Je li do spektakularnog rasta cijena plina došlo zbog nestašice ili politike?
Pozadine krize s cijenama plina
U sjeni nevjerojatnih oscilacija cijena nafte na svjetskom tržištu, svijet potresa najgora kriza s cijenama plina u posljednjih nekoliko desetljeća. Zbog njihovog enormnog rasta, troškovi proizvodnje električne energije dosegnuli su rekordne razine te su tako dodatno pridonijeli razbuktavanju inflacije.
Koliko su dramatična zbivanja na svjetskom tržištu plina najbolje ilustrira podatak da je u siječnju ove godine cijena plina za megavat sat iznosila je 17 eura, da bi se krajem veljače popela se na zastrašujućih 100 eura, dakle u mjesec dana porasla je za oko 500 posto. Prije toga prosječna cijena megavat sata godinama se kretala između 15 i 20 dolara. Ali ni tu nije kraj ludila: 21. prosinca 2021. cijena je dosegnula rekordnih 172 eura po megavat satu.
Europske cijene prirodnog plina su se strmoglavile
Jednako tako, kako se kriza neočekivano razmahala, tako su se iznenada, posljednjih nekoliko dana, europske cijene prirodnog plina strmoglavile. Do tako dramatičnog preokreta došlo je nakon vijesti da prema Europi plovi flota s američkim LNG plinom koji po nekim procjenama prevoze najmanje šest milijuna kubnih metara plina. Zbog toga su samo u dva dana cijene LNG plina pale gotovo za 50 posto. U ovom trenutku američka flotila od 20 tankera s LNG plinom plovi prema Europi, a još 14 ide u istom smjeru.
Tijekom božićnih praznika broj tankera s LNG plinom koji jure prema Europi porastao je za trećinu. Dio tih tankera krenuo je Aziju, međutim zbog krize u opskrbi plinom očajne članice EU plaćaju 57 dolara za milijun britanskih termalnih jedinica što je čak za 24 dolara više u odnosu na cijene plina u Aziji. Zbog toga su tankeri preusmjereni prema Europi.
Američki plinski LNG terminali u SAD-u rade punim kapacitetom, kako bi s europskog tržišta, zbog krize s opskrbom, što je više moguće, istisnuli ruski Gazprom, svog najvećeg konkurenta.
Istodobno su enormno porasle cijene najma brodova za prijevoz LNG plina. Prodavatelji plina mogu si priuštiti plaćati visoke cijene za vozarine jer je zarada od transporta golema. Sredinom studenog brod s LNG plinom mogao se kupiti za 20 milijuna dolara u SAD-u, a prodati se za 120 milijuna dolara u Aziji.
Srušeni su rekordi tankerskog prijevoza
Do eksplozije cijena prijevoza došlo je početkom ove godine jer su niske temperature povisile cijene transporta roba u Aziji te zbog nestašice plina na svjetskom tržištu. Zbog toga se sada iznajmljivanje tankera s LNG plinom na ruti Australija-Japan plaća 366.700 dolara dnevno. Lloyd’s List je pak upravo izvijestio da su srušeni svi rekordi: jedan dan tankera s LNG plinom u siječnju već stoji 424.000 dolara dnevno.
Do sada su međutim bili puno jeftiniji dugoročni ugovori najma od jedne do tri godine. Tada se za dnevni najam tankera plaća između 90.000 dolara do 115.000 dolara po danu. No sigurno je da će i tu doći do ozbiljnog poskupljenja. Europa troši više plina jer je dio nuklearnih reaktora u Francuskoj i Njemačkoj prestao s radom, a smanjena je proizvodnja električne energije u Njemačkoj koje proizvode vjetroelektrane. U međuvremenu su se također, prilično opasno, smanjile rezerve plina u Europi za 42 posto jer se čeka snižavanje cijena.
Europa optužuje Rusiju
Za krizu s plinom Europa optužuje Rusiju koja navodno ne želi isporučivati potrebne količine, dok Moskva tvrdi da isporučuje količine plina dogovorene u dugoročnim ugovorima. Što je točno, ali istina je također da Moskva ne želi europskim kupcima isporučiti plina koliko joj je potrebno. Rusija je glavni europski dobavljač prirodnog plina, ali ove godine količine isporučenog plina niže su od prosjeka.
Moskva tvrdi da je do najviših cijena plina u povijesti došlo nakon što je Njemačka počela koristiti plinovod Yamal-Europa kako bi plin iz Rusije vratila u Poljsku i Ukrajinu. Te zemlje nemaju dugoročne ugovore s Rusijom, pa plaćaju plin po daleko većim cijenama nego li ga plaćaju njemački dobavljači. Ruski predsjednik Vladimir Putin tvrdi da će na tim transakcijama, prodajući Poljskoj i Ukrajini jeftini ruski plin za puno veću cijenu, europski mešetari zaraditi 900 milijuna dolara.
Otvaranje Sjevernog toka 2 bi smanjio cijene?
Rusi već duže optužuju EU da ne želi potpisati dugoročne ugovore o opskrbi plinom kojima bi ostvarila puno povoljnije cijene nego kad plin mora kupovati na tržištu gdje se cijene vrlo nestabilne. Istodobno Moskva kaže da bi se pritisak na cijene mogao ublažiti otvaranjem već završenog plinovoda Sjeverni tok 2 kojim bi Rusija trebala izvoziti plin do Njemačke i Europe. Dok Europi šalje manje plina, ruska kompanija Gazprom slavodobitno je objavila da je 23. prosinca postavila povijesni rekord u dnevnim isporukama plina Kini i Dalekom istoku preko plinovoda Snaga Sibira.
Generalni direktor Gazproma Aleksej Miler rekao je da se tim plinovodom kapaciteta 38 milijardi kubičnih metara plina, isporučuje Kini 30 posto više plina od dogovorenog. Prema 30-godišnjem ugovoru Kina će Gazpromu za plin platiti čak 400 milijardi dolara. Tako da eventualni bojkot ruskog plina koji zagovara Washington, neće pogoditi Moskvu jer sve što ne proda u Europi, lakoćom će plasirati u Aziji.
Kancelar Scholz opovrgava svoju ministricu
Jedan od razloga za zastoj u opskrbi te rastu cijena plina svakako je i odluka Njemačke da odgodi puštanja u promet već gotovog plinovoda Sjeverni tok 2. Nedavno je nova njemačka ministrica Annalena Baerbock, čelnica Stranke zelenih koja se od početka protivila tom projektu, izjavila da Sjeverni tok 2 neće biti pušten u rad jer nije u skladu s europskim energetskim zakonima, ali i zbog ruskih prijetnji Ukrajini.
No novi njemački kancelar Olaf Scholz neočekivano je ovih dana opovrgnuo svoju ministricu. Naime, zauzeo je isto stajalište kao i njegova prethodnica Angela Merkel, zbog čega se posvađala s SAD i pola Europe. Ona je zagovarala plinovod tvrdeći da je to isključivo poslovni projekt ključan za napredak njemačke industrije. Scholz je izjavio da je Sjeverni tok 2 projekt privatnog sektora te da će dozvolu za rad plinovoda dati nezavisna njemačka agencija, “potpuno nepolitički”.
Nema sumnje da je tom izjavom kancelar Scholz teško razočarao SAD i mnoge članice EU, te, dakako, razveselio Moskvu. Stoga sve upućuje da će plinovod čija je izgradnja stajala 11 milijardi dolara, a dizajniran za isporuku ruskog plina tako da zaobilazi zemlje u bivšoj ruskoj sferi utjecaja, biti ipak pušten u rad.
Moskva se nije vodila ekonomskim računicama
EU zamjera Njemačkoj što će zbog tog plinovoda Ukrajina izgubiti milijarde dolara koliko je dobivala od tranzicijskih naknada za prijevoz ruskog plina u Europu. Inače, Gazprom je već smanjio dnevne isporuke plina kroz Ukrajinu sa 109 milijun kubnih metara na 87,7 milijuna kubnih metara.
Činjenica da je do smanjenja isporuka plina Europskoj uniji došlo u trenutku kad je rekordno skup, ipak pokazuje da se Moskva nije vodila ekonomskim računicama, već isključivo političkim interesima, s ciljem povećanja pritiska na EU da pokrene Sjeverni tok 2.
SAD pak želi iskoristiti ovu priliku da izbaci ruski plin iz Europe kako bi proširio tržište za svoje viškove plina. Stoga uvjerava europske partnere da je plinovod Sjeverni tok 2 ruski geopolitički projekt koji podriva energetsku sigurnost i nacionalnu sigurnost značajnog dijela euroatlantske zajednice.
Povratak Irana na tržište komplicira situaciju
Situaciju dodano komplicira povratak Irana na svjetsko tržište jer ima ukupne rezerve prirodnog plina veće od ruskih. Zajedno s Rusijom i Kinom, s kojima ima dugoročne sporazume o suradnji, Iran je spreman povećati svoju proizvodnju prirodnog plina. No, u sukobu SAD-a s Kinom i Rusijom, deblji kraj izvući će Europa. Primjerice, Amerikanci su prije nekoliko godina natjerali francuskog naftnog diva TotalEnergies, da proda svojih 50,1 posto udjela u iranskoj naftnoj kompaniji.
Istog trenutka taj udjel kupila je China National Petroleum Corporation te tako svoj udio povećala na 80,1 posto. Preostalih 19,9 posto u vlasništvu iranskog Petroparsa. Nakon toga Kina se, skrivajući se, maksimalno uključila u razvoj iranskih naftnih i plinskih polja.
Krivac rasta cijena nije nestašica plina
Sve to pokazuje da do spektakularnog rasta cijena plina nije došlo zbog njegove nestašice, već isključivo zbog političkih razloga, odnosno nadmetanja SAD-a i Rusije. Oni koriste činjenicu da je svjetskom gospodarstvu potrebno sve više energenata, da političkim manipulacijama diktiraju cijene. Na isti način Organizacija zemalja izvoznica nafte OPEC, u dogovoru s Rusijom, već godinama ograničava proizvodnju, kako bi umjetno stvarali nestašicu i tako održavali previsoke cijene.
Ipak, valja reći da se zbog zaštite od globalnog zagrijavanja, već godinama ne ulaže u eksploataciju novih plinskih i naftnih polja. Međunarodni energetski forum (IEF) početkom prosinca pozvao je da se do kraja 2023. u eksploataciju nafte i zemnog plina uloži čak 523 milijarde dolara, kako bi se izbjeglo daljnje povećanje cijena koje rezultiraju udarom na svjetskog gospodarstvo.