Nakon što je premoćna većina sudaca Visokog prekršajnog suda ocijenila da nema ništa sporno u Thompsonovom korištenju ustaškog pozdrava u uvodu pjesme ‘Čavoglave’, ne preostaje ništa drugo nego da u vladajućoj stranci konačno skupe hrabrosti i podnesu prijedlog za službenu legalizaciju ustaškog pozdrava, a možda i za promjenu Ustava. Ne bi uopće bilo iznenađujuće da takva odluka bude i dio nekog potencijalnog postizbornog koalicijskog sporazuma između HDZ-a i Škorine stranke.
Pisalo se i govorilo o tome nebrojeno puta, a ni sam ne znam više koliko sam tekstova ispisao na tu temu. Za dom spremni je pozdrav izmišljen unutar ustaškog pokreta i kao takav se koristio isključivo u njihovim internim dokumentima, sve do uspostave NDH kada je bio u službenoj upotrebi. Njegova rehabilitacija ratnih devedesetih poduzeta je od strane ljudi i stranaka koje su se izravno pozivale na ustašku ideologiju i zagovarale ostvarivanje identičnih ciljeva.
Ne postoji stoga, niti može postojati niti jedan suvisao argument po kojem bi geslo domicilnog nacističkog pokreta i marionetske države koju su mu okupatori dali na upravljanje bilo zakonski dozvoljeno. Ova odluka stoga predstavlja poraz duha Ustava i ne postoji način da može biti drukčije tumačena.
Dvije iznimke postaju pravilo
Druga je pak stvar što kompletan odnos prema nasljeđu ustaške države nije pao s Marsa i postao tema posljednjih godina, nego vuče korijene upravo iz vremena vladavine Franje Tuđmana, koliko god se danas mnogi, uključujući predsjednika republike Zorana Milanovića, pozivali na Tuđmanove izjave o HOS-u i sl. Jedino što je u svemu skupa donekle zabavno, koliko u ovakvoj situaciji nešto uopće može biti doživljeno takvim, odnosi se na uvjerenje da je moguće nešto u jednom slučaju uspostaviti kao presedan i očekivati da se na tome i zadrži.
Drugim riječima, ako su predsjednik Vlade i njegovo famozno povjerenstvo odlučili da su ustaško znakovlje i simbolika dopušteni prilikom obilježavanja određenih datuma iz rata, dopuštanje druge iznimke predstavlja samo dosljednu primjenu iste logike. Sad kad imamo dvije iznimke one postaju pravilo, što otvara puno bitnih pitanja za ovo društvo.
Prvo je svakako pitanje neovisnosti sudstva o političkom raspoloženju vladajućih, drugo kako ova zemlja i društvo sebe i svoje nasljeđe zapravo vide i treće s kakvim sustavom vrijednosti se planira izgrađivati društvo budućnosti. Koliko god ova tema mnogima izgledala naporna i uvijek ista, ona nije nebitna, ponajprije zbog ova tri pitanja. Koncept nekakve žuđene društvene pomirbe jednostavno ne može biti takav da se na istu ravan svode fašizam i antifašizam i da svatko sam izabere koje će vrijednosti slijediti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovaj vid društvene shizofrenije dugoročno neodrživ
Pored činjenice da je takav vid društvene shizofrenije dugoročno neodrživ, on je neodrživ i na civilizacijskoj razini. Istina je da postoji solidan dio društva koji se ne bi složio sa mnom i koji se s ogromnom količinom sentimenata odnosi prema nasljeđu NDH, ali država čije se institucije odluče ravnati prema toj vrsti sentimenata umjesto prema ustavnim vrijednosti, ne može očekivati da te institucije budu posvećene ustavnim vrijednostima na svim ostalim poljima.
Sve to nas dovodi do pitanja povjerenja u institucije, ali i do još nečega. Na kojim je pravnim i vrijednosnim temeljima uspostavljena Republika Hrvatska? Odgovor na ovo pitanje znaju zapravo svi. I oni koji se s tim slažu, kao i oni koji bi nasljeđe ZAVNOH-a najradije izbrisali. Jedino bi bilo barem minimalno korektno da to konačno i jasno kažu pa s tom idejom, npr. izađu na izbore, umjesto sto pokušavaju doći do cilja zaobilaznim putem.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Je li idući korak potpuna legalizacija ustaškog pozdrava u Hrvatskoj?
Dvije iznimke o nekažnjavanju Za dom spremni sada mogu postati pravilo
Ne postoji, niti može postojati niti jedan suvisao argument po kojem bi geslo domicilnog nacističkog pokreta i marionetske države koju su mu okupatori dali na upravljanje bilo zakonski dozvoljeno. Ova odluka stoga predstavlja poraz duha Ustava i ne postoji način da može biti drukčije tumačena.
Nakon što je premoćna većina sudaca Visokog prekršajnog suda ocijenila da nema ništa sporno u Thompsonovom korištenju ustaškog pozdrava u uvodu pjesme ‘Čavoglave’, ne preostaje ništa drugo nego da u vladajućoj stranci konačno skupe hrabrosti i podnesu prijedlog za službenu legalizaciju ustaškog pozdrava, a možda i za promjenu Ustava. Ne bi uopće bilo iznenađujuće da takva odluka bude i dio nekog potencijalnog postizbornog koalicijskog sporazuma između HDZ-a i Škorine stranke.
Pisalo se i govorilo o tome nebrojeno puta, a ni sam ne znam više koliko sam tekstova ispisao na tu temu. Za dom spremni je pozdrav izmišljen unutar ustaškog pokreta i kao takav se koristio isključivo u njihovim internim dokumentima, sve do uspostave NDH kada je bio u službenoj upotrebi. Njegova rehabilitacija ratnih devedesetih poduzeta je od strane ljudi i stranaka koje su se izravno pozivale na ustašku ideologiju i zagovarale ostvarivanje identičnih ciljeva.
Ne postoji stoga, niti može postojati niti jedan suvisao argument po kojem bi geslo domicilnog nacističkog pokreta i marionetske države koju su mu okupatori dali na upravljanje bilo zakonski dozvoljeno. Ova odluka stoga predstavlja poraz duha Ustava i ne postoji način da može biti drukčije tumačena.
Dvije iznimke postaju pravilo
Druga je pak stvar što kompletan odnos prema nasljeđu ustaške države nije pao s Marsa i postao tema posljednjih godina, nego vuče korijene upravo iz vremena vladavine Franje Tuđmana, koliko god se danas mnogi, uključujući predsjednika republike Zorana Milanovića, pozivali na Tuđmanove izjave o HOS-u i sl. Jedino što je u svemu skupa donekle zabavno, koliko u ovakvoj situaciji nešto uopće može biti doživljeno takvim, odnosi se na uvjerenje da je moguće nešto u jednom slučaju uspostaviti kao presedan i očekivati da se na tome i zadrži.
Drugim riječima, ako su predsjednik Vlade i njegovo famozno povjerenstvo odlučili da su ustaško znakovlje i simbolika dopušteni prilikom obilježavanja određenih datuma iz rata, dopuštanje druge iznimke predstavlja samo dosljednu primjenu iste logike. Sad kad imamo dvije iznimke one postaju pravilo, što otvara puno bitnih pitanja za ovo društvo.
Prvo je svakako pitanje neovisnosti sudstva o političkom raspoloženju vladajućih, drugo kako ova zemlja i društvo sebe i svoje nasljeđe zapravo vide i treće s kakvim sustavom vrijednosti se planira izgrađivati društvo budućnosti. Koliko god ova tema mnogima izgledala naporna i uvijek ista, ona nije nebitna, ponajprije zbog ova tri pitanja. Koncept nekakve žuđene društvene pomirbe jednostavno ne može biti takav da se na istu ravan svode fašizam i antifašizam i da svatko sam izabere koje će vrijednosti slijediti.
Ovaj vid društvene shizofrenije dugoročno neodrživ
Pored činjenice da je takav vid društvene shizofrenije dugoročno neodrživ, on je neodrživ i na civilizacijskoj razini. Istina je da postoji solidan dio društva koji se ne bi složio sa mnom i koji se s ogromnom količinom sentimenata odnosi prema nasljeđu NDH, ali država čije se institucije odluče ravnati prema toj vrsti sentimenata umjesto prema ustavnim vrijednosti, ne može očekivati da te institucije budu posvećene ustavnim vrijednostima na svim ostalim poljima.
Sve to nas dovodi do pitanja povjerenja u institucije, ali i do još nečega. Na kojim je pravnim i vrijednosnim temeljima uspostavljena Republika Hrvatska? Odgovor na ovo pitanje znaju zapravo svi. I oni koji se s tim slažu, kao i oni koji bi nasljeđe ZAVNOH-a najradije izbrisali. Jedino bi bilo barem minimalno korektno da to konačno i jasno kažu pa s tom idejom, npr. izađu na izbore, umjesto sto pokušavaju doći do cilja zaobilaznim putem.