Postoji, jasno, cijeli niz pitanja nakon blic izjave za medije s koje je ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić zbrisao rekordnom brzinom. Od toga kako je moguće da nije detaljno upoznat s predmetom oko kojeg se već godinama istražuje jednog od njegovih najbližih suradnika, pa do onog zbog čega vidno uzdrmani – i inače vrlo razgovorljivi – Ćorić nije htio danas odgovarati na nikakva pitanja novinara.
No, samo je jedno pitanje, nakon svega, doista bitno – dokle će se nastaviti igra “nismo znali”, koja se vješto i uglavnom u tišini pleše u samom vrhu vlasti oko cijelog niza poslova i lobiranja koje je Josipa Rimac, protuzakonito – kako tvrdi USKOK – odradila za privatne investitore u vjetroelektranu Krš-Pađene. I to pitanje se uglavnom ni ne odnosi na Ćorića. Način na koji je on danas pristupio mikrofonima, stav i dikcija kojom je, zapravo, u nešto dužoj verziji izgovarao “nemam komentara”, pokazuju da je vrlo svjestan da je on sljedeći na redu. Sljedeći koji bi mogao pasti kako bi se igra “nismo znali”, mogla nastaviti.
Nisu imali pojma
Jer, podsjetimo, Rimac je, kako tvrdi USKOK, u svoju mrežu uplela i vrlo bliske suradnike još dvaju aktualnih članova Vlade – ministrice poljoprivrede Marije Vučković i ministra Darka Horvata. Nadalje, Rimac i bivša ministrica Gabrijela Žalac žustro su lobirale za kredit investitorima u ovu vjetroelektranu, oko kojeg je svoju ulogu imao i ministar financija Zdravko Marić. Pa je Rimac, veli USKOK, lobirala i za polaganje državnog ispita za vozača ministra branitelja Tome Medveda. Na zamolbu Medvedovog državnog tajnika.
O svemu, jasno, Medved nije imao pojma. Ni ministar Marić nije sumnjao da je nešto neregularno oko kredita. Kao ni Horvat ili Vučković o dealovima svojih suradnika i suradnica. Nije, eto, imao pojma ni Ćorić. Nema ni danas, kaže.
Od Borga do stijega
Ali, Domagoj Validžić, njegov bivši pomoćnik, a sadašnji USKOK-ov osumnjičenik ima mail koji je slao šefu. Pa je Ćorić nakon pokisle izjave za medije zbrisao s mjesta događaja, očito svjestan kako je lako moguće da se krug koji se bio zatvorio oko Validžića i Rimac sad proširio i na njega.
Oni koji su još uvijek izvan, nastavljaju s pričom “nismo znali”, moleći se da uskoro neće i oni morati pred mikrofone izgledajući živahno poput Ćorića danas. Igra je dosad uglavnom funkcionirala – još od davne 2018. godine i afere Borg – tu i tamo bi otpao koji ministar ili, još bolje, nižepozicionirani dužnosnik, Branko Bačić je u ime HDZ-a mahao stijegom borbe protiv korupcije, a vlast je naočigled smanjivala prostor nezavisnosti i integritet istražnih tijela poput DORH-a i USKOK-a, pa čak i Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
O sramoti
Sramotno je uopće i objašnjavati kako bi bio minimum pristojnosti da svi ti ministri, čiji su bliski i najbliži suradnici pod ozbiljnim istragama oko korupcije, barem ponude mandat na raspolaganje. Pa da onda premijer, široka srca, odluči da i dalje ima povjerenje u njih. Sramotno je uopće objašnjavati i koliko je sramotno da je parlamentarna većina u studenom 2020. godine lakonski odbila interpelaciju kojom se tražilo od Vlade da Saboru dostavi sve dokumente oko vjetroelektrane Krš-Pađene.
Sramotan će biti i prvi sljedeći javni istup premijera Andreja Plenkovića koji će od svega oprati ruke i, vjerojatno, divaniti o hibridnim ratovima, feticama, nesposobnoj oporbi i pristranim medijima, ponavljajući, poput svog nekadašnjeg koalicijskog partnera onu staru: “Neka institucije rade svoj posao”. Najsramotniji od svega je, ipak krajnje predvidiv nastavak. Dođe li voda baš preko grla, Ćorić će morati otići. Da bi svi ostali mogli ostati. Jer, naravno, nisu znali. Barem do sljedećeg maila.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Je li Ćorić, uzdrman otkrićem, na presici pokazao kako zna da bi on sljedeći mogao pasti
Mogla bi se ponoviti priča koju smo u režiji ove Vlade vidjeli već toliko puta
Igra je dosad uglavnom funkcionirala - još od davne 2018. godine i afere Borg - tu i tamo bi otpao koji ministar ili, još bolje, nižepozicionirani dužnosnik, Branko Bačić je u ime HDZ-a mahao stijegom borbe protiv korupcije, a vlast je naočigled smanjivala prostor nezavisnosti i integritet istražnih tijela poput DORH-a i USKOK-a, pa čak i Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa.
Postoji, jasno, cijeli niz pitanja nakon blic izjave za medije s koje je ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić zbrisao rekordnom brzinom. Od toga kako je moguće da nije detaljno upoznat s predmetom oko kojeg se već godinama istražuje jednog od njegovih najbližih suradnika, pa do onog zbog čega vidno uzdrmani – i inače vrlo razgovorljivi – Ćorić nije htio danas odgovarati na nikakva pitanja novinara.
No, samo je jedno pitanje, nakon svega, doista bitno – dokle će se nastaviti igra “nismo znali”, koja se vješto i uglavnom u tišini pleše u samom vrhu vlasti oko cijelog niza poslova i lobiranja koje je Josipa Rimac, protuzakonito – kako tvrdi USKOK – odradila za privatne investitore u vjetroelektranu Krš-Pađene. I to pitanje se uglavnom ni ne odnosi na Ćorića. Način na koji je on danas pristupio mikrofonima, stav i dikcija kojom je, zapravo, u nešto dužoj verziji izgovarao “nemam komentara”, pokazuju da je vrlo svjestan da je on sljedeći na redu. Sljedeći koji bi mogao pasti kako bi se igra “nismo znali”, mogla nastaviti.
Nisu imali pojma
Jer, podsjetimo, Rimac je, kako tvrdi USKOK, u svoju mrežu uplela i vrlo bliske suradnike još dvaju aktualnih članova Vlade – ministrice poljoprivrede Marije Vučković i ministra Darka Horvata. Nadalje, Rimac i bivša ministrica Gabrijela Žalac žustro su lobirale za kredit investitorima u ovu vjetroelektranu, oko kojeg je svoju ulogu imao i ministar financija Zdravko Marić. Pa je Rimac, veli USKOK, lobirala i za polaganje državnog ispita za vozača ministra branitelja Tome Medveda. Na zamolbu Medvedovog državnog tajnika.
O svemu, jasno, Medved nije imao pojma. Ni ministar Marić nije sumnjao da je nešto neregularno oko kredita. Kao ni Horvat ili Vučković o dealovima svojih suradnika i suradnica. Nije, eto, imao pojma ni Ćorić. Nema ni danas, kaže.
Od Borga do stijega
Ali, Domagoj Validžić, njegov bivši pomoćnik, a sadašnji USKOK-ov osumnjičenik ima mail koji je slao šefu. Pa je Ćorić nakon pokisle izjave za medije zbrisao s mjesta događaja, očito svjestan kako je lako moguće da se krug koji se bio zatvorio oko Validžića i Rimac sad proširio i na njega.
Oni koji su još uvijek izvan, nastavljaju s pričom “nismo znali”, moleći se da uskoro neće i oni morati pred mikrofone izgledajući živahno poput Ćorića danas. Igra je dosad uglavnom funkcionirala – još od davne 2018. godine i afere Borg – tu i tamo bi otpao koji ministar ili, još bolje, nižepozicionirani dužnosnik, Branko Bačić je u ime HDZ-a mahao stijegom borbe protiv korupcije, a vlast je naočigled smanjivala prostor nezavisnosti i integritet istražnih tijela poput DORH-a i USKOK-a, pa čak i Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa.
O sramoti
Sramotno je uopće i objašnjavati kako bi bio minimum pristojnosti da svi ti ministri, čiji su bliski i najbliži suradnici pod ozbiljnim istragama oko korupcije, barem ponude mandat na raspolaganje. Pa da onda premijer, široka srca, odluči da i dalje ima povjerenje u njih. Sramotno je uopće objašnjavati i koliko je sramotno da je parlamentarna većina u studenom 2020. godine lakonski odbila interpelaciju kojom se tražilo od Vlade da Saboru dostavi sve dokumente oko vjetroelektrane Krš-Pađene.
Sramotan će biti i prvi sljedeći javni istup premijera Andreja Plenkovića koji će od svega oprati ruke i, vjerojatno, divaniti o hibridnim ratovima, feticama, nesposobnoj oporbi i pristranim medijima, ponavljajući, poput svog nekadašnjeg koalicijskog partnera onu staru: “Neka institucije rade svoj posao”. Najsramotniji od svega je, ipak krajnje predvidiv nastavak. Dođe li voda baš preko grla, Ćorić će morati otići. Da bi svi ostali mogli ostati. Jer, naravno, nisu znali. Barem do sljedećeg maila.