Je li neuspjeli vojni udar prilog globalnoj stabilnosti ili potvrda brutalne diktature
Za Tursku trenutno ne postoji dobro rješenje
Očito neuspješni pokušaj vojnog udara u Turskoj otvara niz pitanja, mimo uobičajne frazeologije o sekularnoj vojsci, koja pokušava čuvati Tursku od pretjerane islamizacije. Prvo, i za svijet najvažnije pitanje, jest stabilnost vlasti u Turskoj. I to bilo koje vlasti, što je potpuno jasno iz prve izjave američkog državnog tajnika Johna Kerrya u kojoj je on – još dok se nije znalo kako će pokušaj udara završiti – govorio o stabilnosti i miru, bez izričite potpore turskom predsjedniku.
Bilo kakva dulja borba za vlast u Turskoj većem je dijelu svijeta, a osobito Europi, potpuno nepodnošljiva, iz čitavog niza razloga: od situacije u Siriji i Iraku, preko objektivne opasnosti da se Istanbul, uslijed eventualnog građanskog rata, pretvori u novi Bagdad, do multipliciranja izbjegličke krize, kada bi prema Europi bježeći od nasilja, mogli krenuti i milijuni Turaka.
Noćašnja pobjeda može se pokazati lošom
Veliko je pitanje bi li vojska, da je udar uspio, mogla zajamčiti stabilnost i sigurnost Turske, ili bi se vojna vlast našla pod snažnim napadima s različitih strana, poput Islamske države, zatim turskih islamista i Erdoganovih, kao i kurdskih pobunjenika, koji bi vjerojatno pojačali svoje bobene aktivnosti, računajući na slabost novouspostavljenog režima.
S druge, pak, strane, Erdoganova pobjeda, koliko god taj državnik jamči stanovitu stabilnost u zemlji koja dijeli Europu od trenutno najnesigurnijeg dijela svijeta; Erdoganova noćašnja pobjeda može se u konačnici pokazati lošom i za Tursku i za Europsku Uniju.
Odlazak Erdogana čini se nemogućim
Predsjednik Erdogan sasvim je sigurno diktator, koji se koristi svim mogućim oblicima državnog nasilja, da bi ostao na vlasti. Osim toga, on je sklon islamizaciji Turske. Erdoganova Turska nikada neće ući u Europsku Uniju, jer je previše neskladna čak i s najlabavijim političkim kriterijima Unije.
Turska se, dapače, pod sadašnjim političkim vodstvom, možda može dodatno islamizirati i radikalizirati, što bi na vratima Europe moglo stvoriti trajnu, višedesetljetnu političku krizu. Želi li krenuti u drugom smejru, Turska se mora riješiti Recepa Erdogana, što se sada čini nemogućim. Taj će čovjek učiniti sve da lažira izbore, dok je vojni udar preriskantno sredstvo za promjenu vlasti u tako trusnom političkom području.
Za Tursku ne postoji dobro rješenje
Osim toga, čini se da Erdogan doista jest značajno promijenio strukturu vojnog vrha, što je glavni razlog neuspjeha sinoćnjeg puča. Naravno, da je vojska uspjela likvidirati Erdogana, jutros bi se o svemu ovom raspravljalo u sasvim drugom kontekstu, dok bi se na ulicama turskih gradova vjerojatno vodile ulične borbe
Za Tursku trenutno ne postoji dobro rješenje. Ta sigurnosno prevažna zemlja već je predugo diktatura, koja nema objektivnu mogućnost prelaska/povratka u kakvu – takvu demokraciju. A diktature gotovo nikad nisu dugoročni jamci političke i vojne stabilnosti.