Jesu li Nijemci postali jedni od većih prevaranata u Europi?
Njemačka je najveći mit moderne Europe i Europske unije
U subotu, 29.travnja 1978. godine, Borussia Moenchengladbach na svome je terenu , u posljednjem kolu Bundeslige, dočekala Borussiju iz Dortmunda. Borussia M borila se za naslov njemačkog prvaka. Da bi osvojila prvo mjesto, trebala joj je pobjeda s velikom gol razlikom, kako bi prestigla FC Köln.
Tog je popodneva Borussia M pobijedila Borussiju D s dvanaest prema nula (12:O), što je najveća ikada zabilježena razlika u njemačkoj prvoj ligi. Borussia M ipak nije postala šampion , jer je Köln pobijedio St. Pauli s pet prema jedan.
Njemački nogometni savez pokrenuo je istragu o utakmici dvije Borussije. Istraga je završila bez rezultata; nitko nije kažnjen, premda se u nogometnim krugovima sve do danas tvrdi kako je Dortmund prodao utakmicu Monchengladbachu. Samo nekoliko mjeseci ranije, meč između ta dva kluba završio je rezultatom dva prema dva.
Samo četiri godine kasnije, na Svjetskom nogometnom prvenstvu održanom u Italiji, njemačka nogometna reprezentacija odigrala je neriješeno s austrijskom reprezentacijom, u utakmici koja se načelno smatra najsramotnijom u dugoj povijesti Mundiala. Remi je i Nijemcima i Austrijancima jamčio prolazak u sljedeći krug, pa u svih devedeset minuta nije zabiježen niti jedan ozbiljan udarac prema bilo kojem golmanu.
Masovne utaje poreza
A trinaest godina prije dvoznamenkaste prijevare u Monchengladbachu, Bundesliga se suočila sa svojim prvim velikim skandalom: otkriveno je da su igrači nekoliko klubova primili puno više novca nego što su im to dopuštali ondašnji ugovori. Bila je riječ o masovnoj utaji poreza.
Da bi njemački nogomet zapunio baš sve kriminalne ladice, pobrinuo se sudac Robert Hoyzer, koji je, zajedno sa četvoricom suradnika, 2005.godine primio oko dva milijuna eura da bi namještao utakmice druge i treće lige, kao i njemačkog kup-natjecanja. Hoyzer je priznao zločin, pa je osuđen na neke dvije godine zatvora. U oba su se slučaja utakmice namještale zbog kladionica.
Kratak kronološki pregled najvećih svinjarija u njemačkom nogometu jasno pokazuje da je njemačka nogometna scena, povijesno gledajući, najiskvarenija u cijeloj Europi, ne računajući talijansku. Predodžba o poštenim, marljivim i pedantnim Nijemcima jedan je od tipičnih europskih ideologema, koji su nastali u šezdesetim i sedamdesetim godinama, i koji jačaju sve do danas. Pa se tako navodno radišni, štedljivi i samoprijegorni Nijemci često navode kao optimalni uzor rasipnim , neodgovornim i prijetvornim nacijama južne Europe, poput Grka, Španjolaca ili Portugalaca.
Stvarnost je, međutim, prilično drukčija.
Afera s Volkswagenom brutalno je razotkrila raskorak proklamiranih vrijednosti i poslovne prakse
Povijesni debakl Volkswagena, čija je uprava pokušala prevariti baš cijeli svijet, zorno je pokazao da su baš Nijemci oni koji zapravo varaju, i to na najvišoj razini, jer automobilska industrija predstavlja najvišu razinu njemačke industrije i simbolizira najvišu razinu njemačkih organizacijskih i etičkih vrijednosti. Povijesni debakl Volkswagena pokazao je, dakle, da je njemački supriorni stav prema Grcima i drugim južnim narodima najgore moguće licemjerje, jer nitko nikada u suvremenoj industrijskoj povijesti, nije varao toliko, kao Njemačka s Audijem i Volkswagenom.
Njemački mediji danas
Ovdje se uopće ne radi o tome jesu li određene emisije ispušnih plinova više ili manje štetne, na što se gdjekad pokušava svesti javna rasprava o potezima njemačke automobilske industrije.
Ovdje je riječ o samo jednoj bitnoj činjenici: njemačka autoindustrija svjesno je i namjerno lagala cijelom svijetu. Za takav postupak opravdanje ne postoji. Takvim se postupkom Njemačka legitimirala kao prevarantsko društvo, u kojem je jedina dominatna vrijednost zarada u svim mogućim, pa tako i organiziranim kriminalnim okolnostima.
No, katastrofa njemačke autoindustrije nije iznimka ni eksces.
Naprotiv, radi se o pravilu ponašanja u njemačkoj državi i društvu, koje se manifestira i u nizu drugih važnih segmenata javnog života. Međutim, tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina i oni drugi Nijemci, koji su živjeli u Demokratskoj Republici Njemačkoj, skrivili su mnogo gori sportski skandal.
Demokratska Republika Njemačka uspostavila je tvornicu ženskih plivačkih i atletičarskih šampionki, čiji su se rezultati temeljili na ekstenzivnoj uporabi dopinga i muških hormona i u proizvodnji umjetnih i dvospolnih sportskih šampiona.
Stanje u njemačkim medijima nije bilo mnogo zdravije od stanja u njemačkom sportu.
Početkom pedesetih godina prošlog stoljeća Axel Springer osnovao je Bild, tabloid velikog formata. Bild je, u bolja vremena za tiskane medije, dostizao nakladu od pet i pol milijuna primjeraka, koja se do 2010. godine spustila na oko tri i pol milijuna.
Unatoč dodatnom naknadnom padu, neizbježnom za industriju tiska, Bild je i danas najprodavaniji europski dnevni list. I uvjerljivo najosporavaniji.
Veliki istraživački novinar Gunther Walraff prije više od trideset godina radio je u Bildu pod lažnim imenom, pa je u dvije knjige razotkrio kako uredništvo tog lista lažira činjenice, dok je čitav niz njemačkih medija posvetio tisuće i tisuće stranica Bildovu govoru mržnje. Der Spiegel je jednom napisao kako je Bildovo pisanje čisti, ogoljeni fašizam. Većina drugih njemačkih ozbiljnih medija smatra kako Bild namjerno zanemaruje i najniže profesionalne standarde.
Pa ipak, Bild je među Nijemcima toliko popularan da se tijekom turističke sezone tiskaju posebna njegova izdanja za Španjolsku, Grčku i Italiju. Hrvatska, zasad, još nije došla na tu listu.
Naposljetku, Njemačka ne stoji najbolje ni kada govorimo o problemima u Katoličkoj crkvi. Jedan od najgorih korupcijskih skandala, koji se dogodio Katoličkoj crkvi u vrijeme mandata Pape Franje, vezan je uz njemačkog biskupa Franza Petera Tebarza van Elsta, koji je u svoju rezidenciju u Limburgu uložio nevjerojatnih 42 milijuna eura. Njemačka je najveći mit moderne Europe i Europske unije.
S jedne stane, od Njemačke se očekuje da predvodi Europu. Kancelarka Merkel preuzela je tu veliku odgovornost tijekom izbjegličke krize. S druge pak strane, u Europi, kao i u samoj Njemačkoj, stalno je na djelu strah od dominantne Njemačke. Taj je strah, razumljivo, uvjetovan traumatičnim iskustvom Drugog svjetskog rata.
Lideri bez supstancije
Utjecajni američki politički komentator Roger Cohen ovih je dana u New York Timesu ispravno zaključio kako kompromitirana Njemačka jednostavno ne može preuzeti političku odgovornost za Europsku uniju.
Cohen smatra da Njemačka, koja vara na najvišem nivou, kao u slučaju Volkswagenova skandala, nema nikakvo moralno pravo prozivati Grčku , koja vara na penzijama, državnim plaćama, i svim mogućim drugim oblicima zloporabe javnog novca.
U Hrvatskoj je, kako znamo, kult proklamiranih njemačkih vrijednosti na snazi već pedesetak godina, otkako se pola milijuna Hrvata uputililo na njemačka gradilišta, i u njemačke tvornice, pa su velik dio zarađenog novca počeli vraćati na domaće račune, i investirati u hrvatske biznise i domaću osobnu potrošnju..
Velik dio Hrvata uistinu smatra kako je Njemačka postigla odličan model za pošteno zarađivanje novca i za korektnu vertikalnu društvenu protočnost. Stoga se u Hrvatskoj tvrdnje o lažnim i lažiranim njemačkim vrijednostima doimaju ponešto spornijima nego u nekim drugim europskim državama. No, činjenice su jednostavno činjenice.
Njemačka na svim mogućim područjima, od svoje fenomenalne automobilske industrije, preko svojih najjačih medija, pa do ekscentrično popularne sportske scene; dakle, u svim tim područjima Njemačka sustavno i redovito vara, falsificira i laže.
Takva Njemačka nije i ne može biti bilo čiji uzor; riječ je o još jednoj od europskih zemalja i europskih industrija, koje pod svaku cijenu žele postići što bolji rezultat. Stvarna praksa njemačkih velikih tvrtki, njemačkih najpopularnijih medija, njemačkog sporta ili dijela njemačke Katoličke crkve u dubokoj je suprotnosti s proklamiranim vrijednostima njemačkog društva. Volkswagenov i Audijev skandal prilično je brutalno osvijetlio taj raskorak, koji, u stvarnosti, postoji već desetljećima.
Zemlja u stalnom problemu
Posve pojednostavljeno rečeno, glavna ideja Weberove Protestanske etike i duha kapitalizma, glasi da se svi imaju pravo bogatiti, ali da se moraju bogatiti pošteno. Njemačka, koja je postala glasovita po urednom i poštenom stjecanju bogatstva, zapravo nikada nije imala mogućnost razviti takvu praksu. Njemačka je doživjela težak poraz u Prvom svjetskom ratu, manje od pedeset godina poslije državnog ujedinjenja.
Zatim je, i zbog nepravednih i besmislenih odluka o ratnoj odšteti, petnaestak godina provela u inflacijskom i socijalnom kaosu, što je pomoglo Hitlerovu dolasku na vlast, Zatim je Njemačka fizički uništena, da bi je Amerikanci učinili jednom od vodećih europskih država.
U tih sedamdesetak godina, od kraja Prvog svjetskog rata do ujedinjenja (od 1918. do 1990.), njemačko je društvo prošlo kroz milijun trauma, koje nisu pomogle stvarnoj primjeni onog sustava vrijednosti na koji se Njemčka poziva, i o kojem mnogi misle kada govore o Njemačkoj. Suvremena Njemačka je zemlja pokvarenih industrijalaca (o čemu svjedoči slučaj Volkswagen), povremeno pokvarenih političara(o čemu svjedoči korupcijski skandal Helmuta Kohla), groznih masovnih medija(o čemu svjedoči Bildov primjer), i konstantno i duboko kriminaliziranog sporta.
Obrazac Njemačke kao uspješne zemlje, gdje se novac zarađuje u pravnim okvirima, bez kršenja elementarnih moralnih načela, već je odavno potrošen. Poslije Volkswagenova skandala Europa mora razmišljati o drukčijim vrijednosnim uzorima.
Uistinu je šteta što je taj skandal, koji je teško kompromitirao njemački imidž u svijetu, koincidirao s najpametnijim i najplemenitijim iskorakom njemačke vanjske politike unatrag četvrt stoljeća. Riječ je, naravno, o otvaranju granica za bliskoistočne izbjeglice.
Analiza je objavljena u tiskanom izdanju Telegrama 3. listopada 2015.