni program i svaka škola mogu biti bolji nego što su trenutno, a dapače svaki prijedlog koji im pošaljete, vjerujem da će razmotriti i ovisno o mogućnostima sprovesti u djelo, ukoliko će to pomoći novim generacijama. Kad danas prošetam pored naše srednje škole, vidim da se razvija u pozitivnom smjeru, da imaju ili grade neke nove laboratorije, da izgleda bolje nego prije i ima više za ponuditi. Većina naših profesora i dalje predaje tamo i vjerujem da s još više iskustva i znanja i uz sve novo što je tamo napravljeno s ciljem podizanja kvalitete nastave, mogu samo još kvalitetnije učiti buduće generacije.

Na kraju, da nešto krivo ne shvatite, iznimno cijenim i pratim sva postignuća vašeg tima inženjera i tehničara koji rade odličan posao, i nadam se da će se njihov uspjeh vinuti još dalje, te da će biti svjetski predvodnici u razvoju novih tehnologija. Vama svaka čast na organizaciji i promidžbi, no uvijek može i bolje.”

Filip Raunić
Novinar
1262 članka Više o autoru